Dozvola za rad nedjeljom do kraja će uništiti osječke piljare
27.06.2009. 9:15
I dok je ukidanje zabrane rada blagdanom i nedjeljom razveselilo trgovce i kupce, prodavači na osječkoj tržnici tvrde da će im zbog takve odluke prodaja svježeg voća i povrća ponovno pasti i do 20 posto.
Tako se čini da su od zabrane rada nedjeljom najviše profitirali upravo prodavači na tržnicama, jer poneki od njih sada priznaju da im je prodaja nedjeljom proteklih mjeseci bila veća za čak 30 posto.
- Porast prodaje bio je drastičan i to je bio dan u kojem smo mogli najbolje zaraditi. Ako je Ustavni sud pomogao trgovcima, sada bi Grad sniženjem cijena klupa trebao pomoći nama. Naime, godišnji najam klupe iznosi 10.000 kuna, a uz to svaki dan moramo platiti najam suncobrana 70 kuna te još 20 kuna da bismo uopće smjeli prodavati. Istovremeno kupci kupuju jednu papriku ili dvije rajčice. Cijena jedne paprike iznosi jednu kunu pa razmislite koliko moram prodati paprike da bih bila na nuli. Cijenu ne smijem povisiti jer neću ništa prodati - priča Ružica Šebenji, koja na gornjogradskoj tržnici prodaje već 15 godina.
Ta prodavčica zajedno sa suprugom povrće uzgaja na imanju u Josipovcu, a dnevno, kaže, rade 20 sati.
- Ustajem u pola pet i, nakon što popijem kavu, odmah idem brati krastavce, potom na tržnicu, a poslijepodne, kada se vratim kući, ponovno radim u vrtu. Za toliki rad bilo bi dobro kada bismo suprug i ja zaradili svatko bar plaću od 4.000 kune, no mi smo daleko od toga, žali se Ružica te dodaje kako je posebno teška ova godina, u kojoj su cijene sjemena znatno više, a cijene finalnog proizvoda ostale su iste.
Zabrana rada nedjeljom pogodovala je i prodavačima sira i vrhnja.
- Nedjeljom smo znali prodati i više od 25 kilograma sira - priznaje Milka Kadojić iz Vuke, koja se sa suprugom brine o 19 krava. No, iako je na tržnici već 35 godina, prodajom se planira baviti još najduže godinu dana, jer kilogram sira može prodati tek po cijeni od 25 kuna.
Prodavač Željko Marić, koji na glavnoj tržnici prodaje već deset godina, tvrdi da je glavni razlog padu prodaje promjena prehrambenih navika u Osijeku.
- Prije 15 godina Osječanima je na prvom mjestu bila hrana, stambene su zgrade mirisale na finu hranu, sada je na prvom mjestu automobil i telefonija, a zgrade mirišu na vlažne podrume. Građani su se amerikanizirali i jedu samo suhu i brzu hranu, pa nije čudno što je sve više bolesti, uvjeren je Željko Marić.
Piše: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Cacan/arhiva 031
Pročitajte i...
[19.06.2009.] Ustavni sud poništio zabranu rada nedjeljom
[19.06.2009.] Bubalo: Nema sajamskih dana, nedjelja je za odmor
[20.02.2009.] Državu tužim jer sam izgubio 70.000 kuna
Tako se čini da su od zabrane rada nedjeljom najviše profitirali upravo prodavači na tržnicama, jer poneki od njih sada priznaju da im je prodaja nedjeljom proteklih mjeseci bila veća za čak 30 posto.
- Porast prodaje bio je drastičan i to je bio dan u kojem smo mogli najbolje zaraditi. Ako je Ustavni sud pomogao trgovcima, sada bi Grad sniženjem cijena klupa trebao pomoći nama. Naime, godišnji najam klupe iznosi 10.000 kuna, a uz to svaki dan moramo platiti najam suncobrana 70 kuna te još 20 kuna da bismo uopće smjeli prodavati. Istovremeno kupci kupuju jednu papriku ili dvije rajčice. Cijena jedne paprike iznosi jednu kunu pa razmislite koliko moram prodati paprike da bih bila na nuli. Cijenu ne smijem povisiti jer neću ništa prodati - priča Ružica Šebenji, koja na gornjogradskoj tržnici prodaje već 15 godina.
Ta prodavčica zajedno sa suprugom povrće uzgaja na imanju u Josipovcu, a dnevno, kaže, rade 20 sati.
