Za invalide i osobe s teškoćama u razvoju slikanje je najbolja terapija
30.06.2009. 11:59
Kada svijet mašte oživi u radosti likovnog stvaranja i druženja, nastaju slike sanjara s prepoznatljivim motivima cvijeća, voća, neba, ptica, aktovi, portretirani dragi ljudi postaju još bliskiji, a sve to u radionici “Slikam ono što sanjam”.
Svakoga utorka od 16.30 do 18.30 sati u dvorani GČ Novi grad na Sjenjaku likovno druženje okupi dvadesetak Osječana, osoba s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Riječ o projektu udruge “Glas čovječnosti”, na čelu s predsjednikom Robertom Dudnikom, koji već treću godinu nastavlja aktivnosti u likovnoj radionici pod vodstvom akademske slikarice Zorice Đuranić, nastavnice likovne kulture u Centru za odgoj i obrazovanje Ivan Štark.
- Radimo u tehnikama prema svojim mogućnostima. Sada slikamo tzv. silk-bojom na pamučnom platnu, a poslije će slike biti fiksirane u tehnici batik i impregnirane. Slikaju članovi udruge “Glas čovječnosti”, a pridružili su nam se i korisnici Doma za psihički bolesne odrasle osobe te radni terapeuti. Projekt financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Radujemo se likovnom, ujedno terapeutskom druženju, a zajedničko vrijeme slikanja brojnima razbija životnu monotoniju - objašnjava Robert Dudnik.
Zorica Đuranić uči tehnikama slikanja prateći pokrete likovnjaka različitih sposobnosti i motorike te, kaže, slijedi želje polaznika i pomaže im komponirati motive i boje.
Naslikana platna pršte bojama, među likovima iz animiranih filmova Bruno je bojama oživio zaboravljenog junaka Patka Paška, a 64-godišnji Drago uspješno je portretirao polaznicu radionice.
- Volim slikati još od djetinjstva. Među slikarima su mi najdraži Slava Raškaj i Vlaho Bukovac, a volim i antičko kiparstvo - otkriva Drago.
Gabrijela najčešće crta srušene i kuće bez krova, koje njezino likovno društvo naziva “kabriolet kuća”.
- Crtam da mi ne bude dosadno. Nekada sam crtala u školi. Iz Svinjarevaca sam došla u dom u Divaltovu prije sedam godina. Najviše crtam cvijeće, ono smiruje i najljepše je, kaže 44-godišnja Katica Mijatović. Gordana Pritišanac uspješno se okušala u slikanju uljanom bojom i grafici te će grafika “Veronika daje Isusu rubac” sigurno biti na izložbi.
- Ovo je cvijet duhana, podsjeća me na brata pušača. Najviše slikam aktove i cvijeće. Slikanje smiruje, sretan sam i zadovoljan, zaključuje Ratko Racić nadimkom Michellangelo.
Piše: Nevenka Špoljarić/Glas-Slavonije.hr
Svakoga utorka od 16.30 do 18.30 sati u dvorani GČ Novi grad na Sjenjaku likovno druženje okupi dvadesetak Osječana, osoba s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Riječ o projektu udruge “Glas čovječnosti”, na čelu s predsjednikom Robertom Dudnikom, koji već treću godinu nastavlja aktivnosti u likovnoj radionici pod vodstvom akademske slikarice Zorice Đuranić, nastavnice likovne kulture u Centru za odgoj i obrazovanje Ivan Štark.
- Radimo u tehnikama prema svojim mogućnostima. Sada slikamo tzv. silk-bojom na pamučnom platnu, a poslije će slike biti fiksirane u tehnici batik i impregnirane. Slikaju članovi udruge “Glas čovječnosti”, a pridružili su nam se i korisnici Doma za psihički bolesne odrasle osobe te radni terapeuti. Projekt financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Radujemo se likovnom, ujedno terapeutskom druženju, a zajedničko vrijeme slikanja brojnima razbija životnu monotoniju - objašnjava Robert Dudnik.
Zorica Đuranić uči tehnikama slikanja prateći pokrete likovnjaka različitih sposobnosti i motorike te, kaže, slijedi želje polaznika i pomaže im komponirati motive i boje.
Naslikana platna pršte bojama, među likovima iz animiranih filmova Bruno je bojama oživio zaboravljenog junaka Patka Paška, a 64-godišnji Drago uspješno je portretirao polaznicu radionice.
- Volim slikati još od djetinjstva. Među slikarima su mi najdraži Slava Raškaj i Vlaho Bukovac, a volim i antičko kiparstvo - otkriva Drago.
Gabrijela najčešće crta srušene i kuće bez krova, koje njezino likovno društvo naziva “kabriolet kuća”.
- Crtam da mi ne bude dosadno. Nekada sam crtala u školi. Iz Svinjarevaca sam došla u dom u Divaltovu prije sedam godina. Najviše crtam cvijeće, ono smiruje i najljepše je, kaže 44-godišnja Katica Mijatović. Gordana Pritišanac uspješno se okušala u slikanju uljanom bojom i grafici te će grafika “Veronika daje Isusu rubac” sigurno biti na izložbi.
- Ovo je cvijet duhana, podsjeća me na brata pušača. Najviše slikam aktove i cvijeće. Slikanje smiruje, sretan sam i zadovoljan, zaključuje Ratko Racić nadimkom Michellangelo.
Piše: Nevenka Špoljarić/Glas-Slavonije.hr
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (0)