Svjetski dan obnovljivih izvora energije - 26. travanj

Černobilska nuklearna katastrofa, koja se dogodila 26. travnja 1986., dakle prije 23 godine, svakako je najgora nuklearna katastrofa u ljudskoj povijesti koja je osvijestila svjetsku javnost oko potencijala opasnosti koju u sebi nosi nuklearna energija.

Oko 350.000 ljudi evakuirano je iz kontaminiranih područja u blizini reaktora. Prema procjenama UN-a, 4.000 do 9.000 ljudi je umrlo od posljedica te nuklearne katastrofe čiji je stupanj radijacije prema procjenama bio jednak onome od 400 atomskih bombi bačenih na Hiroshimu. Ne zna se puno o nekim podacima, a vlade pogođenih zemalja zataškavaju činjenice, čak i podmićivajući znanstvenike.

Najaktivniji po pitanju traženja istine je Greenpeace, koji iznosi šokirajuće podatke da je od posljedica zračenja umrlo oko 200.000 ljudi u periodu 1990.-2004. UN pretpostavlja kako će od posljedica kontaminiranosti okolnih područja umrijeti još nekoliko tisuća ljudi. Dugoročni zdravstveni problemi uključuju porast oboljelih od karcinoma, leukemije, neželjenih pobačaja itd. Jedan je ministar u Ukrajini potvrdio da više od 2.4 milijuna Ukrajinaca pati od posljedica, a javljaju se i studije iz Švedske koje govore u prilog nešto povišenijem mortalitetu od uobičajenog. Hrvatska također ima povečani broj oboljenja od karcinoma i leukemije, tj. iznad europskog prosjeka.


Posljedice nuklearne katastrofe u Černobilju. Radioaktivni plinovi dospjeli su čak do Italije i Njemačke.

Ekosistem u blizini reaktora također je pretrpio katastrofalne posljedice, a stradao je i velik broj životinja dok su neke u potpunosti izgubile sposobnost razmnožavanja.

No još uvijek potencijalna opasnost leži u takozvanom betonskom sarkofagu. Ubrzo nakon katastrofe počela je gradnja Sarkofaga, golemog betonsko-željeznog štita nad reaktorom. Tako je brzo i loše izveden, da se ubrzo počeo raspadati zbog vrućine i vlage. Predviđa se da će se u sljedećih 10-ak godina urušiti sam u sebe, jer mu je za to dovoljan jak vjetar ili slabi potres. Urušavanje će podići novi oblak radioaktivnih tvari koji će se raširiti Europom. To je nažalost neizbježna istina.

Planira se gradnja izuzetno skupog štita na tračnicama dalje od reaktora koji bi se doklizao iznad, no trajanje takvog objekta je oko 100 godina, a radijacija neće biti bezopasna još najmanje 100 tisuća godina. Zasigurno, to je globalni problem koji će rješavati sljedeće generacije 21. stoljeća.


Černobil danas. Na sredini slike je betonski sarkofag koji okružuje kobni reaktor broj četiri.

Ova nuklearna katastrofa pokazala je kako skupe mogu biti greške prilikom rada s nuklearnim reaktorima, ali je svakako pridonijela početku značajnijih istraživanja na obnovljivim izvorima energije koji nemaju štetne utjecaje na čovjeka i okoliš, zbog toga se taj dan obilježava kao Svjetski dan obnovljivih izvora energije.

Rastuća zabrinutost oko globalnog zatopljenja i energetske ovisnosti prisiljavaju Europsku uniju da modernizira pristup proizvodnji i potrošnji energije i to bez odgađanja. Lokalno dostupni obnovljivi izvori energije mogu znatno pomoći kod tog problema i to s malim ili nikakvim emisijama CO2.

Države Europske unije (EU) zadale su si ambiciozan cilj da povećaju udio obnovljivih izvora energije s 8.5% u 2005 godini na 20% cjelokupne potrošnje energije u EU do 2020 godine. Ovo povećanje udjela obnovljivih izvora energije je nužni doprinos u borbi s globalnim klimatskim promjenama.

