Ivana radom u azilu zaslužila priznanje najvolonter godine
04.12.2009. 14:12
Iako ju je udruga Zeleni Osijek za najvolontera godine nominirala u posljednji tren, reference koje govore o dvije i pol godine nesebičnog rada u nemetinskom azilu za napuštene pse, bile su dovoljne da ovogodišnja pobjednica bude 33-godišnja Osječanka Ivana Crnoja.
Iza Ivane stoji cijeli tim volontera i njezina udruga “Pobjede” te vjeruje kako će ovo priznanje dodatno potaknuti Osječane na angažman u azilu.
- Kada sam prije dvije i pol godine prvi put došla u azil, rasplakala sam se kada sam ugledala krvavu kuju koja leži nasred kaveza. Bila je potpuno izgrižena, a nije bilo nikoga da joj pomogne. Tog sam dana odlučila da ću se vraćati u azil dok on ne postane mjesto u kojem psi imaju dostojanstven život. U početku nas je bilo samo troje, ali preko Facebooka i osobnih prijateljstava danas imamo gotovo 100 volontera, od čega je njih 50 stalnih. Azil je danas ograđen, a bolesni psi su odvojeni u posebne boksove, kao i štenci. Svakog psa se sterilizira i mikročipira, a bolesne obvezno vodi k veterinaru, priča Ivana.
Iako je Ivana po profesiji sociolog, već neko vrijeme radi kao konobarica kako bi zaradila za život, a da joj pritom ostane dovoljno za volontiranje u azilu.
- Čak i sanjam azil, a angažirana sam sedam dana tjedno. Ni jedna moja kava ne prođe a da ne pričam o azilu. No oduševljena sam Osječanima koji uistinu odlično reagiraju na sve naše pozive, a posebno su me dirnuli učenici Poljoprivredne škole koji su se sami organizirali i došli pomoći. Molim sve ljude da samo jednom dođu u azil i znam da će se uvijek vraćati, jer građani Osijeka moraju preuzeti odgovornost za svoje pse, poručuje Ivana.
Tekst: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Iza Ivane stoji cijeli tim volontera i njezina udruga “Pobjede” te vjeruje kako će ovo priznanje dodatno potaknuti Osječane na angažman u azilu.
- Kada sam prije dvije i pol godine prvi put došla u azil, rasplakala sam se kada sam ugledala krvavu kuju koja leži nasred kaveza. Bila je potpuno izgrižena, a nije bilo nikoga da joj pomogne. Tog sam dana odlučila da ću se vraćati u azil dok on ne postane mjesto u kojem psi imaju dostojanstven život. U početku nas je bilo samo troje, ali preko Facebooka i osobnih prijateljstava danas imamo gotovo 100 volontera, od čega je njih 50 stalnih. Azil je danas ograđen, a bolesni psi su odvojeni u posebne boksove, kao i štenci. Svakog psa se sterilizira i mikročipira, a bolesne obvezno vodi k veterinaru, priča Ivana.
Iako je Ivana po profesiji sociolog, već neko vrijeme radi kao konobarica kako bi zaradila za život, a da joj pritom ostane dovoljno za volontiranje u azilu.
- Čak i sanjam azil, a angažirana sam sedam dana tjedno. Ni jedna moja kava ne prođe a da ne pričam o azilu. No oduševljena sam Osječanima koji uistinu odlično reagiraju na sve naše pozive, a posebno su me dirnuli učenici Poljoprivredne škole koji su se sami organizirali i došli pomoći. Molim sve ljude da samo jednom dođu u azil i znam da će se uvijek vraćati, jer građani Osijeka moraju preuzeti odgovornost za svoje pse, poručuje Ivana.
Tekst: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (6)