Zaljubljena u Osijek, ali se šest godina bori s birokracijom

- Osijek je lijep grad, po mjeri čovjeka. Ovdje se diše sporije, ali je kvaliteta života bolja nego u drugim, većim gradovima, a Osječani su komunikativni i otvoreni ljudi. Tako o Osijeku promišlja Julijana Mladenovska Tešija, Makedonka koju je prije šest godina ljubav dovela u grad na Dravi.

- U početku je bio prisutan strah, jer promjena je velika. Prva je prepreka bila otklonjena kada sam shvatila da su članovi moje nove obitelji dobri ljudi, koji su me primili bez zadrške - priča Julijana. I drugi Osječani su je lijepo prihvatili i nikada nije imala neugodnosti kao Makedonka.

Bržoj prilagodbi sigurno je pridonijela činjenica da je naša sugovornica jedno vrijeme živjela u Norveškoj.
- Prvo treba naučiti jezik i neke tihe kodove ponašanja. Stranac je gost i ako je pozitivniji i nova sredina će ga bolje prihvatiti, priča. Iako izvrsno govori hrvatski jezik, priznaje da joj ponekad “pobjegne” naglasak, te ima problema s akuzativom, jer makedonski jezik nema padeža.

No, golem joj je problem, kao i svakom strancu, papirologija. Još uvijek nema hrvatsko državljanstvo, ni hrvatske dokumente, a svake godine mora tražiti novu dozvolu za boravak. Tako se, primjerice, otvaranje računa u banci ili ishođenje nekog dokumenta za nju pretvara u pravu noćnu moru. Otežavajuća je okolnost što se svakih šest mjeseci traži novi izvod iz knjige rođenih, zbog čeka mora putovati u Skopje.

- Svake godine za dokumente potrošim najmanje 800 kuna, a tu ne ubrajam putovanja u Makedoniju. I prilično 'vježbam živce', priča Julijana.

Ističe da joj je velika potpora strpljivost, razumijevanje i ljubav supruga, a iznimno je ponosna jer uz njegove, danas ima i svoj krug osječkih prijatelja. Toj diplomantici Filozofskog fakulteta u Skopju te magistrici teologije i etike, važna je prihvaćenost u društvu. Zaposlena je na pola radnog vremena kao učiteljica makedonskog jezika u OŠ “Vijenac”, volontira na Evanđeosko-teološkom fakultetu i sprema se za doktorski studij. Zahvaljujući prijateljici Jagodi Cvetičanin, koja joj je prva pružila ruku u novom gradu, aktivna je u Makedonskom kulturnom društvu “Braća Miladinovci”. Više se ne osjeća strankinjom, nego prihvaćenom i korisnom osobom u svom gradu, Osijeku.

Julijana kaže da su razlike između života u Osijeku i njezinom rodnom Skopju velike. Makedonski temperament je žestok i otvoren, a filozofija življenja je drukčija. Veliki šok joj je objed, jer u Makedoniji sve počinje aperitivom, slijedi meze, pa glavno jelo, i to sve traje satima. No, zahvaljujući svojoj svekrvi, Julijana je postala velika zaljubljenica u slavonsku kuhinju. Obožava fiš, čobanac, kulen, koljenice na lešo i druge specijalitete. Priprema i jela makedonske kuhinje, a posebice pite, variva i paprike.

Autorica: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr