Hrvatske potrebe za strujom rješava samo gradnja nuklearke
03.03.2011. 14:30
Još kao predsjednik Odbora za energetiku Slavonije i Baranje, mr. Miroslav Bem, s ostalim članovima svih energetskih razina i vrsta energije, osamdesetih godina prošloga stoljeća sudjelovao je u izradi planova razvoja energetike za slavonsko-baranjsku regiju, ali i Hrvatsku.
- Već tada je bilo jasno da se hrvatske potrebe za električnom energijom mogu riješiti jedino stalnim izvorima velikih snaga, pa je definirana gradnja nuklearke u Dalju od 1.500 MW u prvoj fazi, a potom njezino proširenje za još 500 MW. Njezina je gradnja trebala započeti 1986. godine, za što je već sve bilo pripravno, a dokumenti još i danas postoje. Planirana je i gradnja triju hidroelektrana na Dravi u suradnji s Mađarima snage po 50 MW, ili ukupno 150 MW, te plinsko-turbinska elektrana od 150 MW. Planovi su se temeljili na potrebama Hrvatske od ukupno 3.500 MW do 2010. godine. Da je izgrađena samo nuklearka, sve potrebe u 2009. godini, od približno 17.000 GWh, bile bi pokrivene iz nje, a sve ostalo bio bi najrentabilniji izvozni proizvod, i danas ne bi bilo potrebe za posezanjem u tom smislu za alternativnim i obnovljivim izvorima električne energije, koji nikako ne mogu biti rješenje problema, već samo nekakve čudne igre - ističe Bem.
Zanemarena gradnja elektrana
Bem pritom podsjeća da je u Hrvatskoj proteklih desetljeća izgrađena i puštena u pogon samo jedna hidroelektrana - Lešće snage 42 MW, koja proizvodi oko 1,2 posto od ukupno proizvedene električne energije u zemlji, od približno 11.500 GWh. Ostatak potreba, kaže, a riječ je o 30 posto ili 5.500 GWh, namirivao se iz uvoza. Dakle, umjesto da struju izvozi, Hrvatska ju uvozi. Istovremeno je, kaže Bem, u "tajnosti", a radi raznih lobija, izgrađeno 68 MW vjetroelektrana. One u sustav daju tek oko 0,6 posto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji.
- Već ti podaci jasno govore o rentabilnosti takvih ulaganja. Često se spominju neke navodne obveze iz Kyoto protokola, pa je i to pravdanje utrošenog novca hrvatskog naroda za prodavanje magle i podilaženje lobijima, a ne za rješavanje energetskih potreba. To bi značilo da se iz alternativnih izvora mora proizvesti, prema zadnjim podacima iz 2009. godine, 20 posto potreba, odnosno, bilo bi potrebno proizvesti 3,5 milijardi KWh godišnje. Za tu proizvodnju, a prema tehničkim i meteorološkim podacima, treba približno 1.950 MW snage vjetroelektrana ili za solarije 1.500 MW. Za tu snagu vjetrenjača, a prema snazi agregata koje proizvodi Končar od 1 MW, potrebno je 1.950 lokacija za vjetrenjače, ili 82,5 milijuna četvornih metara za postavljanje solarija, što je nerealno - veli Bem.
Vratiti oteto
Za rješavanje hrvatske elektroenergetskih potreba konačno valja riješiti i pitanje vlasništva nad elektroenergetskim izvorima čiju je gradnju financirala Hrvatska u bivšim republikama ex-Jugoslavije.
- Kao 50-postotni suvlasnici NE Krško, dobili smo samo 23 posto proizvodnje, Slovenija je za sebe utrošila 38 posto, a ostalo je išlo u izvoz. Pitanje je zašto nismo kao suvlasnici dobili naših 50 posto, što bi gotovo eliminiralo potrebu za uvozom struje - veli Bem te postavlja i pitanje hrvatskog suvlasništva i u HE Đerdap u Srbiji, gdje je Hrvatska također polovični suvlasnik, a o tome nema ni spomena.
- Slovenija planira proširenje NE Krško za daljnjih 1.200 MW, pa i taj podatak jasno govori da su svi shvatili da je rentabilnije izvoziti nego uvoziti električnu energiju - kaže Bem.