- Ustajem u pola pet i, nakon što popijem kavu, odmah idem brati krastavce, potom na tržnicu, a poslijepodne, kada se vratim kući, ponovno radim u vrtu. Za toliki rad bilo bi dobro kada bismo suprug i ja zaradili svatko bar plaću od 4.000 kune, no mi smo daleko od toga, žali se Ružica te dodaje kako je posebno teška ova godina, u kojoj su cijene sjemena znatno više, a cijene finalnog proizvoda ostale su iste.
Zabrana rada nedjeljom pogodovala je i prodavačima sira i vrhnja.
- Nedjeljom smo znali prodati i više od 25 kilograma sira - priznaje Milka Kadojić iz Vuke, koja se sa suprugom brine o 19 krava. No, iako je na tržnici već 35 godina, prodajom se planira baviti još najduže godinu dana, jer kilogram sira može prodati tek po cijeni od 25 kuna.
Prodavač Željko Marić, koji na glavnoj tržnici prodaje već deset godina, tvrdi da je glavni razlog padu prodaje promjena prehrambenih navika u Osijeku.
- Prije 15 godina Osječanima je na prvom mjestu bila hrana, stambene su zgrade mirisale na finu hranu, sada je na prvom mjestu automobil i telefonija, a zgrade mirišu na vlažne podrume. Građani su se amerikanizirali i jedu samo suhu i brzu hranu, pa nije čudno što je sve više bolesti, uvjeren je Željko Marić.
Piše: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Cacan/arhiva 031
Pročitajte i...
[19.06.2009.] Ustavni sud poništio zabranu rada nedjeljom
[19.06.2009.] Bubalo: Nema sajamskih dana, nedjelja je za odmor
[20.02.2009.] Državu tužim jer sam izgubio 70.000 kuna
Objavio: Nandino |
Komentari (8)
Istovremeno kupci kupuju jednu papriku ili dvije rajčice. Cijena jedne paprike iznosi jednu kunu pa razmislite koliko moram prodati paprike da bih bila na nuli. Cijenu ne smijem povisiti jer neću ništa prodati[/i]
Osječki piljari versus načelo ponude i potražnje. Ako ne može povisiti cijenu, to znači da netko u Hrvatskoj proizvodi te iste paprike i rajčice na način da mu je cijena od 1 kune isplativa, ili se te iste po nižoj cijeni mogu uvesti iz inozemstva. Dakle, nekako se čini da proizvođači povrća iz kućnog vrta ne mogu konkurirati na tržištu. Odnosno, da se njihovi krastavci, paprike i rajčice ne razlikuju posebno od onih iz masovne proizvodnje, te nisu bitno kvalitetnije, pa ne mogu imati veću cijenu. Nejasno je, međutim, kako su poslovali prije zabrane rada nedjeljom, te zašto bi uzgoj iz kućnog vrta nekome morao osigurati 8.000 kuna mjesečno, što bi htjela ova gospođa.
priznaje Milka Kadojić iz Vuke, koja se sa suprugom brine o 19 krava. No, iako je na tržnici već 35 godina, prodajom se planira baviti još najduže godinu dana, jer kilogram sira može prodati tek po cijeni od 25 kuna.
Na tržnici su prodavači zapravo u sjajnoj poziciji. Neka se okupe jedno jutro malo prije početka rada, i dogovore povećanje cijena za 50%. Teško da će ih prozivati iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja - a vrlo će lako utvrditi jesu li kupci spremni platiti 35 kuna za kilu sira. Siguran sam da postoji mnogo onih koji bi za izrazito kvalitetan domaći sir platili i tu cijenu (no je li taj sir koji oni prodaju izrazito kvalitetan i domaći, te bolji od svih onih nekoliko stotina vrsta sireva koji se danas mogu kupiti u svakom većem trgovačkom lancu?)
- Prije 15 godina Osječanima je na prvom mjestu bila hrana, stambene su zgrade mirisale na finu hranu, sada je na prvom mjestu automobil i telefonija, a zgrade mirišu na vlažne podrume. Građani su se amerikanizirali i jedu samo suhu i brzu hranu, pa nije čudno što je sve više bolesti, uvjeren je Željko Marić.
Čovjek ima pravo. Kada bi se rata kredita za auto ili prosječni iznos telefonskog računa običnog hrvatskog građanina usmjerio u njegov želudac, umjesto u njegov kompleks, piljari bi puno više zarađivali. No, zašto je čovjeku važnije što nosi na sebi, u u čemu se vozi, nego što unosi u sebe? Valjda kompleksi.