Strip vijesti: Otvorena izložba „Kroz minula desetljeća“

Galerija „Kazamat“ je još jednom ugostila mnogobrojnu strip publiku koja je došla pogledati preko 250 originalnih tabli strip maestra Julesa Radilovića. Moštovo ljudi (navodno neparan broj) koje je prisustvovalo otvorenju, nije zapravo nikakvo iznenađenje. Udruženi poduhvat Udruge ljubitelja stripova Osijek, Udruge STRIPFORUM iz Zagreba, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Federacije ujedinjenih svjetova... pardon, oni ipak nisu bili ali uzevši u obzir pokroviteljstvo Ministarstva kulture, potpore Grada Osijeka i Osječko baranjske županije ovi momci iz Federacije nam nisu ni trebali. No, krenimo redom. Uvodnu riječ su imali lokalne organizaciono-crtačke snage koji su publici predstavili gospodina Radilovića, a izložbu je proglasio otvorenom sam Jules koji je za ovu prigodu potegnuo iz Zagreba za Osijek. Kroz dvije izložbene dvorane i jednu sa video-projekcijom je do sada prošlo tristotinjak ljudi, s tim kako je najzanimljivija stavka generacijska šarolikost posjetilaca. Obiteljski dolasci, gdje roditelji furaju klince na izložbu stripova ili baka u pratnji svoje unuke su neki od ljepših detalja sa otvorenja. Što će reći kako su Striposi odradili odličan posao vezano za promociju ovog događaja. Naravno, ne samo promociju već i postavljanje samih tabli u okvire, koje je trebalo pribaviti, povješati – cijeli jedan koloplet radnji je bilo nužno obaviti kako bi dobili konačni produkt: izložbu vrhunskog strip crtača koja će biti postavljena u „Kazamatu“ do 25. veljače. Istu valja doći pogledati zbog niza originalnih tabli iz stripova koje je Jules crtao. Tu su, dakle table stripova poput: „Zakletva Huronskog poglavice“, „Herlock Shlomes“, „Neznanac“, „Diverzanti“, „Kroz minula stoljeća“, „Izviđačke pustolovine“, „Kapetan Leši“, „Partizani“, „Afirčke pustolovine“, „Međugorje“, „Saga“ te druge iz velikog Julesovog opusa.





