Game Room: World in Conflict
27.12.2009. 15:00
World in Conflict je ne baš tako nova strateška igrica na svjetskom tržištu ali može se sa sigurnošću reći jedina koja je iole zamijećena još od popularne igrice Company of Heroes. Proizvod suradnje programerskih kuća Ubisoft i Sierra Entertainment.
Kakva je kvaliteta igrice, šta nudi i kakvi su generalni utisci saznajte u nastavku.
Igra
W.I.C. je jedna or rijetkih strateških igrica u realnom vremenu koja je prošla poprilično zapaženo na tržištu igara. Toliko zapaženo da je u 2008. godini bila jedna od igara koja se koristila za testiranje novih grafičkih kartica. Igra nudi poprilično razrađenu priču, ali za malu dječicu, jer u stvarnosti se takav scenarij jednostavno ne može dogoditi, a uskoro ćete saznati i zašto.
Godina je 1989. i Sovjetski savez je pred krahom. Zadnja nit spasa je srušiti SAD i Europu i cijeli svijet baciti na koljena da ponizno kleči pred "crvenim vragom". Sovjeti napadaju Europu s jednim jasnim ciljem da ju unište i slome. Amerika priskače kao uvijek spašavati jadni svijet od "crvene ruke zla". Dok Amerika riskira živote svojih mladića i djevojaka za proklete Europljane, jedače puževa i žaba, ljude koji se ne peru ni ne briju ispod pazuha, iznenadni napad Sovjeta na Zapadnu obalu, pazite sad, pomoću "cargo" brodova u kojima je skriveno svo naoružanje potrebno za osvajanje Amerike, mrsi planove Amerikanaca u Europi prisiljavajući ih da se povuku s europskog fronta i vrate se braniti rodnu američku grudu od "crvenih vragova". Poprilično nategnuto i nerealno, zar ne?
Vi ste u ulozi nekoliko američkih časnika zaduženih za obranu strateških ciljeva, odnosno uništavanje istih koji su u vlasništvu "armije zla". Da bi ostvarili svoje ciljeve, na raspolaganju vam je određeni broj poena kojima se služite za novačenje potrebnih jedinica kojima onda djelujete. To je u biti to, jer se stvarno nema puno toga za dodati.
Sučelje
World in Conflict je real time strategija koja se u osnovici oslanja na taktičko nadmudrivanje UI. To je bar tako bilo osmišljeno u originalu, na papiru. No stvarnost je daleko od zamišljenoga cilja. W.I.C. se baš ne razlikuje previše od svih ostalih strateških igara, osim što nedostaje onaj dio igre gdje postavljate tvornicu nečega, a iz nje svakih par sekundi izađe neki tenk, pa tako dvadeset minuta i onda klasični napad grlom u jagode, pa 'ko živ, 'ko mrtav. Nema tvornice, no tu su popularni vojni poeni, bez kojih niti jedna nova strategija ne može proći, pa ako misija dopušta dostavite si transportnim avionom četiri heavy tenka i pobjeda je gotovo garantirana.
Klasični pogled iz trećeg lica odmah daje dojam prave strateške igrice, dok nekako ne skupite 4 najjače jedinice i sravnite sve sa zemljom. Pogled se naravno može mijenjati kako god vama paše, no ako previše približite kameru na jedinicu, što je moguće bez problema, gubite dojam da ste u bitki, jer vam je kut gledanja ograničen na vaš komad željeza ili na vaš vod vojnika, dok vam u isto vrijeme iza leđa ili pored tenka mogu plesati ružičasti slonovi, a da nemate pojma da su uopće tamo.
Odličan dio igre je i moguća podrška iz zraka ili artiljerija. Divno je vrijeme čekanja da se podrška dogodi. Taj dio je stvarno realno napravljen i svaka čast na tome. Nije moguće, kao u ostalim igricama ovoga tipa, pozvati podršku koja u sekundi sravni sve sa zemljom. Na podršku se mora čekati, što vas onda stavlja u ulogu pravoga stratega, jer morate planirati gdje i kako zatvoriti neprijatelja, onemogućiti mu proboj te ga spržiti, recimo napalmom, zračnim napadom, preciznim laserski vođenim raketama, minobacačima, artiljerijom itd. Svaka ubijena neprijateljska jedinica donosi vam određeni broj bodova koji se akumuliraju i omogućavaju sljedeći napad. Thumbs up za ovu ideju.
