Otvaranje tolikih poduzetničkih zona služi za jeftinu političku promociju

Redovna profesorica i voditeljica poslijediplomskog studija Poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Osijeku dr. Slavica Singer bila je na čelu stručnog tima za izradu Strategije razvitka Osječko-baranjske županije, prihvaćene potkraj 2005. godine. Sada se to vidi, pretenciozno i možda i bez pravih osnova za to, prihvaćena Strategija označena je dokumentom koji daje smjernice za ostvarenje vizije Osječko-baranjske županije kao hrvatskog "regionalnog tigra" s najvišom stopom rasta BDP-a u Hrvatskoj, koji bi do 2010. godine trebao premašiti 10.000 USD po stanovniku, a stopa nezaposlenosti više nego prepolovljena. Strategija je ponudila i 28 preporuka kako do svega toga doći. Pet godina realizacije strategije prava je prilika za razgovor s nositeljicom toga projekta.

* Profesorice Singer, zašto su u Strategiji definirana četiri cilja: povećanje bruto domaćeg proizvoda, smanjenje nezaposlenosti, povećanje poduzetničke aktivnosti i povećanje efikasnosti korištenja intelektualnog kapitala, nisu ni izbliza ostvarena. Koliko je to razlog objektivne svjetske gospodarske krize, a koliko subjektivnih propusta i inercije "domaćih snaga"?

- To se ne može lagano kvantificirati, ali posrednom usporedbom s drugim dijelovima Hrvatske može se konstatirati da nema bitnih razlika u rangu razvijenosti županija u zadnjih nekoliko godina. One koje su bile razvijenije i sada su, one koje su bile na dnu, i sada su tamo. Osječko-baranjska županija je bila po mnogim indikatorima (BDP po stanovniku i nezaposlenosti) znatno lošija od najboljih, npr. Istarske županije (da se ne uspoređujemo s gradom Zagrebom jer ima niz lokacijskih prednosti u odnosu na bilo koju županiju u Hrvatskoj). Osječko-baranjska županija imala je gotovo pet puta manji BDP po stanovniku od Istarske županije, sada je on oko 1.5 puta manji. Nezaposlenost u Osječko-baranjskoj županiji je pokazivala dobru tendenciju smanjenja do 2008. godine, ali je onda naglo skočila i sada je opet iznad 23 posto (u Istarskoj je županiji oko 7 posto). U kojoj je to stanje odgovornost lokalne sredine (od poslovnog sektora, lokalne uprave, sveučilišta, građana...) teško je reći, ali u svakom slučaju svi mi smo suodgovorni za stanje u kojem se nalazimo.

Strategija nije receptura

- Strategija je opredjeljenje za ostvarenje neke zajednički identificirane vizije i ciljeva, koji su izazov jer znače promjenu u odnosu na neko početno stanje. Strategiju smo radili zajedno s gradskim i županijskim poglavarstvima, s predstavnicima poslovnog sektora, s mladima (anketirali smo mlade ljude u svim gradovima Osječko-baranjske županije) i dobili očekivanja koja smo pretočili u viziju, ciljeve i 28 preporuka, što sve zajedno čini strategiju. Obično se smatra da vizija mora biti takva da se morate istegnuti i napregnuti da ju ostvarite. Prema tome, ciljevi moraju biti postavljeni tako da pretpostavljaju nešto drukčiji način ponašanja, nego što se ponašamo svakodnevno. I drugo, strategija je uvijek veza između vizije i aktivnosti, a ne receptura ili instrukcije. Onog trenutka kada je Županijska skupština prihvatila strategiju, onda to postaje dokument koji obvezuje sve, od institucija do građana - svatko od nas koji živi i djeluje u ovoj županiji treba vidjeti i naći svoju ulogu u realizaciji zajednički identificirane vizije i ciljeva.

- I treće, Strategija se ne može realizirati ako se shvati kao da je to jedna lista ponuđenih "jela" na nekom jelovniku te da možete izabrati po volji jedno ili nekoliko i zadovoljiti svoje potrebe. Dali smo i 28 međusobno povezanih preporuka za ostvarenje Strategije. Kada smo u ciljevima pretpostavili da će doći do povećanja BDP-a po stanovniku, smanjiti se nezaposlenost, ostvariti bolje korištenje intelektualnog kapitala i jača poduzetnička aktivnost, to je pretpostavka da se svih 28 preporuka gotovo istovremeno i dobro usklađeno počnu primjenjivati. A, po mome mišljenju, to se nije dogodilo.

