NK Osijek rezime sezone: 14 puta do Gradskog vrta...

Dobro, tehnički gledano, bilo je to 16 puta, ubrojimo li Kup utakmice koje su Bijelo – plavi odigrali ove sezone u Gradskom vrtu. U posebnom sjećanju ostaje ona protiv Dinama, kada je istok zabilježio vjerojatno najslabiju posjetu derbiju svih vremena. Veličanstvena brojka od 74 (sedamdeset i četiri) najokorjelija mazohista natiskala se na tribinama i, šibana prvom snježnom mećavom te godine, ispratila jubilarni 175. uzastopni poraz Osijeka od zagrebačkog rivala. Omaknula se samo jedna prvenstvena na domaćem terenu, ova posljednja protiv Karlovca, ne toliko zbog nakupljenih frustracija, jer na to sam već odavno oguglao, već zbog mirisnog zova čobija, prasetine, roštilja i brojnih alkoholnih delicija iz susjedne nam županije. Nekako mi je oduvijek bila draža Balaševa Maliganska od Bebekove Laku noć svirači...



Odsvirali su nam tako ove sezone nogometaši Osijeka „Odu radosti“, po tko zna koji put za redom. Ovu sezonu, kao i prethodnih deset, nećemo pamtiti po ničem posebnom. Pobrinula se za to Rijeka, koja je u zadnjem kolu uspjela na Kantridi izgubiti od Zadra, ekipe koja se do tog trenutka na gostovanjima osladila s veličanstvena 4 boda. U suprotnom bi Osijek zauzeo 9. poziciju, najlošiju od kada je nogometa u Hrvata. Dobro, bilo bi ipak nepošteno ne prisjetiti se petarde na Kantridi u sklopu 12. kola, što se može nazvati jedinim, istinski pozitivnim highlightom ove sezone, ali nastavak natjecanja je samo potvrdio onu poznatu da i ćorava koka nađe zrno.



Igrači
Kardum, Šorša, Smoje. Mislim da sam s popriličnom točnošću naveo jedinu trojku koja je bila konstantno dobra tokom cijele sezone. Prvi vjerojatno ruši neke hrvatske rekorde po broju uzastopnih minuta, ali kako se ne radi o igraču iz Hajdina, teško da ćete njegovo ime pronaći na stranicama tiražnijih sportskih novina. Naime, Ivan je na vratima Osijeka pune dvije sezone, bez da je propustio ijednu prvenstvenu minutu! Samozatajni Šoki, radilica na desnoj strani veznog reda, igrač koji uvijek ostavlja srce i pol na terenu, često je žrtvovan popunjavanjem najrazličitijih gorućih pozicija u momčadi, ali uglavnom bi svoj posao odrađivao i više nego dobro, čime je postao jedan od ljubimaca osječke publike. Kapetan je po povratku s produženog odmora na splitskom području poručio navijačima da je oduvijek najbolje pričao na terenu. To je još jednom potvrdio i odigrao sezonu kako se od njega i očekuje – kapetanski. Ostali? Nezainteresiranost, loša forma, neznanje, neiskustvo, fizička nepripremljenost. Sve ćete njih, bez previše razmišljanja, moći rasporediti u jednu od navedenih rubrika, a neke bome i u više njih! S tribina Gradskog vrta se dobro vidi teren...



Trener(i)
Ako se po nečemu možemo mjeriti s Hajdinom, ali ne onim iz Creta (ubijaju u 3. ŽNL – Valpovo pod vodstvom trenera Ivana Rukavine), to je broj trenera koje smo promijenili u sezoni. Ekipu je u prvenstvo poveo Tomislav Streinbruckner, a smjeni su kumovala uvodna četiri kola bez pobjede. Kada se prisjetimo tog razdoblja, vjerujem da će se mnogi od Vas složiti da je tada igra posljednji put ličila na nešto. Klupu je nakon toga preuzeo Branko Karačić, osječka igračka legenda, koji nije uspio postati i trenerska legenda, zahvaljujući nedefiniranoj napadačkoj igri na domaćem, odnosno alibi igri na gostujućem terenu. Kap koja je prelila čašu bio je remi na domaćem terenu protiv Riječana. No je li doista to bio razlog? Na odgovor ćemo se morati strpiti do 15. lipnja, kada prestaje Karačićev silenzio stampa. Njega je naslijedio Vlado Bilić, osječki nogometni funkcioner s 30-godišnjim stažom i dežurni gasitelj požara. Iako isprva privremeno rješenje, pobjeda u Varaždinu donijela je Vladi Biliću status trajnog rješenja. Pitam se bi li predsjednik Špehar jednako postupio da je znao ishode posljednja dva kola...


