Slavko Kulić: Kriza razara Slavoniju, a u Vladi nikog nije briga!
22.02.2010. 7:00
Prof.dr.sc. Slavko Kulić ugledni je ekonomist i predstojnik Odjela za interdisciplinarna istraživanja Ekonomskog instituta u Zagrebu čije obrazovanje nije isključivo ekonomsko, već i politologijsko, sociologijsko i filozofijsko.
Njegova beskompromisna promišljanja ovdašnje stvarnosti potvrđuju ga kao iznimnog i ni o kome ovisnog intelektualca.
- To što se dogodilo u Đakovu nije slučajno. To je jedan u nizu slučajeva nepoštedne pljačke hrvatskog naroda koji proturječi pravnom i političkom poimanju uređenog društva i traži da se preispita smisao i značenje promjene političkog uređenja Republike Hrvatske. Ako je točno da ministar poljoprivrede nije osjetio čak ni sram, a ni moralnu obvezu prema tim ljudima i onome što se dogodilo, pa nije dao ostavku, onda je moguće da je tu nešto bilo dogovoreno! Ako se dogodilo da ni ministar policije ni ministar poljoprivrede nisu dali ostavku i da se ni predsjednik države nije osvrnuo na taj dramatični događaj, onda se moramo zapitati je li zakazala savjest naroda - vjerska, politička i znanstvena. Osim toga, to što se dogodilo u Đakovu obesmišljava sve buduće sjetve i žetve u Slavoniji.
Je li slučajno da se takva pljačka dogodila upravo u osiromašenoj Slavoniji?
- Nije slučajno da se pljačke događaju tamo gdje još nečega ima. Slavonija nema udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Prepuštena je igri slučaja u odnosu na sve čime raspolaže u ljudskom i materijalnom smislu. Slavonija je mogla hraniti cijelu Europu i još uvijek to može ako osvijesti svoje mogućnosti prema budućnosti i upravlja vlastitom stvarnošću. Ali, nema globalne koncepcije opstanka i razvoja života, kako u Slavoniji, tako i u cijeloj Hrvatskoj.
Ropstvo ili stvaranje
Spominjete političku odgovornost. Ne sjećam se da je itko u Hrvatskoj dao ostavku na političku dužnost zbog stvarnog osjećaja odgovornosti. Ili se dobivala noga ili se odlazilo zbog bolesti?
- Odgovornost je sociopsihološka paradigma. Na ovom stupnju političkog primitivizma i političke neobazrivosti ne čudi što nismo uspjeli politički i pravno urediti državu s 4,5 milijuna ljudi. Ovo što se događa otvara jedno temeljno pitanje: razumijemo li uopće svoj opstanak u smislu onoga što nam se nudi izvana? A nudi nam se robovski odnos koji nameće neoliberalna doktrina preko naše zakonodavne i izvršne vlasti. Ako je to sudbina hrvatskog naroda, onda narod ovoga prostora ima prirodno pravo na očovječavanje, a ne zaglupljivanje. To je temeljno pravo koje do sada nitko nije javno otvorio. Ono što se dogodilo u Đakovu bio je gubitak svakog dostojanstva i smisla. Jer čemu znati proizvoditi ako vam netko na tako grub način uzme to što ste proizveli? I to u kolaboraciji s političkom strukturom koja vas je na to nagovorila, da bi vam potom uzela. Nije moguće 1.600 vagona s 26.000 tona pšenice i ostalog samo tako izvući iz silosa. To se nije dogodilo u jednom satu ili jednom danu. Riječ je o sustavnoj pljački.
Zašto narod to gleda i trpi? Zašto nije u stanju pobuniti se?
- To nije od jučer, to je naša povijest. Nismo u stanju pobuniti se spram robovske orijentacije na koju smo prešutno pristali. Ako nam je lakše prihvatiti robovsku nego stvaralačku orijentaciju, onda će sve što stvaramo završiti na način kako je i do sada završavalo. Pitanje koje postavljate je problem našeg dubokog mentalnog konstrukta, karaktera čitavog naroda koji nije u stanju pobuniti se, čak ni umom, protiv jedne takve drske pljačke. Ako je to problem koji nazivam antropološkom pogreškom u našem mentalnom sklopu, onda nam ni Bog neće pomoći u opstanku naše države u svijetu interesa.
Pljačka mrtvaca
U Hrvatskoj je 310.000 ljudi bez posla, probijena je psihološka granica nezaposlenosti. Dokle ona može rasti?
