Iz šešira: Ponavljači

Zbrka, zbunjenost i strka oko nabave udžbenika za novu školsku godinu kulminira ovih dana s početkom iste i konačnom potvrdom novopostavljenog ministra znanosti obrazovanja i sporta Radovana Fuchsa (hrv. lisica) koji je na tom mjestu naprasno zamijenio kolegu Dragana Primorca (njem. Kunstenmensch?), kako upotreba udžbenika u osnovnim i srednjim školama neće biti obvezna do 1. listopada. Ta nečuvena odluka jedinstvena je u novijoj povijesti obrazovanja u Hrvatskoj i samo će dodatno pridonijeti podrivanju ionako klimavog i slabog obrazovnog sustava lijepe naše zemlje znanja (video: hrvatska_zemlja_znanja_e_obrazovanje).

Glavna intencija cijenjenog ministra bila je roditeljima olakšati stvari, tako da ipak mogu malo odahnuti, jer sada nema potrebe za hitnim dizanjem kredita, čupanjem kose, trčanjem od knjižare do knjižare i popunjavanjem redova pred istima u društvu desetina drugih ozlojeđenih roditelja, tetaka i praroditelja koji dijele istu sudbinu i sablazne se nad državom, nakladnicima, crkvom i elegantnim Andrijom Hebrangom. Ne moraju više toliko intenzivno obilaziti razne ulične sajmove, buvljake, travnjake, burze na otvorenom i zatvorenom, karitase i ine egzotične i ekskluzivne lokacije tegleći do pucanja nabrekle plastične vrećice pune prošlogodišnjih raskupusanih školskih knjiga, te strepeći neće li ih policija i danas otjerati (vidi: U stampedu roditelja i djece intervenirali su zaštitari i - policija). Početak školske godine nikada nije bio ponižavajućiji i možemo se samo nadati da se oni koji su za to odgovorni barem malo stide.

Iako je bijesnim i rezigniranim roditeljima kupcima udžbeničke i radnobilježničke građe to mala utjeha, ove su godine i izdavači i knjižari izvukli malo deblji kraj; prodali su manje udžbenika nego protekle sezone, daleko više su se naradili, jer su umjesto izravno državi (što je puno elegantnije i lukrativnije) udžbenike, bilježnice i likovne mape prodavali frustriranim roditeljima i trpjeli njihovo opravdano gunđanje i negodovanje zbog općeg kaosa, skupoće i slabe organiziranosti cijelog sustava. Neki su predstavnici izdavača davali mudrošću optočene izjave da gužvi u knjižarama zapravo i ne bi bilo da su građani naručili i kupovali knjige na vrijeme, očigledno nesvjesni svima poznate činjenice da kod nas gotovo nitko nikada ništa ne čini na vrijeme, uključujući same izdavače, te škole koje su kasnile s objavom popisa potrebnih udžbenika. Ne bi bilo fer ne spomenuti kako izdavači nude mogućnost naručivanja udžbenika preko interneta, ali je sasvim očigledno kako se ovog puta time poslužio tek vrlo mali broj roditelja i nije teško za predvidjeti kako će ubuduće taj oblik prodaje značajno porasti.

Optimistično-realistični Fuchs je, ne bi li nekako zasladio gorku pilulu, zajedno s "odgodom korištenja udžbenika" najavio i ponovno pokretanje projekta besplatnih udžbenika za sve, ali u neka bolja vremena. Velika utjeha onima koji su novce, sate i živce izgubili čekajući. Određene kategorije učenika - oni s područja posebne državne skrbi (bivša okupirana nerazvijena područja - Vukovar i slično), kao i oni iz socijalno najugroženijih obitelji, će ipak milošću središnje države i Herr Lisice i ove godine udžbenike dobiti besplatno. No i to, tipično po hrvatsku administraciju, ne funkcionira baš sjajno, jer je u neke škole stigao nedovoljan broj udžbenika za podijeliti, zajedno s nejasnim uputama tko bi ih točno trebao dobiti. Tako da će i to biti još jedan izvor nezadovoljstva i jada kako roditelja, tako i nastavnika. Čini se kako, štogod odgovorni naprave ne bi li popravili situaciju, samo još više zakuhaju i zakompliciraju život i sebi i svima ostalima, te ispadnu smiješni i nesposobni u očima javnosti. Iako je pamćenje biračkog tijela u nas tradicionalno oguglalo i kratko, mislim da im ovo neće tako lako zaboraviti kada budu izlazili na popravni ispit.

Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]