Na vratima suda nude pomoć svjedocima i žrtvama zločina

Iako mnogi i ne znaju za postojanje Odjela za organiziranje i pružanje podrške svjedocima i žrtvama pri Županijskom sudu u Osijeku, ovaj odjel u subotu, 1. svibnja, obilježava dvije godine od osnutka. Osijek je tek jedan od četiri grada u Hrvatskoj koji u sklopu Županijskog suda ima ovakav odjel, a kroz njega je u dvije godine prošlo oko 800 svjedoka i žrtava, sudionika sudskih procesa. U uredu radi dvoje zaposlenih, a pomoć svjedocima i žrtvama uz njih pruža i 40 volontera, i to studenata prava i psihologije koji su prošli posebnu edukaciju. Projekt je nastao po ugledu na Veliku Britaniju i skandinavske zemlje, gdje su ovakvi uredi uobičajeni, a u osječkom uredu tvrde kako su nadmašili svoje zapadnoeuropske uzore.

- Ured je pokrenut kao pilot-projekt u suradnji Ministarstva pravosuđa i UNDP-a, a pokazao se izvrsnim i opstao je kao stalni ured. Od oko 800 osoba kojima smo pružili pomoć i podršku, u ove dvije godine tek ih je desetak našu pomoć odbilo. Radom odjela su zadovoljni i suci jer su svjedoci puno smireniji i daju bolje iskaze. Mi ne smijemo niti na koji način utjecati na svjedoka već smo tu da ih upoznamo s tijekom sudske rasprave. Pomoć nudimo svima, i to već na vratima sudske zgrade. Svjedoci i žrtve imaju stotine pitanja za nas, a najčešće ih zanima hoće li svi biti u isto vrijeme s optuženim u sudnici, smije li ih optuženi ispitivati, gdje će sjediti i što smiju pitati suca. Žrtvi silovanja puno znači kada je upozorite da joj optuženi smije postaviti pitanje i da na to bude spremna, a žrtve ponekad traže i da budemo s njima u sudnici kako se ne bi osjećale same - priča Robert Adrić, voditelj ureda.

Iako je projekt ureda pokrenut ponajprije za pomoć žrtvama i svjedocima ratnih zločina, danas ured pomaže svjedocima i žrtvama svih kaznenih djela.

- Suci Općinskog suda često traže da pomognemo žrtvama i svjedocima obiteljskog nasilja, jer je ženama koje su prijavile supruga za nasilje često teško naći se s njim same oči u oči, zaključuje Adrić.

“Nije voda rakija”

Jedna od zanimljivijih anegdota Ureda za pomoć svjedocima i žrtvama dogodila se prilikom jednog od suđenja za ratne zločine u Baranji.

- Imali smo nekoliko svjedoka, a dio njih uza se je imao male bočice mineralne vode. Kako je rasprava prilično dugo trajala, svjedoci su svako malo nervozno izlazili na hodnik, a vode je u bočicama bilo sve manje. Na koncu kada je došao red na njihovo svjedočenje shvatili smo da su svi prilično alkoholizirani, te da u bocama nije bila mineralna voda već rakija, prisjeća se Adrić

Tekst: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Daniel Antunović/foto-arhiv 031