Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



U nastavku programa Barutana 08, koji se održava tijekom listopada i studenog 2008. u Barutani (Tvrđavica 192, Osijek) te koji je do sada ugostio i predstavio izbor plesnih i kazališnih izvedbi s domaće scene te izbor povjesnih i suvremenih eksperimentalnih filmskih i video djela međunarodnih autora, pozivamo vas da posjetite i:
- predstavljanje knjige Ante Peterlića,
- projekcije kultnih filmova Alaina Resnaisa i Roberta Bressona,
- prikazivanje dokumentiranih performansa i akcija Antonia G. Lauera a.k.a. Tomislava Gotovca,
- koncert eksperimentalne elektroničke glazbe,
- studentsku kazališnu predstavu s Umjetničke akademije,
- izbor iz programa ovogodišnjeg Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS

Srijeda, 5. studenoga, u 19:30 sati

Ante Peterlić: "Povijest filma. Rano i klasično razdoblje"
predstavljanje knjige
izdavač: Hrvatski filmski savez, 2008.
knjigu predstavljaju: Diana Nenadić (urednica izdanja HFS) i Nikica Gilić (knjigu pripremio)

Alain Resnais: "Prošle godine u Marienbadu" (L'Année dernière à Marienbad), 1961.
projekcija filma, trajanje: 94 min.
uvodno izlaganje i komentari: Nikica Gilić

Skriveno: 
Gradske galerije Osijek: Barutana 08: srijeda, 5. studenoga 2008., u 19:30 sati

Ante Peterlić: "Povijest filma. Rano i klasično razdoblje"
predstavljanje knjige
izdavač: Hrvatski filmski savez, 2008.
knjigu predstavljaju:
Diana Nenadić (urednica izdanja HFS) i Nikica Gilić (knjigu pripremio)

„Tko god se primi čitanja Peterlićeve Povijesti filma s predrasudom da je ipak riječ o djelomičnoj i tek jednoj od mnogih filmskih povijesti, shvatit će koliko se Peterlićev pristup njegovoj posljednjoj samozadanoj filmološkoj zadaći razlikuje od ostalih pristupa. Njegov je zahvat neusporedivo širok. Seže do kinematografskih prapočetaka ili pretposvijesti, a u hodu prema današnjem vremenu gustom znanstveničkom mrežom hvata sve što je ikada moglo imati ikakve veze s njegovim 'svetim' predmetom: od tehničkih izuma i otkrića, preko novih znanstvenih i filozofskih spoznaja do vrenja u umjetnostima, koje su se početkom dvadesetoga stoljeća počele odricati svoje tradicije, dok je film tada tek čeznuo za njom. Više je puta izrečena Peterlićeva teza, zabilježena i u ovoj knjizi, kako je film za stotinu godina prešao put za koji su drugim umjetnostima, od slikarstva, književnosti do glazbe, trebala stoljeća. Jedina je šteta što kao povjesničar nije uspio stići do posljednjega dijela toga puta, kada je vrludava 'zmija' nove umjetnosti, po općem postmodernom nalogu, čvrsto zagrizla vlastiti rep. Da je ovom knjigom dosegnuo taj suvremeni trenutak, u rukama ne bismo držali samo iznimnu povijest ranog i klasičnog razdoblja, niti tek neku novu povijest filma, nego zacijelo i superpovijest - Peterlićevu sintezu svih filmskih povijesti. Ipak, obrađena razdoblja i nagovještaji daljeg razvoja - u tipično peterlićevskom, sveobuhvatnu, a opet razumljivu načinu izlaganja - pružit će velik čitateljski užitak ljubiteljima filma (što je i sam Peterlić prije i nakon svega bio), a mnogi će iz ove knjige imati priliku štošta i naučiti, pa i prevrednovati ono što su prije znali. “ (HFS)

O knjizi iz recenzije Hrvoja Turkovića:

„Knjiga Ante Peterlića višestruko je izvorna. Ona je posve izvorna u kontekstu domaće filmske historiografije, budući da je on jedini u nas sustavno proučavao i konačno napisao sintetsku opću povijest svjetskog filma. No, važniji je drugi tip izvornosti: izvornost pristupa i Peterlićeva prinosa tom pristupu. Naime, Peterlić povijesti filma pristupa stilsko-tipološki, proučavajući je i tumačeći na način iznimno rijedak u svjetskoj povjesničarskoj literaturi.“

„... dok se većina filmskih povijesti bavi kronološko-faktografskom stranom povijesti: sukcesijom izuma, kronološkim razvojem i grananjem industrije, kronološkom pojavom važnih djela, stvaralaca, istaknutih žanrova… te gospodarskim i, eventualno, političkim okolnostima u kojima se sve to odvija i njihovim promjenama, Peterlića zanima razvoj različitih tipova stvaralačkih i doživljajnih obrazaca, njihove uzajamne veze, 'višekanalnosti' i 'pluritipološkom' vidu tog razvoja, zanima ga nadasve logika smjene dominantnih tipova, razlozi i priroda uvođenja novina, ali i zadržavanja kontinuiteta… Zato njegova periodizacija nije 'dekadska' – kako je to inače uobičajeno; niti je nacionalna.“

