Kriza u našoj zemlji trajat će mnogo duže nego u susjednoj Sloveniji i Srbiji

Iako bi svaki građanin zasigurno volio čuti posve drukčije viđenje hrvatske budućnosti, proštjedni govor guvernera Rohatinskog u Saboru otklonio je i posljednje zrnce optimizma oko izlaska iz recesije i gospodarske krize.
Nezadovoljstvu je dodatno pogodovalo i što zemlje u okruženju, poput Srbije, polako izlaze iz recesije te bilježe lagani rast i BDP-a i industrijske proizvodnje, što kod nas nije slučaj.

Prof.dr. Đula Borozan, s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, ističe kako građani recesiju ne prepoznaju prema statističkim podacima, već prema umnožavanju i intenziviranju problema s kojima se suočavaju: nezaposlenosti, stagniranju ili smanjivanju plaća, iskorištavanju od strane poslodavaca, povećanim kamatnim stopama na kredite, nižem životnom standardu i, uopće, razarajućoj neizvjesnosti oko njihove ekonomske sudbine. Ona podsjeća kako su razvijene zemlje (uključujući i zemlje EU) u statističkom smislu najteže pogođene recesijom 2008., dok su zemlje srednje i jugoistočne Europe (među kojima i Hrvatska) to počele osjećati od početka 2009. godine.

Dok neki smatraju kako je izjava srbijanskog guvernera o izlasku iz recesije samo psihološke naravi, te da nema realno ekonomsko uporište, dr. Borozan ističe da je velika razlika između izlaska iz recesije promatranog u statističkim terminima i onog kojeg će i građani zaista osjetiti. Naime, smatra se da je neka zemlja izišla iz recesije kada jedno kvartalno izvješće o BDP-u bude pozitivno. Rast BDP-a tako je već zabilježen i sve više kod zemalja srednje i jugoistočne Europe. Primjerice, u drugom kvartalu 2009. iz recesije su izišle Poljska, Slovačka i Slovenija, a Srbija u prvom kvartalu 2010. godine. Kod nas se to još nije dogodilo.

- Ovdje je recesija rezultat strukturnih problema gospodarstva, njegovih manjkavosti, neefikasne državne administracije te pogrešaka u upravljanju državom. Da to nije tako, s oporavkom svjetske privrede, oporavljalo bi se i naše gospodarstvo. Krivca za hrvatsku recesiju ne treba tražiti u svjetskoj recesiji i padu inozemne potražnje za našim proizvodima. Oni su bili samo okidač, važan, ali ne i presudan. Nemojmo se zavaravati, do ovakvog bi stanja u Hrvatskoj moralo doći jer se ekonomske zakonitosti mogu ignorirati neko vrijeme, ali ne zauvijek, kategorična je prof. Borozan.

Vladin program gospodarskog oporavka, prema njenim je riječima, dobra polazna točka jer sadrži mjere potrebne gospodarstvu bilo ono u recesiji ili ne, a koje su usmjerene stvaranju zdravog i poticajnog poslovnog okruženja. Ipak, kaže ona, proteklih nekoliko mjeseci pokazali su da Vlada nije riješila problem pristranosti i pogodovanja pojedincima, a nije pronašla ni efikasne načine za provođenje zamišljenoga i napisanoga.

- Za provođenje bilo kojeg programa oporavka nužno je znanje, ali i poštenje, politička hrabrost, volja i odgovornost, te neovisan i učinkovit pravosudni sustav. U tom smislu Vlada mora imati ne samo kapacitet za promjene i primjenu onog što je usvojila, već mora biti vjerodostojna, a pravosudni sustav, kao i ona sama, neovisan, dosljedan i beskompromisan, drži prof. Borozan.

Ona tvrdi kako se brži izlazak iz recesije i oporavak gospodarstva može ostvariti samo većom izvoznom aktivnošću gospodarstvenika, za što je nužno imati kvalitetne i konkurentne proizvode, tj. kvalitetne i zadovoljne radnike, menadžerski i liderski tim te razvijenu kulturu koja će pogodovati razvoju novih ideja. Nažalost, zaključuje, takvih gospodarstvenika-poslodavaca u Hrvatskoj nema puno a podaci o izvozu to potvrđuju.

Naša kriza može postati jako teška

Krizi će svakako jednom doći kraj, međutim, do oporavka kojeg će građani moći osjetiti, tvrdi dr. Borozan, ne može se doći brzo, čak i uz punu primjenu programa oporavka te radikalnih promjena u ponašanju Vlade i gospodarstvenika.

- Naša recesija može postati jako teška, poprimiti oblik slova L ili prerasti u depresiju, što je teži oblik ovog što proživljavamo. Naime, takvu recesiju karakterizira oštar pad gospodarskih aktivnosti i vrlo usporen oporavak koji može trajati godinama. Zato se nadam da će ova recesija biti iskorištena prije svega za radikalne promjene društva i gospodarstva, zaključuje dr. Borozan.

Tko se sjeća 1999.

Prosječne recesije u svijetu traju godinu dana i mogu biti blage i oštre, ovisno o intenzitetu smanjenja realnog BDP-a. Blage recesije se vežu uz smanjenje BDP-a od otprilike dva posto, a građani ih i ne osjete ili bar ne pamte, jer obično brzo završe. To je u Hrvatskoj bio slučaj 1999. kada je BDP pao 1,5 posto. Nažalost, to ovaj put nije slučaj, ni po trajanju, ni po intenzitetu, ni po posljedicama recesije.

Autor: Dražen Boroš/Glas-Slavonije.hr