Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Tema ove recenzije je strip serijal izdavačke kuće Bonelli Comics pod naslovom Dampyr, a konkretno dvije epizode: Rođen u močvari i nastavak iste naslova Delta Blues, odnosno redni brojevi 15. i 16. No uz sam strip ide odlična glazbena kulisa, ali o tome nešto poslije. Za početak treba naglasiti kako je strip imao premijeru 2000. godine, pripada generaciji modernijeg pristupa stripu u usporedbi s svima znanim izdanjima spomenute kuće. Tvorci su Mauro Boselli i Maurzio Colombo dok su ova dva naslova djelo Bosellia koji je pisao scenarij, a crtež, prilično uspješno, realizirao je Dotti. Sam glavni junak je Harlan Darka i on je takozvani Dampyr, što će reći potomak vampira i smrtne žene. Njegova misija jest uništavnje vampira.


Rođen u Močvari

Naslovna strana broja 15.

Ovo je zapravo blues saga, snažna glazba rođena u delti Mississipia, djelo bivših robova koje je izraženo u rečenici "I got the blues" (mogli bi reći 'imam tugu', pregolemu, npr.). Ključnu ulogu u ovom stripu ima stanoviti Robert Johnson, prema riječima Erica Claptona "vjerojatno najvažniji pjevač bluesa koji je ikad živio". Naime, kako legenda kaže Robert Johonson bio je mladi crnac koji je živio na plantaži u Mississipyu gdje je uporno svirao gitaru u želji da postane slavni blues glazbenik. No od njegovih snova nije bilo ništa i mladi Robert je jednog dana glasno pomislio kako bi rado prodao dušu đavolu kada bi zauzvrat mogao postati virtuozom na gitari. Sljedeće noći čuo je glas koji mu je rekao da točno u ponoć bude na raskrižju pokraj Dokerijeve plantaže. Tamo ga je čekao krupni čovjek u crnom odijelu. Čovjek je uzeo gitaru iz Johonsonove ruke, naštimao ju i vratio vlasniku u zamjenu za obećanje da će poslije smrti prodati dušu vragu (crnom, paklenom). Zatim se okrenuo i nestao. Desetak godina kasnije Robert Johonson je postao kralja Delta Bluesa, čovjek čija je vještina komponiranja i sviranja blues melodija oduševila sve koji su imali priliku da ga čuju.



Robert Johonson i njegov Crossroad



Ovom scenom počinje broj 15. stripa Dampyr. U naslovnoj ulozi nije kralj Delta Bluesa već pretedent na prijestolje, mladi Charile koji zasvira gitaru na raskrižju. Iz obližnjeg kukuruza se ne pojavi Metro Karefur, zli demon voodoo magije s raskrižja (koji je zapravo alter ego Legbe, duha voodooa, gospodara puteva i raskrižja) već stariji crnac s bocom Jim Beama. Starina objašnjava da je kao dijete vidio jedne noći Roberta Johonsona kako svira i od tada posvetio život bluesu.


Radnja se premješta u obližnji Crossroad Hotel gdje mladi bračni par upita za neobičan znak u zaglavlju knjige gostiju hotela. Znak je simbol Loe, odnosno gore spomenutog Legbe. Ovdje se radnja zahuktava jer se simbol nalazi i na ploči Hoodoo Queen od Swomp Lizardsa. Swomp Lizardsi su fikcija nastala za potrebe stripa no postoje određene dodirne točke s stvarnošću. Bračni par biva brutalno ubijen u svojoj sobi dok s zvučnika svira blues upravo Swomp Lizdarsa.




Uskoro se pojavljuje Dampyr u pratnji svog kolege i sidekicka Kurjaka u potrazi za inoformacijama o rock grupi Swomp Lizards. Saznaju od lokalinih rednecka da je bend poginuo 1975. u avionskoj nesreći (ovo me na nešto podsjeća?). Ipak postoje dva člana koja su preživjela, Leonard Bas, sada vlasnik motela, i djevojka Lana Loring koja, unakaženog lica, pjeva i pije u ozlaglašenim crnačkim blues lokalima. U potrazi za novim informacijama Dampyr i Kurjak odlaze u Yazoo Palce, gdje Lana Loring pjeva. Tamo su, također, Charlie i njegov mentor, štovalac teksaške prepečenice Deni "Rainy Day" Thompson.

Uskoro će na vrata zakucati sami Swomp Lizardsi, vrlo upečatljivo prikazani na sličici dolje:



Ovakva postava podsjeća na onu Panterinu Cowboys from hell koju možete poslušati i pogledati dolje:



Upečatljivo, zar ne?