Bez praćenja realizacija Strategije

* Kakve su komunikacije Vas, kao autora Strategije, i njezina naručitelja - Osječko-baranjske županije? Je li to čvrst dokument ili dokument koji valja mijenjati, inovirati, dopunjavati, odnosno o njegovoj realizaciji povremeno se i očitati? Tko treba davati znakove za uzbunu zbog njezina neostvarenja?

- Naravno, za praćenje realizacije Strategije, kao dokumenta koji je usvojila Skupština Osječko-baranjske županije, obvezna je upravo ona, sa svojim odgovarajućim tijelima. Oni mogu angažirati i surađivati s brojnim institucijama od kojih bi dobili bolju informaciju što se događa. Jedna je od preporuka bila da se Agencija za razvoj spoji s Informatičkim centrom i da bude mjesto na kojemu će se pratiti razvojni procesi u Županiji. To se spajanje i dogodilo, ali ne znam u kojoj je mjeri postalo mjesto s kojega će se signalizirati, a na temelju praćenja određenih indikatora, u kojoj se mjeri ostvaruju vizija i ciljevi, odnosno preporuke koje su sastavni dio strategije.

* Kako povećati zaposlenost u novim uvjetima svjetske ekonomije? Može li razvoj malih poduzeća, kako sugerira Strategija, za to biti odgovor u uvjetima kad nemamo matičnih velikih poduzeća, jezgri njihova postojanja i razvitka?

- Sva velika poduzeća nekada su bila mala. Generatori novih radnih mjesta rastuća su mala poduzeća - i to ne ovisi o tome postoje li velika poduzeća ili ne. Naravno, dobro je ako postoje velika poduzeća koja oko sebe okupljaju grozdove i lance malih poduzeća, ali moguće je graditi dobru gospodarsku infrastrukturu i s malim poduzećima. Rastuća poduzeća elitistička su manjina uvijek, i u najrazvijenijim gospodarstvima (ne više od 10 posto), ali u Hrvatskoj ih imamo daleko premalo (svega oko 2 posto). Stvoriti dobre uvjete za razvoj malih poduzeća zajednička je odgovornost centralne države, područne uprave (županija) i lokalne uprave (regulatorni okvir, jednostavnost i transparentnost procedura, niski troškovi pokretanja poslovnih pothvata, dobra infrastruktura - telekomunikacijska, prometna...). To ovisi o stvaranju ulagačke klime na državnoj i lokalnoj razini koja omogućava jače poduzetničko djelovanje. U kvaliteti poslovne okoline Hrvatska je napravila promjene, ali puno sporije nego mnoge druge zemlje.

Zračna luka atraktor inoulaganja

* Zašto, po Vašem mišljenju, u Osječko-baranjskoj županiji, a općenito i Hrvatskoj, nema značajnih inozemnih ulagača, poglavito u realni sektor, odnosno greenfield investicije, koje bi donijele veliko zapošljavanje. Što tu uopće mogu učiniti lokalne i regionalne zajednice?

- Ograničeno je ono što tu mogu učiniti lokalne zajednice, ali mogu omogućiti da određene procedure oko različitih dozvola budu kraće i da se poštuju rokovi. Ipak, naglasila bih jedan resurs koji nikako ne uspijevamo ugraditi u konkurentsku prednost ne samo Osječko-baranjske županije nego i istočne Hrvatske, a to je cargo kapacitet osječke zračne luke, koja može biti jako veliki atraktor za inozemna ulaganja. Bez te zračne luke ovaj dio Hrvatske u međunarodnim je relacijama slijepo crijevo. To je i jedna od preporuka u Strategiji, ali ništa ozbiljnije nije napravljeno u vezi s tim važnim infrastrukturnim kapacitetom. Sporadični događaji koji su medijski zanimljivi, kao što je avionski prijevoz krava iz Kanade u tvrtku Žito ili dolazak ribe iz Afrike na putu u EU preko naše zračne luke, samo su mrvice. Zračna luka treba biti u funkciji povezivanja naših malih poduzeća s međunarodnim tržištima - to rade Bugari, Izraelci, Norvežani...

* Što pak čini osječko Sveučilište u poticanju regionalnog/županijskog razvoja? Ulaže se u zgrade, a koliko u ljude? Za koga se uopće proizvodi visokoškolski kadar?