- Sudjelovali smo u gradnji izvora i u ostalim republikama tadašnje zajedničke države, a ispada da smo sve poklonili, i sada plaćamo domaće lobije koji nas nemilosrdno pljačkaju. Sada već plaćamo iz svakog kilovatsata oko jedan posto za razvoj vjetroelektrana, a najava novih lokacija, kao recimo Konjsko, samo je još jedna priprema prodaje starih agregata Končara od 1 MW, koji se ne mogu više prodavati u Europi - optužuje on.
Kaže kako jedan KWh iz alternativnih izvora stoji najmanje 5 kn, pa je jasno da je u odnosu na cijenu iz nuklearki, zajedno s amortizacijom od približno 0,50 kn po KWh, izbor i više no jasan.
Strah zbog zračenja koji postoji pri gradnji nuklearnih elektrana, a koji, kako kaže, nameću “zeleni”, potpuno je neopravdan, tvrdi Bem. Ističe da su veća prirodna zračenja izvan štićenog područja nuklearke nego u štićenom.
Hrvatskoj prijeti mrak
Bem poručuje da ako Slavonija želi primat u energetici, treba izgraditi nuklearku, i cijela će država biti vezana uz Slavoniju, naravno i izvoz i naplata za izvezenu energiju.
- Alternativni izvori da, ali samo za male potrebe i mala područja, a ukupan hrvatski elektroenergetski sustav vrlo će brzo biti u mraku ako hitno ne počne gradnja nuklearke. Rokovi gradnje takvih objekata uvijek su dugi. Nadam se da nećemo ponovno dočekati redukcije i mrak, jer alternativa vrlo sigurno u to vodi. Da se u Hrvatskoj nije znatno smanjila potrošnja struje radi prestanka rada većih potrošača u industriji, odavno bismo bili u mraku. Jasno je da skupa energija znači lanac svih poskupljenja, a sada sigurno nisu trenutci za takve igre, poručuje Bem.
Grade se nove nukearke
Potrebu gradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj Bem podupire i činjenicom da sada neke velike države, ne pridržavajući se Kyoto protokola, kao što su Francuska, Njemačka, Češka i druge, proizvode i pokrivaju iz nuklearki i do 80 posto vlastitih potreba za električnom energijom, a mnoge druge zemlje sada ulaze u gradnju novih nuklearki.
Tekst: Nikola Vukadinović/Glas-Slavonije.hr
- Već tada je bilo jasno da se hrvatske potrebe za električnom energijom mogu riješiti jedino stalnim izvorima velikih snaga, pa je definirana gradnja nuklearke u Dalju od 1.500 MW u prvoj fazi, a potom njezino proširenje za još 500 MW. Njezina je gradnja trebala započeti 1986. godine, za što je već sve bilo pripravno, a dokumenti još i danas postoje. Planirana je i gradnja triju hidroelektrana na Dravi u suradnji s Mađarima snage po 50 MW, ili ukupno 150 MW, te plinsko-turbinska elektrana od 150 MW. Planovi su se temeljili na potrebama Hrvatske od ukupno 3.500 MW do 2010. godine. Da je izgrađena samo nuklearka, sve potrebe u 2009. godini, od približno 17.000 GWh, bile bi pokrivene iz nje, a sve ostalo bio bi najrentabilniji izvozni proizvod, i danas ne bi bilo potrebe za posezanjem u tom smislu za alternativnim i obnovljivim izvorima električne energije, koji nikako ne mogu biti rješenje problema, već samo nekakve čudne igre - ističe Bem.
Zanemarena gradnja elektrana
Bem pritom podsjeća da je u Hrvatskoj proteklih desetljeća izgrađena i puštena u pogon samo jedna hidroelektrana - Lešće snage 42 MW, koja proizvodi oko 1,2 posto od ukupno proizvedene električne energije u zemlji, od približno 11.500 GWh. Ostatak potreba, kaže, a riječ je o 30 posto ili 5.500 GWh, namirivao se iz uvoza. Dakle, umjesto da struju izvozi, Hrvatska ju uvozi. Istovremeno je, kaže Bem, u "tajnosti", a radi raznih lobija, izgrađeno 68 MW vjetroelektrana. One u sustav daju tek oko 0,6 posto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji.