Naravno, sam pakao se obruši na Yazoo place i u kravavom pokolju mnogi ostanu podvijenog repa. Swomp Lizardsi su prilikom pada aviona (ma negdje sam već čuo da su rokeri poginuli u avionskoj nesreći?) završili u blatu močvare u delti Mississipia gdje su prodali svoje duše Legbi i postali ne-živi, vampiri željni krvi, ali i rock'n'rolla. Bend se okuplja i na pozornici u srcu močvare zapraše divlji Born on the Bayou:




Ili kako bi to Majke rekle, Rođen u blatu, pravom slavonskom ako mogu dodati... (PSB - pravo slavonsko blato). Bend izgori na pozornici paklene ekstaze rock'n'rolla.



Delta Blues

Naslovna stranica broja 16.

Nakon furioznog blues/rock prvog dijela ove priče dolazi nešto sporiji tempo, nastavak gdje se radnja otpetljava preko nekoliko aktera. Jedan od njih je i sam potomak Roberta Johonsona koji radi u policiji gdje se aspektira odnos dva policajca, bijelca i crnca. Portretira se potkupljivost organa reda koji su za probitak spremni, čak na duhovito prikazan način, prodati svoje usluge nečastivom. A sve praćeno bluesom Roberta Johonsona.

Poštovani čitatelji, nastojao sam vam ovom recenzijom otkriti tek toliko da vas zainteresiram za strip neotkrivši previše detalja kako ne bih pokvario sam doživljaj čitanja. Kako doći do stripa? Pa, izdanje koje posjedujem je izdavačke kuće Veseli Četvrtak a njihova izdanja se mogu naručiti putem sljedećeg maila: klubcitalaca@veselicetvrtak.com, ali i pomoću udruge StripOS čiji članovi su zaista u stanju doći do raznih izdanja. Ukoliko vas zanima, jednostavno se javite na e-mail adresu: stripos@gmail.com gdje će te kasnije dobiti ostale podatke.

Vrlo osvježavajući Bonnelijev serijal uz koji valja također spomenuti još jednu prekretnicu, a to je strip Brad Barron. Znanstveno fantastični strip koji će izaći u osamnaest brojeva te tri specijala što je vrlo neobično za Bonnelija čiji stripovi imaju tendenciju izlaženja u nedogled.

O samoj voodoo magiji

Potreba za radnom snagom je proizvela robovlasništvo te prisilno otimanje Afrikanaca i transport u Novi Svijet. Veći dio nije preživio taj put, no više od deset milijuna stiglo je između XVI. i XIX. stoljeća u Ameriku. Neka afrička plemena, poput Mandinga, nisu poznavala koncept ropstva te su istrijebljena do poslijednjeg (kako kaže Zabranjeno pušenje u pjesmi Vrati se Selena: ...Mandinga više nema, Mandinga je izmislila Amerika, Mandinog il' je lud il' pjan). Uglavnom, Afrikanci ostaju bez svog identiteta, jezika, tradicije, načina življenja, rodbinskih veza. No nastaje novi sklop. Voodoo vjera zapravo je primjer sikretizma, odnosno stapanja ili prožimanja elemenata različitih vjera. U prvom redu kršćanstva te vjera koja su sami afrički crnci uspjeli koliko toliko očuvati. Riječ voodoo na jeziku gvineskog naroda Fon označava božanstvo, dok sama Gvineja Bissau za sljedbenike vodoo sa Haitia predstavlja mitsku zemlju bez premca u kojoj žvie božanstva, tj. loa. Republika Haiti za službenu religiju ima baš voodoo. Voodoo vjernik koji se želi obratiti božanstvima (loa), mora se obratiti svećinku (hungan) ili svećenici (mambo), tj. onima čije je zanimanje odnos sa duhovima. Budući da u voodoo vjera ne pozanje ni crkvu ni organizirano svećenstvo svaki se svećenik ili svećenica nalazi na čelu samostalnog bratstva koje se okuplja u voodoo svetištima (humfo). Vjerojatno najpoznatije mambo su Marie Laveau I i Marie Laevau II čija su djela nadahnula grupu Redbone za njihov singl The Witch Queen of New Orelans pa poslušajte:




Te na kraju zahvala mojoj voodoo lektorici:



Piše, a ponekad i crta: Saša Paprić


 Stranica prilagođena ispisu




Predmet br. 56 Trenir...
Bex Limos pruža usluge...
Kaciga koristena sa vi...
Certificirani sam mase...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:123

Registrirani online (2): BMA, Redakcija 031


Objektiv031

Pred spavanje..

Propustili ste? Pogledajte!