Europska unija predložila je da se do 2020 godine 10% tradicionalnih dizelskih i benzinskih goriva zamijeni s biogorivima, ali uz strogi respekt prema činiocima biološke raznolikosti i održivog razvoja u ovom polju. Zbog brojnih pritisaka globalnih razmjera stvorena je klima da se zapriječi korištenje poljoprivrednih površina za proizvodnju tekućih goriva iz uljarica i kukuruza, a u zemljama zapadne Europe su već smanjeni ili čak totalno ukinuti poticaji za proizvodnju biogoriva iz ''hrane''.

U skladu s gore navedenim, Zeleni Hrvatske prepoznali su projekt "Miscanthus" kao značajan napredak u proizvodnji biodizela druge generacije, apsolutno prihvatljiv projekt obnovljivih izvora energije koji bi u ekonomskom i gospodarskom smislu bio prepoznatljiv ne samo u Slavoniji i Hrvatskoj već i u širim europskim razmjerima.


Laboratorij za uzgoj sadnica Miscanthus

Miscanthus je vrsta trstike, izvomo kineska, obrađena u europskim laboratorijima i prilagođena našim prilikama kultivacije. Sadrži visoku specifičnu toplinsku moć: 16-16,5 MJ/kg. Proširena joj je primjena u zemljama zapadne Europe: Njemačkoj, Belgiji, Švicarskoj, najnovije čak i u Finskoj.

Miscanthus je trajna biljka, posađena daje maksimalni godišnji prinos kroz 20 godina u masi od 28 do 35 tona po ha, ovisno o klimatskam prilikama. Zadovoljava se sa skromnim tlima, pH 5-6, prihvaća i sadnju na kamenjaru, nije zahtjevna u pogledu zaštite. Dubokim korijenom razrahljuje tlo, odbačenim dijelom korijena nakon godišnje košnje stvara dopunsku masu humusa u tlu i na taj način tokom 20 godina popravlja prvobitnu kvalitetu tla, omogućujući i prenamjenu na zahtjevnije kulture.

Primjenom MME tehnologije "druge generacije'', od jedne tone ove biomase dobiva se 420 litara kvalitetnog sintetskog dizela (=357 kg) uz izvjesnu količinu ugljenih briketa koji se koriste u daljnjim postupcima, te oko 10% čiste demineralizirane vode. U postupku nema nikakvih zagađenja, niti okoline, niti vodotokova, niti tla. Mineralni ostatci koriste se kao gnojvo. Sagorijevanjem ovog goriva u motorima ne stvara se dodatno zagađenje atmosfere sa CO2. U atmosferu se vraća samo dio onog CO, kojeg je biljka izuzela iz zraka tokom svog vegetacijskog razdoblja.


Miscanthus u svom punom razvojnom stadiju

lz raspoloživih cca 300.000 ha, Hrvatska može na kraju razvojnog razdoblja primjene ove kulture i MME tehnologije proizvesti 2.940.000 tona sintetskog biodizela, a da uopće ne takne niti hektara poljoprivrednog tla namjenjenog ratarskim ili drugim kulturama. Ovu prednost treba svakako iskortistiti.

Počeci izvedbe ovog pojekta koji je za sada ograničen na 140.000 ha su u instaliranju prvih laboratorija za uzgoj sadnica, i to u Slatini i Novskoj. Slijedi postupna sadnja plantaža na strogo kontroliranim i namjenski opredjeljenim povšinama. Postupnost proizlazi iz mase proizvedenih sadnica. Popunjenje planiranih površina od 140.000 ha trajat će 15-20 godina.

Paralelno s instaliranjem laboratorija za proizvodnju sadnica i postavljanjem plantaža, instalirati će se i proizvodnja goriva u MME postrojenjima. Ta će se prostrojenja proizvoditi u domaćim tvornicama. Prva proizvodnja biti će u Osijeku u okviru tvornice MlO, s po 20 MME jedinica godišnje.

Ispred Zelenih Hrvatske, projekt provodi i organizira prezentacije-edukacije Ivica Bilac, koji zajedno sa stručnim timom tvrtke Miscanthus d.o.o. (prof.dr.sc. Kraljević) otvara nove razvojne mogućnosti, ne samo Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, već i širem području slavonske regije i Hrvatske.


Ivica Bilac - Zeleni Hrvatske

Tekst: Zdravko Peko, predsjednik Zelenih Hrvatske