- Već ti podaci jasno govore o rentabilnosti takvih ulaganja. Često se spominju neke navodne obveze iz Kyoto protokola, pa je i to pravdanje utrošenog novca hrvatskog naroda za prodavanje magle i podilaženje lobijima, a ne za rješavanje energetskih potreba. To bi značilo da se iz alternativnih izvora mora proizvesti, prema zadnjim podacima iz 2009. godine, 20 posto potreba, odnosno, bilo bi potrebno proizvesti 3,5 milijardi KWh godišnje. Za tu proizvodnju, a prema tehničkim i meteorološkim podacima, treba približno 1.950 MW snage vjetroelektrana ili za solarije 1.500 MW. Za tu snagu vjetrenjača, a prema snazi agregata koje proizvodi Končar od 1 MW, potrebno je 1.950 lokacija za vjetrenjače, ili 82,5 milijuna četvornih metara za postavljanje solarija, što je nerealno - veli Bem.
Vratiti oteto
Za rješavanje hrvatske elektroenergetskih potreba konačno valja riješiti i pitanje vlasništva nad elektroenergetskim izvorima čiju je gradnju financirala Hrvatska u bivšim republikama ex-Jugoslavije.
- Kao 50-postotni suvlasnici NE Krško, dobili smo samo 23 posto proizvodnje, Slovenija je za sebe utrošila 38 posto, a ostalo je išlo u izvoz. Pitanje je zašto nismo kao suvlasnici dobili naših 50 posto, što bi gotovo eliminiralo potrebu za uvozom struje - veli Bem te postavlja i pitanje hrvatskog suvlasništva i u HE Đerdap u Srbiji, gdje je Hrvatska također polovični suvlasnik, a o tome nema ni spomena.
- Slovenija planira proširenje NE Krško za daljnjih 1.200 MW, pa i taj podatak jasno govori da su svi shvatili da je rentabilnije izvoziti nego uvoziti električnu energiju - kaže Bem.
- Sudjelovali smo u gradnji izvora i u ostalim republikama tadašnje zajedničke države, a ispada da smo sve poklonili, i sada plaćamo domaće lobije koji nas nemilosrdno pljačkaju. Sada već plaćamo iz svakog kilovatsata oko jedan posto za razvoj vjetroelektrana, a najava novih lokacija, kao recimo Konjsko, samo je još jedna priprema prodaje starih agregata Končara od 1 MW, koji se ne mogu više prodavati u Europi - optužuje on.
Kaže kako jedan KWh iz alternativnih izvora stoji najmanje 5 kn, pa je jasno da je u odnosu na cijenu iz nuklearki, zajedno s amortizacijom od približno 0,50 kn po KWh, izbor i više no jasan.
Strah zbog zračenja koji postoji pri gradnji nuklearnih elektrana, a koji, kako kaže, nameću “zeleni”, potpuno je neopravdan, tvrdi Bem. Ističe da su veća prirodna zračenja izvan štićenog područja nuklearke nego u štićenom.
Hrvatskoj prijeti mrak
Bem poručuje da ako Slavonija želi primat u energetici, treba izgraditi nuklearku, i cijela će država biti vezana uz Slavoniju, naravno i izvoz i naplata za izvezenu energiju.
- Alternativni izvori da, ali samo za male potrebe i mala područja, a ukupan hrvatski elektroenergetski sustav vrlo će brzo biti u mraku ako hitno ne počne gradnja nuklearke. Rokovi gradnje takvih objekata uvijek su dugi. Nadam se da nećemo ponovno dočekati redukcije i mrak, jer alternativa vrlo sigurno u to vodi. Da se u Hrvatskoj nije znatno smanjila potrošnja struje radi prestanka rada većih potrošača u industriji, odavno bismo bili u mraku. Jasno je da skupa energija znači lanac svih poskupljenja, a sada sigurno nisu trenutci za takve igre, poručuje Bem.
Grade se nove nukearke
Potrebu gradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj Bem podupire i činjenicom da sada neke velike države, ne pridržavajući se Kyoto protokola, kao što su Francuska, Njemačka, Češka i druge, proizvode i pokrivaju iz nuklearki i do 80 posto vlastitih potreba za električnom energijom, a mnoge druge zemlje sada ulaze u gradnju novih nuklearki.
Tekst: Nikola Vukadinović/Glas-Slavonije.hr
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (35)
po nekoj logici bi, al to je u Lijepoj Našoj čisto nemoguće