Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Dragi čitatelji, nesebičnost gospođe Dubravke, čije samo vlasništvo ovoga stripa govori da ljubav prema njemu ne poznaje spol ni godine, odnosno nije isključivo za djecu i muškarce, omogućila mi je da vam sa zadovoljstvom predstavim, odnosno prisjetim vas, na starog dobrog Princa Valianta.

Na raspolaganju za potrebe ove kratke recenzije su mi tri toma o spomenutom vitezu, u zajedničkom izdanju novosadskog «Marketprinta» i beogradske «Jugoslavije» iz 1980. Numerirani su od jedinice do trojke, te su uistinu kronološki poredani od samoga početka serijala, ne kao što smo nažalost navikli da nam cca 637. broj neke strip-franšize bude predstavljen kao prvi od strane izdavača, ili, još gore, da se pomješaju i izdaju po ne-kronološkim kriterijima, odnosno redom nastajanja, pa tako recimo Zagor ponovno susreće «starog prijatelja iz tisuću pustolovina» kapetana Fishlega, a već nakon tri mjeseca pratimo priču u kojoj se tek upoznaju.



Ovo nije jedino ugodno iznenađenje u stripu o princu Valiantu. Crtež se odlikuje iznimnim realizmom likova koji kao da iskaču pred vas. Nije to zbog neke 3D tehnike, dapače, strip je raspoređen u tradicionalnu formu tzv. tabli koje bi se objavljivale jednom tjedno (najčešće nedjeljom), a i same bi bile raspoređene na način da se potencijalno mogu komadati i na manje dijelove. Nešto poput svojedobno Asterixa u Jutarnjem, gdje bi dnevno bila četvrtina stranice malog Gala. Princ Valiant i Vitezovi Okruglog Stola vođeni snažnim Arthurom, lijepom Guineverom i mističnim Merlinom dojmit će vas se zbog njihove izrazite realnosti, što je u današnjoj manga-dominaciji, gdje su oči likovima preko polovine glave, dobrodošlo osvježenje. Koliko god realni bili ljudski likovi, no i svako drugo biće i predmet koje umjetnik fiksira, neće vas ugnjaviti bespotrebnim i rastresujućim inzistiranjem na detaljima lišća i sličnih «kulisa». Bez straha, ne znači to da nema pozadine ili da je skicirana, već jednostavno da nije napadna u baš svakoj sličici, iako itekako lijepih i sveobuhvatnih prizora dovedenih do savršenstva detalja ima u gotovo svakom retku.



Daljnja specifičnost je nepostojanje klasično koncipiranih «oblačića» (sprechblase se zovu, barem u njemačkom govornom području; hvala gospodinu Vekiću koji me to naučio). Kraći (ipak je to strip), iako nelišen emocija i epiteta, opis događanja nalazi se u gornjim kutovima pojedinih slika stripa, zajedno s dijalogom likova pod navodnim znacima. Mnogi tomu prigovaraju, no meni osobno to, kao i već spomenute specifičnosti, a i nešto veći format samog izdanja, omogućuju još dublje, a time i dojmljivije, uranjanje u čarobni imaginativni svijet Fosterovog Valianta.

Koristeći pridjev imaginativnosti, ne želim reći da je riječ o fantasyju. Doduše, Valiant se povremeno sukobi s kakvim zaostalim dinosaurom, zalutalim zmajem ili mutiranim krokodilom, a i Merlin baca prave spellove. No, osnovni koncept stripa je realan prikaz srednjega vijeka, i to ne samo europskoga, budući da Valiant uistinu posjećuje sve, uključujući tada još nepoznatu Ameriku, no o tome drugi puta. Bez brige, izleta u čarobno i legende (primjerice izgubljena otočja, pri čemu ne mislim samo na Thulu, već i neka kud-i-kamo poznatija) ima dovoljno da zadovolji i ljubitelje takvih žanrova, u koje se i sam ubrajam. Princ Valiant je prije svega bezvremenski borac za pravdu, glavni akter višeeonske borbe Dobra i Zla, što opet ne znači da je prikaz događanja i likova crno-bijeli.



Cijelo djelo je zapravo iznenađujuće revolucionarno, pogotovo za doba u kojem je nastalo. Sam Valiant je, iako snažan, zapravo gotovo dječačkog izgleda, netipičan heroj, bar fizički. No, i u drugim poljima on nas iznenađuje, pokazujući ljudsku stranu, neidealiziranog mladića ponašanja, (na stranu mač i konj) koje smo i sami u to doba upražnjavali (uključujući itekako i pripadnice ljepšeg spola). Jašući na vjernom konju kroz nebrojene pustolovine, bivajući akterom brojnih događanja, što dokumentiranih ratova koji su se uistinu dogodili, što dvorskih spletki, izdaja, planova i urota, upoznajući obilje krasnih djeva, ljutih neprijatelja i čudovišnih bića, princ Valiant osvojit će i vaše police, ako već ne srce!



