Prešućivane osječke istine, kraucvekle i šnenokle

Napisati roman o jednoj obitelji i jednom gradu, roman koji govori o dvadesetom stoljeću u višeetničkom gradu, diktaturama, pogrešnom izboru strana, o sudbini kojoj je teško othrvati se - uspjelo je Osječanki Ivani Šojat-Kuči.

“Unterstadt” je jedan od rijetkih romana u hrvatskoj književnosti koji obuhvaća tako veliko razdoblje (od kraja 19. st. do 1999.) i daje sliku jedne obitelji kroz sudbine četiri naraštaja žena, naglasio je Seid Serdarević, glavni urednik u Nakladničkoj kući Fraktura, koja je roman objavila u studenome 2009. Roman pripovijeda priču građanske obitelji njemačkih korijena u Osijeku, gdje se isprepleću propale iluzije prabake, bake, majke i kćeri, odgoj djece te povijesni događaji koji ih nemilice šibaju. Te su teme u nas dugo bile proskribirane, o njima se pisalo na metaforičan, zavijen način, naglasio je Serdarević. Autorica “skida maske, raskrinkava tajne”, a njezini su likovi - snažni, plastični i realistični i u njihove se sudbine čitatelj lako uživljava.

- Ivana je uspjela pobuditi čitateljsku empatiju. Kroz sudbinu stigmatizirane obitelji, u novopovijesnom romanu pokušala je odgovoriti koliko politika utječe na našu svakodnevicu, ističe urednik Serdarević.

Povijest jednog grada

U ulozi književne kritičarke koja čita i prati što se i kako piše o Osijeku i dinamici njegova postojanja našla se Helena Sablić Tomić. Pomalo iznenađena bila je činjenicom da se Ivana Šojat-Kuči, do sad poznata kao autorica pjesama, filozofičnih eseja, prijevoda... uhvatila u koštac s izazovom pisanja romana o povijesti grada. Dala je nova pravila dobro nam poznatih dječjih igara u kojima je sve crno-bijelo, istaknuto je na promociji. Pripremajući knjigu, Ivana se družila s “nevidljivim” ljudima, obilazila arhive, prelistavala novine... pritom i sama proživjevši traume upoznavajući i uživljavajući se u sudbine žena.

- Filigranski suptilno ušla je u psihograme svojih likova, nježno ih vodeći kroz povijest. Oni imaju svoju drčnost, sreću, svoju istinu... Iskrena emocija progovara na stranicama njezina romana na kojima su ispisane prešućivane istine, rekla je Helena Sablić Tomić. Prema njezinu mišljenju, nismo dobili urbani nego građanski roman, koji je gradu vratio - građanski duh.

Kraucvekle i šnenokle

Ivana Šojat-Kuči vješto isprepleće sudbine, vremena, zaustavljajući trenutak, šutnju pretvarajući u govor, naglašavajući važnost pričanja priča i važnost energije domaćih ognjišta i kraucvekli, šufnudli, šnenokli...

- Iz makroperspektive spustiti se na čovjeka, ne pasti u klopku crno-bijelog prikazivanja, kako nas povijest uči, u tom mi je pomogao urednik, rekla je autorica, napomenuvši kako su povijest čovječanstva zapravo brodolomi velikih ideja, a ona je željela zaroniti za tim potonulim brodom.

- Pariz leži na desetcima tisuća mrtvih iz Francuske revolucije. Htjela sam dati glas ljudima koji su dugo šutjeli, zaključila je autorica, priznavši da nakon ovog romana - još više voli svoj grad.

Ulomke iz romana, u krcatom svečanom foyeru osječkog HNK, čitali su studenti glume i lutkarstva Umjetničke akademije.

Tekst: Narcisa Bošnjak/Glas-Slavonije.hr