Priča je realno interpretirana u igru i ide na principu vremenskog preskakanja tako da ubija monotoniju. Malo ratujete s NATO-vim snagama, malo s američkim, tako da vam igrica ne dosadi. Kroz misije dobijate zadatke nadređenih koje morate izvršavati redom. Imate primary i secondary misije. Izvršenje misije, medalja i čin ovisi o vašem dobrom, odnosno lošem finaliziranju dotične misije. Misije su, kao što sam napomenuo, vrlo raznovrsne, ali na istom principu: napadni, obrani, spasi, uništi. Zauzimate određene strateške pozicije koje onda držite dok vam se ne naredi drugačije. Poprilično jednostavno i učinkovito. Moglo je i bolje, no dobro.
Mala zamjerka su jedinice u igri. Po mom skromnom mišljenju ih je premalo. Ima svega par tenkova, dva-tri oklopna vozila i tri helikoptera, te valjda dvije ili tri pješačke jedinice. Za igricu koja je puno obećavala to je uistinu premalo.
Za kraj, napomenuo bih i da postoji Multiplayer kojega eto nisam probao, pa vam realno ne mogu ni reći kakav je. Eto, recimo, razloga za probati igricu.
Grafika
Grafika je u ovoj igrici stvarno odlična. Igra je preljepa, detaljna, a animacije, eksplozije, voda i sve ostalo što se miče jednostavno oduzima dah. Jedinice su detaljno izrađene tako da ako približite kameru dovoljno blizu možete doslovno vidjeti svaki detalj na svakom vozilu. Kretnje vojnika i vozila su isto tako realne, a vozila ostavljaju tragove iza sebe što povećava realnost igre. Zgrade i sve što se uništava raspada se s ogromnom detaljnošću i pun je pogodak.
Igrivost
Igra je igriva. Iskreno, daleko je ona od Close Combat serijala, no ako ćemo tako gledati niti jedna strategija nije ni do koljena Close Combatu. Drago mi je da se sve više odustaje od dječačkog štancanja trupa koje onda mogu sravniti pola galaksije i da se igre sve više i više temelje na strateškom aspektu. World in Conflict je daleko od neke ozbiljne taktičke igrice, no kao što sam rekao, ako netko želi ozbiljnu taktičku strategiju, da znam da te dvije riječi ne smijem staviti jednu pored druge ali ne postoji drugačiji način kako da dočaram razliku Close Combata i igara poput ove, zaigrati će Close Combat koji je puno ružniji ali pravome strategu to ne igra nikakvu ulogu.
Minimum System Requirements
- Processor: 2.0 GHz
- RAM: 512 MB
- Video Memory: 128 MB
- Hard Drive Space: 9 GB
- Operating System: Windows XP, Windows Vista
- DirectX Version: 9.0c
Zaključak
Svjestan sam činjenice da sam poprilično loših stvari rekao o ovoj igrici, međutim morate shvatiti činjenicu da sve recenzije pišem isključivo subjektivno. Tako je i slučaj i s World in Conflict-om. Kao gamer i netko tko je ovisan o dobrim igricama, kada naiđem na savršenstvo, to savršenstvo onda postaje kamen temeljac za usporedbu s drugim igricama. To je bio slučaj i s ovom igricom.
World in Conflict je realno izvrsna igrica s jako dobrom igrivošću, preljepom grafikom, dobrim sučeljem ali ona meni jednostavno nema ono nešto što mi ima Close Combat. To nešto je realnost, taktika, planiranje, pravilan odabir jedinica i taktike i još dosta stvari. Netko tko nije igrao Close Combat ne može znati o čemu pričam. Sve strategije poput ove su realno gledajući samo igrice koje služe za ubiti malo vremena i nemaju onaj taktički štih i planiranje. Ja sam to našao u Close Combatu gdje vi iskreno žalite za loše napravljenim potezom koji vas može koštati cijele bitke, dok u igrama tipa World in Conflict jednostavno dodate novu jedinicu da vam se dostavi kao pizza i to je to.
Ponavljam još jednom da ne bude zabune, World in Conflict je jako dobra igrica koju je užitak zaigrati jedanput, prijeći i staviti DVD negdje u ladicu za ne daj Bože ako se zaželite lijepe strategijice.