Iako osvježavajuć, Princ Valiant nije novina. Uistinu genijalni Harold Foster Valianta je crtao u davnim 30-im i 40-im godinama prošlog stoljeća, a u naše krajeve došao je neposredno prije Drugog svjeskog rata, izlazeći najprije u «Miki Mausu» a kasnije u «Kekecu».

Samo izdanje je popraćeno kraćom biografijom autora i ilustriranim tekstovima koji nas vraćaju u srednjovjekovno doba, opisujući njegove karakteristike i mitove i istine o viteštvu i njegovu kodeksu. Kako je original zapravo naslovljen «Prince Valiant in the Days of King Arthur» (za svaki slučaj: «Princ Valijant u doba kralja Arthura»), naglasak ovih medievalnih preglednika je na Britaniji, pa se između ostaloga objašnjava i podrijetlo naziva Albion, koji se danas uz pridjev Gordi koristi kao naziv za njihovu repku u nogošu. Ostavljam vam da sami otkrijete tko/što je bio/bila/bilo Albion. Za sada nitko koga poznajem nije znao, a, eto, priznajem da sam i ja to otkrio tek čitajući Valianta. Još jedan razlog više za nabaviti ga!

Princ (ispravnije kraljević, no to mi nekako ubija gušt) Valiant je, kako mu titula govori, nasljednik svog oca, kralja Thule, otočnog carstva u sjevernom moru. Koliko epizoda Alana Forda o Mračnjacima na istoimenom umjetnom otoku ima veze sa serijalom o Valiantu, ne bih znao. Dakle, unatoč prijestolju koje mu se smiješi, Valianta već kao praktično dječarca ne štede životne nedaće, jer mu otac biva mučki izdan od strane dugogodišnjeg savjetnika i suradnika, te cijela kraljevska obitelj bježi u progonstvo. Nošeni nemilosrdnim olujnim morem, prisilno pristaju na obalama Britanije, gdje ih dočekuju ne baš ugodni domaćini, poludivlja tamošnja plemena koja nemaju namjeru dijeliti svoje krajeve s došljacima. Ipak, Thuljani (ne veliki morski sisavci, nego žitelji Thule) su neugodan protivnik pa domoroci pristaju ustupiti im obližnje močvare (koje su još ružnije, zatrovanije i opasnije od onih u Međuzemlju, ukoliko je to uopće moguće). Tamo u klimavom primirju Valiant pod budnim očima svojih učitelja mačevanja i ostalih vještina izrasta u stasitog mladog ratnika, koji, gonjen radoznalošću, zauta u kolibu mjesne vračare, poluzle Horid (original na engeskom mi nije dostupan pa neka mi se ne zamjeri na «Vučenju»), koja mu daje sljedeće predviđanje, ujedno praktičan sinopsis svih daljnjih pustolovina našeg junaka: «Suočit ćeš se s jednorogom, zmajem i drugim čudovištima. Borit ćeš se s crnim i žutim ljudima, i doživjet ćeš najveće pustolovine. Ali nigdje ne vidim za tebe ni sreću ni utjehu». Već vrativši se kući, Valiant upoznaje istinitost gorčine ovog omena: majka mu je nepovratno podlegla otrovnim isparavanjima močvare. Ne želeći nastaviti boravak u okolini uz koju veže tako ružne uspomene, Valiant napušta močvarno skrovište i odlazi daleko, daleko. Tu počinju njegove pustolovine.