- Nezaposlenost je problem koji je proistekao iz političkog restrukturiranja hrvatske stvarnosti u cjelini, posebno gospodarstva. U procesu propadanja ta se stvarnost nije korigirala jer se išlo na stečajeve, na pljačku mrtvaca. Ako je tako, onda naša nezaposlenost nije slučajna već planirana od strane politike. Na taj način se izvršna vlast rješavala svih problema, pa i problema zaposlenosti. U klasičnom kapitalizmu bio je jedan odnos između vrijednosnog sastava rada i tehničkog sastava kapitala. U uvjetima neoliberalnog kapitalizma, vrijednosni sastav rada bitno se mijenja. Kapital može već večeras sve nas otpustiti s posla jer on ne treba naš um. On se treba samo poslužiti našim umom u ostvarivanju profita. Budući da nismo pripremali mišiće u klasičnom kapitalizmu, imali smo tisuće odmarališta za oporavak od reumatskih bolesti. Danas pak imamo problema s neurološkim bolestima i na tisuće moždanih udara kod mladih ljudi jer nismo pripremili mozak za neoliberalni način zlouporabe našega uma u funkciji ostvarivanja profita. Svi koji rade zapravo su zlouporabljeni jer ono što stvore pripada vlasnicima. Drugim riječima, nije bitno što stvaraš, već što kao vlasnik imaš.
To baš ne obećava sjajnu budućnost. Što nas čeka u njoj?
- Sadašnji naš rad i njegove tehničke vrijednosti ne trebaju kapitalu, pa možemo očekivati daljnja otpuštanja, od brodogradilišta i banaka nadalje. Budući da gospodarski i socijalni odnosi traže dugoročnu uređenost da bi se pojedinac kao radnik pripremao za svoju budućnost, nije slučajno da ulazimo u dugoročnu kriznu fazu koja će trajati do 2030. godine. Ako se danas osvijestimo, mogli bi do tada izići iz stanja dugoročne depresije. A ta će depresija rezultirati mnogim novim bolestima, neurozama i psihozama, ubojstvima i samoubojstvima. Živjet ćemo u stanju egzistencijalne tjeskobe sa spoznajom da to što ćemo raditi neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije.
Možemo li se othrvati tomu i kako?
- Narod treba pripremiti na to da pokuša mobilizirati sve što je u njemu umno i psihofizički vrijedno kako bi se othrvali nametnutoj sudbini beznađa. Narod mora znati utjecati na svoju sudbinu i suprotstaviti se svome propadanju. Hrvatska je doživjela pad unatrag. Događa se proces refeudalizacije odnosa, a ne kapitalizacije. Ovo što se događa u Đakovu i drugdje jest nasilje koje ne omogućava razvoj. Narod ima mogućnost da se pobuni protiv tog nasilja.
Koja snaga u društvu može izvesti tu pobunu?
- Budući da smo mlade ljude posve indoktrinirali nečim što ne daje ikakvu perspektivu osim podaničke, onoga časa kada naša djeca saznaju tko su im stvoritelji, tko su im učitelji i državni voditelji, oni će ih se s pravom odreći, a ja ću ih istog trena podržati. Kroz sustav socijalnog obrazovanja od njih smo iznudili da prihvate naša pogrešna robovska uvjerenja. Ne možemo opstati na robovskoj orijentaciji, već samo na stvaralačkoj. A za to još imamo pretpostavke, samo ako ih osvijestimo. U tom smislu zadaća je na intelektualcima koji su uspjeli odvojiti svoj um od stražnjice i pokušavaju misliti život. I dalje mislim da je odgovornost na znanosti da nas spasi od kataklizme. Od politike i crkve to ne očekujem jer su to dva represivna mišljenja. No znanost bi trebala koliko-toliko osvijetliti narodu put.
Dužniji od Grčke
Grčka je u središtu pozornosti jer je u velikoj krizi i pred financijskim slomom koji ugrožava cijelu eurozonu. Ima li elemenata za usporedbu Grčke i Hrvatske?
- Kako da ne! Hrvatska je za svoj kapacitet dužnija od Grčke: 43 milijarde eura državnih dugova, pa još 23 milijarde dugova građana, plus dugovi esulima, židovima, katolicima, plus izdane premije i garancije i tako dalje. Najteže je saznanje da mi zapravo ne znamo stanje našeg duga. To je naša misaona izgubljenost u stvarnosti. Osim toga, imamo i 1,1 milijun ovrha protiv građana koji ne mogu izvršavati svoje obaveze, pa ljudi ostaju bez stanova. Sve ono što se događalo u Americi sada se događa ovdje. Međutim, mediji o tome šute kao da se ništa ne događa.
U više navrata isticali ste kako je, uz nedostatak proizvodnje, glavni problem Hrvatske neumjereni konzumerizam. Je li ova kriza donijela promjene tih navika?