„Planiran nastavak modernističkog i postmodernističkog stila nije – zbog smrti – stigao uraditi, ali je i to razdoblje prisutno u kontrastivnim analizama ranijih tipova. Razmatranju svakog stilskog razdoblja pristupa s analitičkim izdvajanjem tematskih vidova ključnih za konstituciju i razumijevanje tog razdoblja, te uočavanjem trasnformacijske logike u prijelazu iz jednog dominantnog stila u drugi. Pri tumačenju nastanka pojedinih stilskih tipova uzima, naravno, u obzir i tehnološke i gospodarske, a i političke uvjete – ali tek onoliko koliko su povezivi s promatranom stilskom strukturom, uvijek uzimajući u obzir da se film razvija i po razmjerno autonomnoj logici koja Peterlića središnje zanima.“


Četvrtak, 6. studenoga, u 19:30 sati

Antonio G. Lauer a.k.a. Tomislav Gotovac: "Performance Tapes", Tape 1
predstavljanje i projekcija prvog dijela DVD izdanja "Performance Tapes" I-IV
izdavač: Hrvatski filmski savez, 2008. (izdanje u pripremi); Tape 1, trajanje: 47 min.
uvodno izlaganje i komentari: Antonio G. Lauer a.k.a. Tomislav Gotovac

Skriveno: 
GRADSKE GALERIJE OSIJEK: BARUTANA 08: četvrtak, 6. studenoga, u 19.30 sati

ANTONIO G. LAUER a.k.a. TOMISLAV GOTOVAC:

„PERFORMANCE TAPES“, TAPE 1

predstavljanje i projekcija prvog dijela DVD izdanja „Performance Tapes“ I – IV
izdavač: Hrvatski filmski savez, 2008. (izdanje u pripremi)

trajanje (Tape 1): 47 min

uvodno izlaganje i komentari: Antonio G. Lauer a.k.a. Tomislav Gotovac

PERFORMANCE TAPES - Tape 1 :

TRČANJE GOL U CENTRU GLAVNOG GRADA, Beograd, 12. svibnja 1971., u filmu: Plastični Isus, Lazar Stojanović, 1972.
STO (FUĆKANJE) , Zagreb, 12. svibnja 1979, X. Muzički biennale, snimatelji: Silvestar Kolbas, Daniel Riđički, Fedor Vučemilović, Boris Popović
JOE WILLIAMS: ROCKS IN MY BED, Beč, lipanj 2001., glazba: Joe Williams: "Rocks in My Bed“
LEŽANJE GOL NA ASFALTU, LJUBLJENJE ASFALTA (ZAGREB, VOLIM TE!), HOMMAGE HOWARDU HAWKSU I NJEGOVU FILMU HATARI! (1961.), Zagreb, 13. studenoga 1981.

Iz teksta Suzane Marjanić „Antonio G. Lauer ili 'Ja sam usamljeni nosorog. HATARI!': kolažno o akcijama, akcijama-objektima i performansima“, iz DVD izdanja u pripremi (HFS, 2008.):
Izjavom "Umjetnost je, po svojoj suštini, ekshibicionistička. Osnovni je poriv predstavljanje, performance" Tomislava Gotovca a.k.a. Antonia G. Lauera (rođen 9. veljače 1937. u Somboru) možemo krenuti u esejističko i kolažno propitivanje izvedbene strategije njegova nagoga, otvorenoga, anarhičnoga tijela. Naime, kako je to dijagnosticirala Branka Stipančić – u socijalističkoj Jugoslaviji performansi su se mogli odvijati jedino ako, naravno, ne zadiru u političke teme te ako je seksualni element bio umjeren. Izgleda da se upravo iz navedene dijagnoze potiskivanja, zabrane, srama, označenosti otvorenoga tijela može nazrijeti odluka mladoga Gotovaca, prvoga performera na prostorima ex-YU, da se herojski odupre zatvorenoj ideosferi i inicira nagost vlastitoga tijela u okviru općeg anarhoidnog i flower power raspašoja šezdesetih. Inače, Igor Mirković u monografiji Sretno dijete, u poglavlju Veliki goli čovjek (1979.-1981. akcije Tomislava Gotovca), zapisuje kako u kasnijoj fazi realsocijalizma ipak više nije bilo policijskih intervencija povodom Gotovčevih akcija s obzirom da su tada omladinske novine Polet i Studentski list pokazale naklonost i otvorenost prema njegovim umjetničkim uličnim intervencijama i zgražale se nad činjenicom "da se u nas, u zemlji svih sloboda, samo tako hapsi umjetnike, kako se koji pozornik sjeti".