Ocjena: 7/10
p.s. Ovaj tjedan nema ankete jer vas sljedeći put očekuje "Game Room novogodišnji specijal: Fallout - post nuclear R.P.G.", recenzija sva četiri dijela Fallouta.
Kakva je kvaliteta igrice, šta nudi i kakvi su generalni utisci saznajte u nastavku.
Igra
W.I.C. je jedna or rijetkih strateških igrica u realnom vremenu koja je prošla poprilično zapaženo na tržištu igara. Toliko zapaženo da je u 2008. godini bila jedna od igara koja se koristila za testiranje novih grafičkih kartica. Igra nudi poprilično razrađenu priču, ali za malu dječicu, jer u stvarnosti se takav scenarij jednostavno ne može dogoditi, a uskoro ćete saznati i zašto.
Godina je 1989. i Sovjetski savez je pred krahom. Zadnja nit spasa je srušiti SAD i Europu i cijeli svijet baciti na koljena da ponizno kleči pred "crvenim vragom". Sovjeti napadaju Europu s jednim jasnim ciljem da ju unište i slome. Amerika priskače kao uvijek spašavati jadni svijet od "crvene ruke zla". Dok Amerika riskira živote svojih mladića i djevojaka za proklete Europljane, jedače puževa i žaba, ljude koji se ne peru ni ne briju ispod pazuha, iznenadni napad Sovjeta na Zapadnu obalu, pazite sad, pomoću "cargo" brodova u kojima je skriveno svo naoružanje potrebno za osvajanje Amerike, mrsi planove Amerikanaca u Europi prisiljavajući ih da se povuku s europskog fronta i vrate se braniti rodnu američku grudu od "crvenih vragova". Poprilično nategnuto i nerealno, zar ne?
Vi ste u ulozi nekoliko američkih časnika zaduženih za obranu strateških ciljeva, odnosno uništavanje istih koji su u vlasništvu "armije zla". Da bi ostvarili svoje ciljeve, na raspolaganju vam je određeni broj poena kojima se služite za novačenje potrebnih jedinica kojima onda djelujete. To je u biti to, jer se stvarno nema puno toga za dodati.
Sučelje
World in Conflict je real time strategija koja se u osnovici oslanja na taktičko nadmudrivanje UI. To je bar tako bilo osmišljeno u originalu, na papiru. No stvarnost je daleko od zamišljenoga cilja. W.I.C. se baš ne razlikuje previše od svih ostalih strateških igara, osim što nedostaje onaj dio igre gdje postavljate tvornicu nečega, a iz nje svakih par sekundi izađe neki tenk, pa tako dvadeset minuta i onda klasični napad grlom u jagode, pa 'ko živ, 'ko mrtav. Nema tvornice, no tu su popularni vojni poeni, bez kojih niti jedna nova strategija ne može proći, pa ako misija dopušta dostavite si transportnim avionom četiri heavy tenka i pobjeda je gotovo garantirana.
Klasični pogled iz trećeg lica odmah daje dojam prave strateške igrice, dok nekako ne skupite 4 najjače jedinice i sravnite sve sa zemljom. Pogled se naravno može mijenjati kako god vama paše, no ako previše približite kameru na jedinicu, što je moguće bez problema, gubite dojam da ste u bitki, jer vam je kut gledanja ograničen na vaš komad željeza ili na vaš vod vojnika, dok vam u isto vrijeme iza leđa ili pored tenka mogu plesati ružičasti slonovi, a da nemate pojma da su uopće tamo.
Odličan dio igre je i moguća podrška iz zraka ili artiljerija. Divno je vrijeme čekanja da se podrška dogodi. Taj dio je stvarno realno napravljen i svaka čast na tome. Nije moguće, kao u ostalim igricama ovoga tipa, pozvati podršku koja u sekundi sravni sve sa zemljom. Na podršku se mora čekati, što vas onda stavlja u ulogu pravoga stratega, jer morate planirati gdje i kako zatvoriti neprijatelja, onemogućiti mu proboj te ga spržiti, recimo napalmom, zračnim napadom, preciznim laserski vođenim raketama, minobacačima, artiljerijom itd. Svaka ubijena neprijateljska jedinica donosi vam određeni broj bodova koji se akumuliraju i omogućavaju sljedeći napad. Thumbs up za ovu ideju.
