NK Osijek - NK Dinamo: Godine prolaze, sve ostaje isto...

NK Osijek - NK Dinamo 1 : 3 (1:2)
Nikšić 8. minuta (11 m); Sammir 14. minuta (11 m), Badelj 24. minuta, Beqiraj 94. minuta

Posljednji put kada je Osijek pobijedio Dinamo rodila su se dječica koja danas već polako uče pisati, zbrajati i oduzimati. Kada smo već kod računskih operacija, poražavajuće zvuči podatak da se taj trijumf dogodio prije više od pet godina. Osječani definitivno imaju kompleks zvan „Dinamo“! Da ne bi bilo zabune, rijetko se koji put mogao Bijelo – plavima osporiti angažman i zalaganje, a tako je bilo i ovaj put. Ono što nedostaje svih ovih godina je kvaliteta. Činjenica je to koju mora priznati i prihvatiti svaki objektivni i subjektivni promatrač. Dinamo je u ovim trenucima doista „svemirski brod“ u hrvatskim okvirima i tko zna koliko će još naslova, sličnih ovom današnjem, prodefilirati prije nego navijači Osijeka iz Gradskog vrta odu visoko uzdignute glave.



No, počelo je odlično. Osijek je došao u vodstvo već na samom otvaranju utakmice. Nikšić je evidentno fauliran u 16-ercu gostiju, ali Svilokos ostaje nijem. No, ne zadugo! U tom istom napadu lopta pogađa u ruku jednog igrača Dinama i Svilokosu više ne preostaje ništa drugo osim dosuđivanja kaznenog udarca za domaćina. Siguran je s bijele točke bio Nikšić što je izazvalo erupciju lijepo popunjenog Gradskog vrta. Kako je brzo Osijek došao do prednosti, tako je brzo i ostao bez nje. U gotovo preslikanoj situaciji, u kaznenom prostoru domaćina, Ibriks neoprezno rukom zaustavlja jedan centaršut i dvojbe nije bilo; novi kazneni udarac. Siguran je bio Sammir. Samo deset minuta kasnije Smoje gubi dvoboj sa Badeljom i kola lagano kreću nizbrdo. Nakon tog gola Dinamo potpuno umrtvljuje situaciju na terenu i utakmica ulazi u pomalo dosadnjikave vode. Zadnje uzbuđenje prvog dijela „skuhao“ je kapetan Smoje, oskliznuvši se u ključnom trenutku pred svojim vratima. Osječane spašava sjajna reakcija danas vrlo požrtvovnog i sigurnog Karduma.

Velikim dijelom drugog poluvremena nastavila se uspavanka s kraja prvog dijela. Osijek je polako preuzimao prividnu terensku inicijativu, ali svi napadi su uglavnom prekidani kardinalno lošim dodavanjima. Sretni mogu biti domaćini što u nogometu ne postoji rubrika „neprisiljene pogreške“. Najopasnija situacija po Kelavu je bio jedan odmjereni slobodnjak Lukačevića u kasnoj fazi utakmice. Neprilika pred Osijekovim golom bilo je nešto više. Posebno su opasni bili prekidi kada je po nekoliko gostujućih igrača znalo ostajati samo i neometano. Sam finiš utakmice trener Karačić provodi uz aut liniju tjerajući svoje igrače u protivničko polje. Nije pomoglo... Zadnji čavao u lijes svih nadanja zabio je Fatos Beqiraj u posljednjim trenucima utakmice. Godine prolaze, sve ostaje isto...

Pozitivne strane današnje utakmice su svakako trud i novine koje su nam priuštili predsjednik Robert Špehar i njegovi pomoćnici. Kohorta konačno ima svoju tribinu, postavljen je novi semafor i pokretne reklame. NK Osijek u organizacijskom pogledu zasigurno ide naprijed. Ali puno će posla osječka struka imati sa igračkim kadrom u zimskom prijelaznom roku. Očigledno je da se po tom pitanju mora dosta toga riješiti, jer bivša Uprava je nagomilala podosta balasta u svlačionici Bijelo – plavih. A ni pojačanja ne bi bila na odmet.




Kohorta je u lijepom broju napunila jugoistok i pružala finu navijačku predstavu, pogotovo u prvom dijelu. Igra u drugom dijelu primjetno umiruje navijače, ali u završnici susreta tribine pokušavaju dati završni impuls. Nažalost nije urodilo plodom...




Osječane čeka teško gostovanje u Rijeci odakle su se u zadnjih nekoliko navrata znali vraćati s pozitivnim rezultatom. Bilo bi to nasušno potrebno i sada, jer Osječani se nalaze na samom rubu zone ispadanja! Kada se samo prisjetimo da smo ne tako davno sanjali europske snove...

Piše i foto: M.K.