- Kriza je poželjno stanje. Omogućava nam da se pravodobno postavimo spram života i budućnosti jer se krizna stanja uvijek rješavaju na unaprijed mišljenoj istini. Kriza ima i razornu i razvojnu ulogu, a mi smo se prepustili onoj razornoj. Nama su najprije punili trbuh i praznili mozak preko kredita i kartica. Danas kada nam prazne trbuh, mozak nema čime reagirati. To znači da nismo razumjeli mogućnost opstanka iz sebe, a ne na račun tuđe moći. Primjera radi, Slavonija je zapuštena do te mjere da su njive u ledini. S druge strane, od 23-24 milijarde kuna hrane u prometu čak 16 milijardi je hrana iz uvoza. Da EU noćas iz sanitarnih razloga spusti brklje, mi bismo za petnaest dana pomrli! Unatoč mogućnostima koje Slavonija krije.
Zdravi u mirovini, a bolesni rade
Kakvu biste dijagnozu društva postavili?
- Zdravstveno stanje hrvatskog naroda je zabrinjavajuće, a posebno stanje zdravlja žena i djece. Još od vremena Bismarcka, u uređenim društvima zdravi su radili, bolesni se liječili, a umirovljeni dostojanstveno živjeli i umirali. A što se događa u nas? Zdravi su u mirovini, bolesni rade, a umirovljeni doživljavaju eutanaziju koju nad njima provodi država jer s dvije tisuće kuna u ovim uvjetima ne mogu živjeti.
Država im uskraćuje osnovne uvjete života! To narod od svoje države nije očekivao, što znači da je obmanut u procesu promjene političko-pravnog uređenja.
Jesmo li u tranziciji izgubili osjećaj za solidarnost i odgovornost, brinući se isključivo za profit?
- Prije pet godina upozorio sam da ćemo nestati u tranziciji, kao i svi koji su pristali na europske direktive. One su ulitmativni kapitalizam jer je i sama ideja pljačke svim sredstvima izvorno europska, a ne američka. Mi niti znamo što tranzitiramo, niti u što tranzitiramo. Kada prihvatimo europsku pravnu stečevinu, istog časa hrvatski će narod izgubiti svoju kulturu, iako na nju ima pravo. A kada ostane bez nje, on je izgubljen. Slobodno zapišite - za sedamdeset godina neće nas biti u ovom prostoru ni kao subjekta kulture, a još manje kao subjekta civilizacije!
Trebalo je potjerati bar troje ministara
Tko je, imenom i prezimenom, politički odgovoran za krađu iz silosa Đakovštine?
- U trenutku kada se to dogodilo, predsjednica Vlade morala je dati otkaze bar trojici ministara. Ovako ni jedan nije osjetio što je to odgovornost. Odgovornost je i na predsjedniku države, koji je u tom trenutku odlazio s te funkcije hvaleći se kako je mnogo učinio.
Ali predsjedničke ovlasti su ograničene, zar ne?
- Imate pravo. No predsjednik je tu da osvješćuje, ne da zaglupljuje narod. A naš je to deset godina radio i nikad nije ni riječ rekao da autokratsku državu treba pretvoriti u parlamentarnu u kojoj bi poduzetnici i radnici zajedno s vlašću bili odgovorni za stanje u društvu i gospodarstvu. Kada sam mu prije deset godina govorio da nitko nema pravo zaduživati narod bez njegovog znanja, on mi je odgovorio da ionako svi žive na dug, pa zašto bi mi drugačije. Tragično je da deset godina netko može biti predsjednik države, a da nema osnovna znanja o sociologiji države, pa čak ni o svojoj ulozi.
Nisu smjeli zakazati
Govorite da smo misaono izgubljeni. U kom smislu?
- Kada sva tri determinizma: vjerski, politički i znanstveni utvrdimo kao važeća, otvara se pitanje komu možemo spočitati misaonu izgubljenost. Ja ne vidim problem ni u vjerskom, ni u političkom determinizmu. No spočitavam ga onima koji nisu smjeli zakazati - znanosti i znanstvenicima. Oni su tu da spriječe socijalnu nesreću naroda kada sam srlja u nju ili kada gura drugi narod u nesreću. Ali oni se nisu oglasili.
Tekst: Miroslav Filipović/Glas-Slavonije.hr
Pogledajte i gostovanje Slavka Kulića u Nedjeljom u 2 [19.07.2009.]
Pročitajte i interview Slavka Kulića za Glas Istre, iz 2008. gdje je iznio i argumentirao neke vrlo zanimljive teze, poput one da Istra nije razvijenija od drugih regija:
Skriveno:
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (20)