U svojim lutanjima, susreće sir Lancelota te ga se ovaj dojmi u tolikoj mjeri da i sam poželi postati vitez. Ukroćuje konja vranca kojemu sam plete i kuje opremu i tako opskrbljen, u pratnji sir Gawena kojemu postaje štitonoša (paž, šegrt, padawan), pristiže u Camelot. Ovdje napreduje dalje u svojoj karijeri, pa i na svoju ruku kreće osloboditi gospodara kad vitez postane zarobljenik invazivnih Vikinga. Na toj svojoj prvoj pravoj velikoj misiji susreće i djevojku koju možemo označiti istim epitetima, lijepu Ilene. Međutim, nakon sukoba sa vladaricom crne magije Morganom koju pobjeđuje u koaliciji s moćnim Merlinom, Val ne nalazi ljubavni happyend, jer je njegova odabranica ugovorenim brakom vezana uz princa Arna od Orda, kojeg naš junak izaziva na duel. Njihov džentlmenski sukob, međutim, biva brutalno odgođen još jednom najezdom Vikinga koji zarobljavaju Vala i Ilenu. Arn kreće za njima i nadmudruje drske plavušane iz Skandinavije, međutim Ileni se u metežu gubi svaki trag. Dvojica zaljubljenih mladića u očaju nastoje naći put nazad za domovinu. Val je od vođe Vikinga preoteo «Raspjevani mač», zagonetni artefakt čija oštrica im uvelike pomaže putem te uspijevaju doći nazad u Camelot. Kako bi skrenuo misli sa svog ogromnog gubitka, Val još odlučnije uznastoji dobiti titulu sir (koja se, izgleda, tada stvarno trebala zaslužiti; danas je dovoljno snimiti nekoliko albuma ili filmova, ili jednostavno biti dobro potkovan sterlinzima). Međutim, kralj Arthur mu daje do znanja da će na to trebati još pričekati, te mladi ratnik, ljutit iznutra, bježi u mir svog močvarnog doma.



Ponovo posjećuje Horid koja mu objašnjava prirodu njegovoga plijena s pohoda na vikinškog velmožu Tormunda i njegove pljačkaše. «Raspjevani mač» iskovao je moćni mag (riječ je o Merlinu), tvorac još poznatijeg Excalibura (ne svima nam dobro poznatog caffe bara, već mača) kojim vitla mudri i pravedni kralj Arthur . To je najoštriji mač ikad poznat čovjeku, ojačan čarolijama, koji će donijeti slavu i nebrojene pobjede svom nositelju, no i baciti ga u najveće grotlo zla ako ga koristi za nečasne namjene. Osnažen ovom epifanijom, Val nagovara oca i ostatke svog naroda (bar dijela koji je ostao uz pravoga kralja) da izvrše rekonkvistaciju rodne im Thule. No, plan će morati čekati, jer cijelo britansko otočje u najžešćem dosad jurišu napadaju Saksonci! Arthur u pomoć zove Valianta, koji se dokazao kao dobar strateg i na širem planu, na bojnom polju koje pokrivaju tisuće ratnika sa stotinama konja (ili brodova, ako je sukob na moru), ne samo u dvobojima turnira ili pojedinačnih okršaja. Nakon iznimno lukavog zahvata, koji vam sadistički namjerno neću otkriti (a i teško je bez slika, a nisam vrstan crtač), Saksonci su odbijeni i Val zaslužuje toliko željeni naslov viteza Okruglog stola. Sada je tek potkovan za povratnički pothvat u rodnu zemlju! Pokazuje se, međutim, da je većina naroda, ali i plemića, osim nekolicine koju Val spretno ponižava u boju, i tako protiv uzurpatora Sligona, koji, svjestan toga, prepušta vlast i bježi bez borbe. Valiantov otac ponovno je ustoličen i Thulom će ponovno zavladati mir, obilje i blagostanje.



No, ne vode se sve bitke na ratištu, neke se vode i u krevetu. Samoprognani uzurpator Sligon «zaboravio» je suprugu i kćer, privlačnu ali i spletkama sklonu Clarissu. Iako Valiantov otac postupa s njima krajnje džentlmenski, jer ipak nisu one krive za gramzivost i okrutnost njihova supruga i oca, daleko je to od raskoši i bivanja u centru pažnje na koje je Clarissa navikla dok je bila princeza, pa zašto se ne bi vratila na taj nemrski status? Zavodi Valianta, a baš kad on donekle zaboravi tešku uspomenu na Ilene i počne polagano podlijegati njezinim nesumnjivim čarima, ona počne flertati s njegovim najboljim prijateljem, Alfredom de Genereom, koji je također privlačan no doduše nije plemenitog roda. Računajući na Alfijevo odbijanje i buđenje kompetitivnosti u Valu, nemalo iznenadi samu sebe kad joj se marioneta uistinu svidi. Ovom dirljivom romansom završava prvi svezak princa Valijanta.



Više o njegovim pustolovinama čitajte za koji tjedan!

Do čitanja!