Priča je realno interpretirana u igru i ide na principu vremenskog preskakanja tako da ubija monotoniju. Malo ratujete s NATO-vim snagama, malo s američkim, tako da vam igrica ne dosadi. Kroz misije dobijate zadatke nadređenih koje morate izvršavati redom. Imate primary i secondary misije. Izvršenje misije, medalja i čin ovisi o vašem dobrom, odnosno lošem finaliziranju dotične misije. Misije su, kao što sam napomenuo, vrlo raznovrsne, ali na istom principu: napadni, obrani, spasi, uništi. Zauzimate određene strateške pozicije koje onda držite dok vam se ne naredi drugačije. Poprilično jednostavno i učinkovito. Moglo je i bolje, no dobro.
Mala zamjerka su jedinice u igri. Po mom skromnom mišljenju ih je premalo. Ima svega par tenkova, dva-tri oklopna vozila i tri helikoptera, te valjda dvije ili tri pješačke jedinice. Za igricu koja je puno obećavala to je uistinu premalo.
Za kraj, napomenuo bih i da postoji Multiplayer kojega eto nisam probao, pa vam realno ne mogu ni reći kakav je. Eto, recimo, razloga za probati igricu.
Grafika
Grafika je u ovoj igrici stvarno odlična. Igra je preljepa, detaljna, a animacije, eksplozije, voda i sve ostalo što se miče jednostavno oduzima dah. Jedinice su detaljno izrađene tako da ako približite kameru dovoljno blizu možete doslovno vidjeti svaki detalj na svakom vozilu. Kretnje vojnika i vozila su isto tako realne, a vozila ostavljaju tragove iza sebe što povećava realnost igre. Zgrade i sve što se uništava raspada se s ogromnom detaljnošću i pun je pogodak.
Igrivost
Igra je igriva. Iskreno, daleko je ona od Close Combat serijala, no ako ćemo tako gledati niti jedna strategija nije ni do koljena Close Combatu. Drago mi je da se sve više odustaje od dječačkog štancanja trupa koje onda mogu sravniti pola galaksije i da se igre sve više i više temelje na strateškom aspektu. World in Conflict je daleko od neke ozbiljne taktičke igrice, no kao što sam rekao, ako netko želi ozbiljnu taktičku strategiju, da znam da te dvije riječi ne smijem staviti jednu pored druge ali ne postoji drugačiji način kako da dočaram razliku Close Combata i igara poput ove, zaigrati će Close Combat koji je puno ružniji ali pravome strategu to ne igra nikakvu ulogu.
Minimum System Requirements
- Processor: 2.0 GHz
- RAM: 512 MB
- Video Memory: 128 MB
- Hard Drive Space: 9 GB
- Operating System: Windows XP, Windows Vista
- DirectX Version: 9.0c
Zaključak
Svjestan sam činjenice da sam poprilično loših stvari rekao o ovoj igrici, međutim morate shvatiti činjenicu da sve recenzije pišem isključivo subjektivno. Tako je i slučaj i s World in Conflict-om. Kao gamer i netko tko je ovisan o dobrim igricama, kada naiđem na savršenstvo, to savršenstvo onda postaje kamen temeljac za usporedbu s drugim igricama. To je bio slučaj i s ovom igricom.
World in Conflict je realno izvrsna igrica s jako dobrom igrivošću, preljepom grafikom, dobrim sučeljem ali ona meni jednostavno nema ono nešto što mi ima Close Combat. To nešto je realnost, taktika, planiranje, pravilan odabir jedinica i taktike i još dosta stvari. Netko tko nije igrao Close Combat ne može znati o čemu pričam. Sve strategije poput ove su realno gledajući samo igrice koje služe za ubiti malo vremena i nemaju onaj taktički štih i planiranje. Ja sam to našao u Close Combatu gdje vi iskreno žalite za loše napravljenim potezom koji vas može koštati cijele bitke, dok u igrama tipa World in Conflict jednostavno dodate novu jedinicu da vam se dostavi kao pizza i to je to.
Ponavljam još jednom da ne bude zabune, World in Conflict je jako dobra igrica koju je užitak zaigrati jedanput, prijeći i staviti DVD negdje u ladicu za ne daj Bože ako se zaželite lijepe strategijice.
Ocjena: 7/10
p.s. Ovaj tjedan nema ankete jer vas sljedeći put očekuje "Game Room novogodišnji specijal: Fallout - post nuclear R.P.G.", recenzija sva četiri dijela Fallouta.
Objavio: PipBoy |
Komentari (20)