Iz šešira: Voda do grla

Kako amaterski i iz hobija pratim gospodarska zbivanja u zemlji i oko nje, u današnjoj kolumni pozabavit ću se aktualnim stanjem u hrvatskom gospodarstvu i državnim financijama. Hrvatska je dosta dugo kako-tako odolijevala financijskoj krizi koja je puni zamah dosegnula u rujnu prošle godine i od tada prilično žestoko hara svijetom. No, čini se da je tom hrabrom hrvatskom odupiranju zločestoj krizi ipak došao kraj. Najsvježiji gospodarski pokazatelji, uključujući gadni tromjesečni pad BDP-a od skoro 7 posto, značajno smanjeni prihodi od PDV-a i ostalih nameta (izravni rezultat smanjenja potrošnje i investicija), pad izvoza, loše vrijeme na Jadranu i pad broja stranih turista, veći od očekivanog, te porast proračunskih rashoda i sve skuplje i manje dostupno zaduživanje ukazuju da manevarsko-žonglerski prostor postaje sve uži i uži.

Koliko je zapravo cijela ta stvar s krizom ozbiljna, možemo iščitati iz primjera mnogo "stabilnijih" i jačih država, koje su vrlo brzo i gadno pale pod naletom krize: Island, Mađarska, Ukrajina, Rusija... Osvrnut ću se nakratko na financijsko-gospodarsku krizu koja potresa Rusiju još od kraja prošle godine i kojoj se ne nazire (pozitivno) rješenje. Država je to koja je, zbog basnoslovne i prenapuhane cijene sirove nafte, do prije par godina uživala neslućene profite, te je vrlo uspješno otplaćivala golemi inozemni dug naslijeđen iz dobrih starih sovjetskih vremena. No, kriza je podigla svoju ružnu glavurdu, cijena nafte je uskoro pala i preko 70%, i realni i bankarski sektor su posrnuli, i danas je Rusija suočena s kolapsom tržišta novca i dionica, uz inflaciju koja se kreće oko visokih 13-14%, te prilično pouzdane crne prognoze Svjetske banke za negativni gospodarski rast od 4,5% i nezaposlenost do 12% do kraja ove godine, što je negdje oko dva milijuna nezaposlenih (Hrvatska ima ukupno oko milijun i pol zaposlenih.). A ruska je vlada ranije prognozirala optimistični godišnji rast od 6,7% ...

Vratimo se domaćoj krizi. Kako je naša Vlada praktički iscrpla sve razumne opcije za prevladavanje financijske stiske, ostaje nam još samo zaduživanje kod omraženog Međunarodnog monetarnog fonda, što sa sobom povlači bezuvjetno povinovanje uvjetima koje isti smatra neophodnima i bez kojih novac ne daje nikome. Izvrsna ilustracija kako se MMF čvrsto drži svojih uvjeta u praksi jest primjer prijateljske Bosne i Hercegovine, koja je u daleko dubljim financijskim dubiozama od nas, praktički na pragu bankrota, jer joj samo za ovu godinu u proračunu nedostaje oko četvrt milijarde eura. MMF je od Bosne i Hercegovine zahtijevao značajno rezanje potrošnje i proračunsku uštedu, a nauštrb primanja ratnih veterana, invalida i obitelji poginulih pripadnika vojske. Najava smanjivanja tih proračunskih izdataka od 10% izazvala je masovne i nasilne prosvjede istih, kojih su se bosanske federalne vlasti dobrano preplašile i brže-bolje popustile prosvjednicima, te odustale od najavljenog rezanja, pa je MMF automatski odustao od odobravanja famoznog stand-by aranžmana Bosni i Hercegovini, koja je stoga danas doslovce na rubu financijske propasti. Podsjećam kako su se slični prosvjedi, no manjeg intenziteta, nedavno događali i kod nas, ali je Vladin pregovarački tim uspio obrlatiti seljake praznim obećanjima i ovi su se vratili na svoja gospodarstva uglavnom praznih džepova.

Pitanje za nekoliko milijardi eura jest koji će uvjeti biti postavljeni Hrvatskoj za odobravanje kreditne linije MMF-a. Hoće li Međunarodni monetarni fond posegnuti za smanjivanjem javne potrošnje, koje se uglavnom temelji na smanjivanju glomaznog državnog aparata, rezanju radničkih i umirovljeničkih prava, subvencija, te inih socijalnih davanja kojima se održava relativni socijalni mir u državi? Dakako da hoće, i upravo stoga se Vlada toliko libi posegnuti za njegovom pomoći. Takve se mjere kod nas uvijek zadnje (čitaj: nikad) provode, jer su najteže i najnepopularnije, a sam vrhunac krize bit će sjajan izgovor za posezanje za takvim "bolnim i teškim, ali apsolutno neophodnim potezima koje, evo, i sam MMF uvjetuje".

Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]