- Mislim da je Sveučilište još i dalje nedovoljno angažirano na rješavanju problema sredine u kojoj djeluje. Naravno, postoje i dobri primjeri vezani uz Poljoprivredni, Ekonomski, Elektrotehnički, možda i neke druge fakultete, u suradnji s poduzećima, no sve je to nedovoljno. Nekoliko preporuka iz Strategije apostrofiralo je Sveučilište da mora preuzeti odgovornost za rješavanje problema u sredini u kojoj djeluje. Jedan dio problema proizlazi i zbog toga što Sveučilište nema dobru komunikaciju s gospodarstvom oko profiliranja kompetencija za koje osposobljava mlade ljude. Suradnja s OBŽ, pa i svim ostalim županijama u istočnoj Hrvatskoj, kao i izravno s gospodarstvom, morala bi biti proaktivnija.

Prazna priča

* Što mislite o velikom broju poduzetničkih zona, čija je gradnja započela u Županiji? Ima ih svako selo, a zapravo ni jedna nije dovršena, nema potrebnu infrastrukturnu opremljenost te u ni jednoj nema strateški važnih investitora.

- Mislim da je u mnogim slučajevima to rezultat jeftine političke promocije. Hvaliti se brojem poduzetničkih zona, a ne reći koliko je radnih mjesta otvoreno u tim zonama je prazna priča, naravno izuzetno štetna. Mi smo mala županija i ne vidim potrebe da bude toliko poduzetničkih zona. Bolje je imati nekoliko njih dobro strateški pozicioniranih, tako da omogući razvoj Županije na ravnomjeran način. Naša je ideja i u strategiji bila da se to jako koncentrira i veže uz zračnu luku u Osijeku, zbog niza razloga - od stvaranja clusterskih mogućnosti koje bi bile također atraktor za strane investicije. A ne da ledinu proglasimo poduzetničkom zonom.

Strategija - mrtav dokument

* Što dalje s dokumentom Strategije razvitka Osječko-baranjske županije? Zašto do sada čelnici Županije nikad nisu spominjali taj dokument, koji su uvijek smatrali nekako nametnutim, a ne egzaktnim mjerilom uspjeha njihova rada?

- Svaki strateški dokument ovakve vrste stalno se mora aktualizirati te uz analizu njegova provođenja produžavati za određeno razdoblje, tako da uvijek imate korekcija i produžavanja. Nažalost, to Osječko-baranjska županija nije radila. Mislim da je upravo u velikoj mjeri odgovornost na Županiji što taj strateški dokument nije prepoznat kao vodič za brojne aktivnosti različitih institucija. Ni jedan strateški dokument ne radi se za jedan mandat - ni za mandat županijskih čelnika, ni za mandat državnih čelnika, već se radi za duže razdoblje. Naravno da u tom dužem razdoblju treba doći do korekcija. Ali ako nitko iz Županije ne spominje taj dokument, ne veže svoje aktivnosti uz njega, ne podsjeća javnost i ostale institucije da taj dokument postoji i da postoji odgovornost za njegovu realizaciju, to je onda zapravo mrtav dokument.

Resursi odredili Strategiju

* Poljoprivredno zemljište kojim Županija raspolaže u Strategiji visoko je vrednovano, a poljoprivreda i prehrambena industrija dobila vodeće mjesto. Je li to bila pogreška i može li se uopće strategija razvoja temeljiti na "industriji pod vedrim nebom", koja nikad ne može biti ni u čemu sigurna i egzaktna?

- U Strategiji smo, naravno, pošli od naših resursa jer bi bilo krajnje neozbiljno i neprofesionalno da resurse koje imamo zaboravimo i kažemo da ćemo razvijati nešto deseto. Na poljoprivrednom zemljištu, u klimatskim uvjetima koje imamo, možemo proizvoditi brojne proizvode, no ne želimo biti samo sirovinci. Od tih sirovina mogu se proizvoditi proizvodi koji imaju izuzetno visoku uključenost znanja. Kad govorimo o poljoprivredi, onda ne želimo da se finalni proizvod zaustavlja na šećernoj repi, pšenici i kukuruzu, nego mislimo na proizvode koji imaju daleko veću razinu oplemenjenosti s obzirom na uključenost znanja i da na tome možemo biti konkurentni. Ne mislim da je greška razvijati se na resursima koje imamo, ali moramo izaći izvan tradicionalnog okvira.

Tekst: Nikola Vukadinović/Glas-Slavonije.hr