Uprava
Uprave. To bi bio točniji naslov, jer u Gradskom vrtu smo ih ove sezone imali dvije. Onu prvu, koja je „vratila sva dugovanja“ novcem od prodaje Domagoja Vide, i ovu drugu, koja se, čini mi se, još uvijek traži. Bankovni račun je naravno u crvenom, pojavljuju se bivši igrači u misiji pljenidbe klupske imovine, lova od sponzora stiže na kapaljku, ali nekako se preživljava. Projekt povratka u vrh hrvatskog nogometa je dobio na težini vraćanjem Ljubojevića i Babića u matično gnijezdo, ali sve je još uvijek vrlo neizvjesno. I spomenuti dvojac je čvrsti dokaz te neizvjesnosti, jer ne postoji garancija da će se na početku priprema, 14. lipnja, u svlačionici zateći obojica, niti kako će kondicijski izgledati na početku nove sezone...


Navijači
Navijači k´o navijači. Oni kojima je istinski stalo su uvijek tu. Takvih je oko 1.500 i za njih se klub ne treba brinuti. Oni bi vjerojatno bili tu i da se u Gradskom vrtu igra druga liga. Zašto ta brojka nije veća, razlog Vam neću otkriti ja, a odgovore možete potražiti kod gospode Z.M. i V.M. Kohorta je ove sezone jedna posebna priča, a njihova izdanja i brojnost pripisujem isključivo predanom radu, silnom uloženom vremenu i novcu, te odgoju novih generacija navijača, jer realno govoreći, Osijek s ovakvim igrama na jugoistok ne bi privukao niti jednog novog klinca...


Pogled u budućnost
Budućnost je, pazite sad – siva. Kada je NK Osijek u pitanju, mislim da ni Nostradamus i baba Vanga u paru ne bi mogli dati jasnu sliku. Ukoliko pratimo trend unazad deset godina, iduća sezona može biti jedino crna poput ove, netom završene. Ali sjetim se tada riječi legendarnog Zvonka Mihajlovskog i one poznate izjave o statistici, koju je usporedio s bikinijem koji sve otkriva, ali ništa ne pokazuje. Lopta je okrugla (kada se već razbacujem frazama), pa tko zna u kojem će se smjeru iduće godine zakotrljati. Ukoliko se ostvare sve glasnije najave o povratku Vranješa i Mikulića, te ako Ljubojević i Babić ostanu i uhvate natjecateljsku formu, usuđujem se reći da takva ekipa ima vrijednost za minimalno treće mjesto u ovakvoj nogometnoj ligi. Naravno, podršku moraju dobiti i u ostatku ekipe, jer tada više neće biti mjesta pričama o neiskustvu i nepostojanju vođe na terenu. Nekima od tih momaka bi iduća sezona morala biti zadnji vlak, konačno vrijeme da se uozbilje i zaigraju u skladu s očekivanjima, jer od alibija nam je, vjerujem, već svima muka. Na odlasku prekobrojnih i nedovoljno kvalitetnih se već počelo raditi, ugovor s Mladenom Pelaićem nije produžen, dok je s Andrejom Čaušićem sporazumno raskinut. Neki od igrača će po prvi puta iskusiti stimulacijske ugovore, kojima je karakteristika relativno niska osnovna plaća s vrlo pristojnim dodacima za učinak. To je, zasigurno, evolucijski korak naprijed, jer više nećemo morati trpjeti nezainteresiranost pojedinaca i nezaobilazno vucaranje po terenu. Bilo kako bilo, očekuje nas zanimljivo ljeto, a nadam se, napokon, i zanimljiva sezona. U željnom iščekivanju vremena kada ćemo napokon s ponosom moći reći da smo navijači Nogometnog kluba Osijek, lijep pozdrav od vašeg dežurnog kroničara.


P.S. U tekstu namjerno nije spomenut izvjesni D.Š. Mislim da je krajnje vrijeme da se on odmori od nas, ali i mi od njega, jer medijsko zanimanje za sada nije polučilo željene rezultate.

Tekst: Mladen Kovačević