Iz šešira: Moj program – moja vlast

Dan izbora se bliži, stranke i kandidati izbacuju svoja dosadašnja postignuća (pruge, ulice, penzionere, kioske, stadione, trgove, autoceste, kozmodrome…), programe, planove i obećanja. Ništa nije preskupo za naš grad, niti predobro za naše građane, nitko nije nedodirljiv, ako je bilo muljanja sve ćemo to ispitati revizijom i odgovorne ukloniti…

Stoga, evo mog viđenja i vizije gradske/županijske/whatever vlasti, odnosno vlasti kakvu bih ja ponudio ili želio doživjeti. Naravno, neću se dohvatiti baš svih aspekata, jer bi to oduzelo previše vremena i tekst bi brzo dosadio.

Dakle, kao prvo, smanjio bih administraciju, odnosno broj zaposlenih u lokalnoj upravi i njenim poduzećima i institucijama najmanje za desetinu, a najviše za petinu i to temeljem analize rezultata njihovog rada (dio bi otišao kroz smanjivanje broja zaposlenih u pojedinim službama/poduzećima, a dio kroz reorganizaciju, ukidanje ili spajanje pojedinih organizacijskih jedinica). Time bih ostvario nekoliko bitnih ciljeva: a) obogatio bih ponudu na lokalnom tržištu radne snage kvalitetnim, iskusnim i obrazovanim kadrom, te tako potpomogao razvoj i povećao konkurentnost slavonsko-baranjskog gospodarstva koje vapi upravo za takvim profilom zaposlenika, b) postigao bih značajne proračunske uštede smanjivanjem količine novca koja se troši za njihove plaće, naknade i bonuse, c) takvom konsolidacijom i reorganizacijom povećao bih efektivnost i efikasnost preostalih djelatnika i službi u kojima rade, jer je za pretpostaviti da bi djelatnici i rukovoditelji poslu nakon toga pristupali drugačije.

Drugi značajni čimbenik koji me zanima jest totalna transparentnost djelovanja svih službi, njihovih rezultata i neuspjeha, prihoda i rashoda proračunskih sredstava, kao i načina imenovanja voditelja i direktora gradskih odjela i poduzeća (uključujući obrazovanje, kvalifikacije, iskustvo, imovinske kartice i rodbinske veze kandidata za rukovodeće pozicije). Mislim da se posebice treba pozabaviti prihodovnom stranom, dobro analizirati cijene svih proizvoda i komunalnih usluga koje gradske službe i poduzeća nude građanima, te ih po potrebi prilagoditi (većinom mi se čini da bi cijene trebale ići naviše, jer imam dojam da se sada sve to određuje odokativno, odnosno kako politički vjetar puše). Naravno, svako poskupljenje usluga i povećanje prihoda bit će uzalud ako se ne postigne racionalizacija poslovanja i čvrsta kontrola troškova.

Treće, svaki projekt koji se pokrene mora imati mjerljive rezultate ili pokazatelje uspješnosti, koji bi se redovito pratili, te ne bi bilo oklijevanja oko toga treba li ili ne ugasiti/modificirati projekte koji ne idu u pravom smjeru, (bez obzira koliko oni bili popularni ili politički poželjni), odnosno dodatno ulagati u one koji daju dobre rezultate, pa makar ih svi mrzili.

Četvrto, kada se utvrdi bilo kakva nepravilnost, krađa ili prijevara koja potiče iz redova obnašatelja vlasti, ne bi bilo čekanja da "nadležne službe, sud i policija odrade svoj posao", već bi sama jedinica lokalne uprave promptno podizala (ako ima opipljive dokaze i ako je to pravno moguće, ne razumijem se preveć u to) kaznene i prekršajne tužbe protiv počinitelja, javno bi se ogradila od takvih osoba i suspendirala ih bez plaće do okončanja postupka. Pa sad ti muljaj u takvom okruženju…

Peto, fokus vlasti bih u sljedeće tri godine u potpunosti prebacio na oživljavanja i razvoj gospodarstva, a na veliku "štetu" kvazi-infrastrukturnih i šminkerskih projekata (prekopavanje i rekonstruiranje trgova, aleja, fasada i svih sličnih neproduktivnih i nerazvojnih projekata, s naglaskom na sportske). Možemo se malo strpjeti, jer jednom kada dovoljno razvijemo gospodarstvo, bit će i više nego dovoljno novca za takve stvari.

Šesto, treba uvesti maksimalnu (ali ne i nerazumnu) štednju, prvenstveno na nepotrebnim i luksuznim stvarima, poput domjenaka, svečanih primanja i otvaranja, protokola, vozila, preskupih web stranica i IT sustava koji se loše i slabo koriste… Dio tako ušteđenih sredstava bi se mogao utrošiti na unapređivanje uvjeta rada, pa čak i na neki oblik financijske stimulacije za najbolje djelatnike.

U principu, iako mi to nije bila prva stvar na umu kada sam započeo ovaj tekst, poslovanje vlasti bih što je više moguće pretvorio u neki prilagođeni oblik poslovanja poduzeća koje je izloženo tržišnim zakonitostima (o čemu je već bilo riječi u prethodnoj kolumni). Nema u obnašanju vlasti mjesta velikoj sentimentalnosti. To ne znači da zagovaram zanemarivanje socijalne komponente, već samo pravilno i mudro postupanje po tom pitanju, bez rasipništva i ustrajanja na projektima koji su popularni, ali ne donose korist ni primateljima ni davateljima pomoći, već samo održavaju status quo a često problem čak i produbljuju.

Iako bi se ovom popisu moglo dodati još štošta, uvjeren sam kako bi primjenom ovih jednostavnih i jasnih principa/smjernica u obnašanju lokalne vlasti vrlo brzo ostvarili značajno višu kvalitetu življenja i standarda građana, kao i veću uspješnost (i dobit) svih subjekata koji sustav čine. Rado bih dao svoj glas onima koji bi to bezrezervno ponudili, ali o tome mogu samo naivno utopijati i maštati…

Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]