Najviše sezonaca iz Osijeka i Vukovara
10.08.2009. 8:37
Na sezonskim poslovima, u svim djelatnostima, do srpnja je zaposleno 19.207 radnika. Od tog broja, privremeni posao u turizmu i trgovini našlo je 11.814 radnika, od kojih je 43 posto radnika na obalu pristiglo iz kontinenalnih županija, i to najviše s područja Osijeka i Vukovara.
U ostalim djelatnostima na sezonskim poslovima zaposlilo se 6.393 radnika, i to najviše u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Iako su poslodavci uoči sezone najviše tražili sezonske konobare, do srpnja ih je zaposleno 1.510 od traženih 2.773. Od traženih 2.636 sobarica, privremeni posao našlo je 1.580 radnika, dok je sezonski posao našlo i 1.644 prodavača, dvjestotinjak manje no što su poslodavci namjeravali zaposliti. Posao sezonskog čišćenja pronašao je 1.361 nezaposleni, što je više od iskazanih potreba poslodavaca.
Autor: G.Ga./Glas-Slavonije.hr
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (2)
Razlog ovakvog razvoja događaja, dakle obrat u kretanju radne snage, treba tražiti u destljećima iza nas. Nije mi žao što su prioriteti toliko izmijenjeni, pa je postalo važnije ljetovanje od proizvodnje hrane. Ne žalim kao djedovi i bake, koji su dalmatince primali kao radnu snagu za par kila slanine i masti. Žao mi je što se svi skupa pravimo pametniji, a ništa ne učimo iz povijesti. Toliko puta sam čuo priče o devizama koje odlaze vamo ili tamo, a nikako da te devize konačno osjetimo. Još je najžalije što ideje o plasmanu naše hrane stranim turistima ostaju samo ideje. Opet nemamo volje i želje konačno uključiti sve naše resurse u taj klimavi turizam, već dopuštamo pojedincima da tri puta zarade na jednom artiklu, jer imaju monopol. To je najveća žalost u cijeloj priči. Sjećam se predizbornih obećanja, kojekakvih stranaka, da će Hrvati znati kako da si sami organiziraju golemi potencijal koji imaju, a ne tamo da nam savezne vlade troše pare.
Od svega toga ostaju samo ideje i laži. Konzum ponajviše utječe na promet prizvoda. Bilo kakav pokušaj uplitanja u plasman proizvoda u turizam gotovo da je uzaludan, jer se veliki igrači osiguravaju mitom i gomilom propisa koje je nemoguće zadovoljiti.
Ostaje nam da radimo dva-tri mjeseca za naše prilike jako solidnu plaću, molimo Boga da ćemo novac dobiti, i da ćemo ostatak godine uspjeti preživjeti sa zarađenim.
Za sve nedostatke krivim politiku, ne nikakvo tržište, jer su to gluposti.