Inače, Jules, točnije Julije Radilović je rođen 1928. i ovo mu je drugi posjet Osijeku. Što ne znači kako je zaobilazio Slavoniju, već su nekoć glavna strip događanja bila u Vinkovcima gdje se održavao Salon stripa. Nadimak Jules, kojim će kasnije potpisivati sve svoje stripove i radove je dobio u djetinjstvu po Julesu Vernu, no s jednom bitnom razlikom – Jules se izgovara kako se i piše, dakle nikako Žil. Pored svega, snimljen je i intervju gdje sam imao odgovornost kroz nekih desetak pitanja saznati o počecima Julesovog bavljenja stripom, o utjecajima iz djetinjstva putem velikih paketa novina i stripova koje mu je slao ujak iz SAD-a, o suradnji s strip scenaristom Zvonimirom Furtingerom, poznavanju Andrije Maurovića... Obzirom kako je taj materijal u montaži, izdvojio bih par stvari ovim putem. Suradnja sa strip scenaristom Zvonimirom Furtingerom je pored niza odličnih stripova koje je proizvela i zanimljiva zbog same osobnosti pokojnog Furtingera. Naime, bio je uistinu široko potkovan. Pored poznavanja niza stranih jezika, bavio se osebujnim spektrom djelatnosti od kojih je zasigurno najneobičnija stavka ona o tome kako je bio član neke egipatske mađioničarske trupe koja je krstarila po Bliskom istoku. Ovo je neobičan ekstrem pa stavke iz Furtingerove biografije poput trgovački putnik, grobar, rudar, svirač i pjevač, kinooperator, statističar, šef reklamnog biroa. Jules kaže kako se Furtinger vratio iz Egipta tako što je radio u Aleksandriji kao lučki radnik. Tu je povučena crta poveznica s još jednim značajnim strip scenaristom i reporterom Franjom Martinom Fuisom koji je također posjedovao izvrsne načine pribaljanja materijala za scenarije. Na kraju krajeva FRA-MA-FU je bio Maurovićev scenarist ili Mauroviće je bio Fuisov crtač. Na pitanje crta li danas, Jules kaže kako mu baš to nedostaje. Kvalitetan scenarij ili još bolje kvalitetan scenarist, a taj nedostatak objašnjava možebitnom nezainteresiranošću književnika za ovu formu pisanja. Crta još uvijek, njegovi stripovi se ponovo izdaju, a sa izložbom i nama kao udrugom je vrlo zadovljan. Nažalost, propustio sam pitati Julesa o stripu „Kapetan Leši“ neke stvari koje bi, vjerujem publici bile zanimljive, pogotvo zbog same dramaturške snage tog serijala. Radnja prati kapetana KNOJ-a Ramiza Lešia zvanog „kapetan Leši“ čija zadaća bila nakon završetka Drugog svjetskog rada likvidirati zaostale balističke odmetnke na Kosmetu. S tim da je naziv „balisti“ u tom stripu i u izvorniku, tj. filmu Živorada Mitrovića upotrebljavan za suradnike okupatora i naziv treba isključivo kao takv promatrati. Problem kapetana Lešia je bio taj što mu se brat zatekao na suprotnoj strani i to zaista daje težinu radnji. Moj problem je bio taj što nam je isteklo vrijeme snimanja, a po protokolu smo se trebali vratiti u „Kazamat“. Oprostite na ovom malom odstupanju opisa događanja, no činilo mi se bitnim pobliže se osvrnuti na barem jedan strip koji je Jules radio. Kad smo kod osvrtanja i drugih mišljenja, kolegu Ivana Trenkla s kojim pišem ove tekstove o stripu je pokosila gripa (više je s one strane nego s ove), no na svu sreću uskočio je jedan drugi Stripos, prof. povijesti Branislav Miličić koji u pauzama između pisanja doktorata piše i slijedeće retke, a vezano za izložbu, dakle Brane-men:

Partizani i Gospa u istom „ Kazamatu“- neopisiv doživljaj

Što napisati na temu izložbe čijem sam otvorenju jučer svjedočio? Netko neupućen bi rekao da je logično da sam bio prisutan kao povjesničar jer naziv ove izložbe je „Kroz minula desetljeća“. Da bi razuvjerio one koji me ne poznaju - ovdje ću javno izjaviti ono meni poznato od djetinstva - da volim strip. Otvorenje Izložbe Julesa Radilovića velik je kulturni događaj. Otvorenje je bilo organizirano na visokoj razini, a prostor Galerije „ Kazamat“ pravi izbor. Bio sam na otvorenjima nekih slikarskih izložbi, ali ovo je otvorenje za mene bilo nešto posve drugo, jer strip je umjetnost koja mi je otvorila vrata umjetnosti koja mi je na mnogo način sada posao.
Ovo ne pišem s namjerom da bi stručno ocjenio crteže Julesa Radilovića, jer za to ima kompetetnih ljudi. Ovo pišem da bi pohvalio organizatore izložbe koji se trude osvjestiti kulturnu scenu u pogledu stripa i stripovske umjetnosti kao takve. Osječani pred sobom imaju table vrhunskog svjetski priznatog crtača čije crteže zasigurno treba vidjeti. Jules Radilović crtao je razne teme od vesterna, povijesne tematike, preko partizana do religioznih motiva, sve ih prikazujući stilom crteža jasnog kontrasnog crno- bijelog ili koloriranog crteža, baš onakvog koji me je fascinirao u mome djetinstvu kada sam prvi puta shvatio da - volim strip. Nakon ove izložbe to mogu samo potvrditi. Zbog ovih razloga bio sam na otvorenju Julesove izložbe „Kroz minula desetljeća“ i nakratko se vratio u svoje djetinstvo. To možete i vi, u ovo vrijeme recesije navratite dobrovoljno barem nakratko u „Kazamat“ i nećete požaliti.

Branislav Miličić

Na kraju zahvla svim posjetiocima i onima koji će tek posjetiti izložbu jer su time opravdali naš procjenu kako je ovo događanje nešto što u Osijeku ima svoju publiku...









Piše: Saša Paprić
Fotografije: Daniel Antunović