Autor teksta: Ivan Trenkl - Krajken
Pripomogao: Saša Paprić


 Stranica prilagođena ispisu
Re: Strip recenzija: Princ Valiant
03-15-2009 06:38:01 pm :: ~marina~
hehe...dobar uvod... Laughing
i super recenzija ivane...
03-16-2009 11:21:19 am :: riđobradi
odlično uradjeno,majstore svaka čast na trudu Razz
Re: Strip recenzija: Princ Valiant
03-16-2009 02:10:24 pm :: hellraiser
a sto ste mu vas dvoje: rodjaci, prisni prijatelji il coravci?
sto se ovo zove recenzija???
03-16-2009 03:40:36 pm :: andjusticeforall
hellraiser je napisao/la: ›
a sto ste mu vas dvoje: rodjaci, prisni prijatelji il coravci?
sto se ovo zove recenzija???


Laki je malo nervozan! Samo se moli dragom Bogu i odgovori će doći sami...
Re: Strip recenzija: Princ Valiant
03-16-2009 03:56:46 pm :: riđobradi
hellraiser je napisao/la (Pogledaj post): › a sto ste mu vas dvoje: rodjaci, prisni prijatelji il coravci?
sto se ovo zove recenzija???


rođaci i prijatelji i nosimo cvike...ostalo kužiš i sam Shocked
03-16-2009 05:25:29 pm :: hellraiser
kuzim da neki ljudi ne znaju pisati recenzije...
03-16-2009 07:32:42 pm :: andjusticeforall
hellraiser je napisao/la: ›
kuzim da neki ljudi ne znaju pisati recenzije...


Slabo ti razumiješ neke stvari. Naprimjer, rečenica počinje velikim slovom. Ima tu još jedna stvar riječ "kužim" se piše sa "ž" umjesto sa z. To je za pocetak. Kad upoće naučiš pisati javi se pa ćemo ti napraviti odličan monokl.
03-16-2009 08:35:01 pm :: andjusticeforall
Az karj, cu se ophoditi na korapted rvackom koji ocito jedino razumjes...
03-17-2009 05:46:45 am :: bazooka_joe
Definitivno se slazem, ovo je prepricavanje stripa ekipi, ne recenzija...
Pitam se kako bi autor 'recenzirao' Druunu? Wink
03-17-2009 06:55:33 am :: hellraiser
bazooka_joe je napisao/la: ›
Definitivno se slazem, ovo je prepricavanje stripa ekipi, ne recenzija...
Pitam se kako bi autor 'recenzirao' Druunu? Wink



to je ipak strip za odrasle:)
no mozda ga koristi za onaniranje:)))
03-17-2009 06:57:37 am :: hellraiser
andjusticeforall je napisao/la: ›
hellraiser je napisao/la: ›
kuzim da neki ljudi ne znaju pisati recenzije...


Slabo ti razumiješ neke stvari. Naprimjer, rečenica počinje velikim slovom. Ima tu još jedna stvar riječ "kužim" se piše sa "ž" umjesto sa z. To je za pocetak. Kad upoće naučiš pisati javi se pa ćemo ti napraviti odličan monokl.



dok sam ja ucio citati i pisati ti se jos nisi ni rodio....
jel ti uopce znas sto je monokl?
03-17-2009 11:13:49 am :: andjusticeforall
Može i par naočala pošto dolazi sunčano vrijeme... Što se tiče suštine, kad vas dečki budu zvali da pišete kolumnu o stripu pišite ju na sebi svojstven način. Konstruktivna kritika je dobrodošla a podjebavanje poput hellrisera samo radi podjebavanja i jala više govori o njemu samom nego o kolumni. Poanta strip recenzije je opis stripa, uvijek poduži. Prepričavanje ekipi je pak malo nezgodna usporedba jer se u ovoj kolumni uopće ne radi o tomu.
03-17-2009 11:19:20 am :: andjusticeforall
Nadalje jedan od autro ne samo da će recenzirati Drunnu već je iste sebi za gušt nacrtao nekoliko skica. Nadalje ukoliko su atuori baš toliko nedostojni pisanja probajte ih što ja zanm, svojim pisanjem maknuti s portala pa nek vas uzmu da pišete.
Re: Strip recenzija: Princ Valiant
03-17-2009 02:14:21 pm :: hellraiser
da znam, te da mi se da, pisati recenzije vjerojatno bih i pisao. ovako bolje da se klonim tog posla, sto bih preporucio i autorima recenzija na ovom forumu.
lose napisana recenzija dobrom stripu moze samo nastetiti.
koji je smisao prepricavanja stripa? pa tko ce ga uopce htjeti procitati nakon sto mu ga je netko lose prepricao?!!











Mi smo turistička agen...
Rad u kuhinji, priprem...
Novcane Pozajmice P...
Mužjak star dve godine...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:154

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Pogled prema mostu

Propustili ste? Pogledajte!