Prvi EU streaker

S obzirom da je ostao upisan u našoj kunsthistoriji, što se tiče izvedbenoga dijela Gotovčeva/Lauerova opusa, kao prvi streaker na području ex-YU, odnosno kao što je istaknuo Marijan Susovski – da je riječ o prvom EU streakeru, krenimo od početka Gotovčeva javnoga ogoljavanja. Dakle, njegovo prvo javno ogoljavanje ostaje poznato kao Striking u centru glavnog grada, što ga je izveo 12. svibnja 1971. u beogradskoj Sremskoj ulici. Ta je akcija-striking (muniranje) poznata i pod opisnim nazivom Trčanje gol u centru Grada (Streaking). Naime, "streaking" označava pojavu na velikim sportskim mečevima i sličnim masovnim okupljanjima, kada nagi fanovi istrčavaju na teren. Gotovčeva akcija, u kojoj je beogradsku Sremsku ulicu pretrčao nag i pritom uzvikujući "Ja sam nevin!", ostala je zabilježena u dugometražnom igranom školskom filmu Plastični Isus Lazara Stojanovića koji je bio zabranjen od 1973. do 1990. godine.

Inače, prvo javno ogoljavanje u Zagrebu Gotovac je ostvario u realizaciji zvukovnoga objekta, akcije 100 (Fućkanje) na Trgu Republike u okviru 10. muzičkog biennala, 12. svibnja 1979., s početkom točno u podne, u kojemu su sudjelovale 102 osobe, određenije, 100 izvođača sa zviždaljkama, jedan voditelj alias Tom Gotovac i njegov asistent Ivan Paić. Rekviziti: 100 zviždaljki, ručni megafon i štoperica. Pritom, u prvome dijelu akcije stotinu djevojaka i mladića zviždalo je na Gotovčev znak prema partiturama ucrtanima u kvadrate unutar kojih su sudionici stajali. Gotovac, odjeven u trenirku, sa žutom šiltericom, sunčanim naočalama i oboružan megafonom, koordinirao je navedenom grupom, a rezultat je bilo zaglušno fućkanje po njegovoj zapovjedi. U drugom dijelu navedenoga kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta Gotovac se, na zaprepaštenje većine okupljenih radoznalih promatrača-prolaznika, iznenada razodjenuo, te nag i zviždeći nastavio je po određenom redoslijedu obilaziti na tlu ucrtane kvadrate-partiture. Prilikom navedene akcije, koja je završno uokvirena Gotovčevom nagošću, bile su inducirane i polemike; npr. Ratko Aleksa u Vjesniku od 14. svibnja 1979. zapisuje: "Nikša Gligo, jedan od šefova, uvjerava kako Tom nikome nije rekao da svoj projekt na Trgu želi izvesti gol golcat (nag). Da je to rekao, Nikša bi ga odvratio argumentima kako je i vani body art već mrtva stvar, i da nema smisla." Podsjetimo: u pozadini tog svibanjskog kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta, happeninga na jednoj od zgrada dominirala je slika J. B. Tita.

U uličnom performansu u kojemu je ekscentrično izložio nago tijelo svakako stoji kultni performans Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), Hommage Howardu Hawksu i njegovu filmu Hatari, 1961., izveden simbolički 13. studenoga (petak) 1981. s početkom u podne sa znakom topa s Griča, kao 10. akcija-objekt (početak Ilice, Trg Republike, Zagreb). Istaknimo kako taj zvučni simbol centra Grada Gotovac koristi u svojim uličnim akcijama/performansima kao znak, komandu početka izvedbe. Riječ je o izvedbenom spoju nagoga, otvorenoga tijela i izjavama ljubavi voljenom gradu: o izlasku iz haustora u Ilici 8, hodanju Ilicom i Trgom Republike, te ljubljenju asfalta. Kostimografija: nago tijelo, izbrijana glava, izbrijane obrve, sat na ruci. Nakon što je izgovorio "Zagreb, volim te!", legao je na asfalt i poljubio ga. Performans je prekinut nakon sedam minuta, a uslijedilo je i policijsko privođenje. Prema Gotovčevim riječima, policajac, koji ga je priveo u "kućicu" ZET-a, je javio da je priveo jednog "koji je potpuno gol, hoda Trgom i viče Zagreb, volim te, ne djeluje agresivno". Gotovac se prisjeća da je kolnik bio prljav, pun hračaka, čikova, psećih izmeta: "Kad sam radio tu akciju, ljubio pločnik, meni je sve oko usta bilo crno, mislili su da su me tukli." Podsjetimo: Hawksov film govori o lovcima koji u Africi love životinje za zoološke vrtove, a počinje prizorom neuspjelog lova na nosoroga, koji je Gotovac upotrijebio kao simbol položaja umjetnika u bijegu od policijske države. Više puta Gotovac će naglasiti, gledajući kultnu fotografiju na kojoj je prikazan kako potrbuške leži na Ilici ispred crkve Ranjeni Isus, kako je parafrazirao ležeći položaj svećenika na obredu zaređenja, te da njegova figura na asfaltu podsjeća na nosoroga, ili njegovim riječima – čistu i iskrenu životinju, "životinju koja ide samo naprijed". Ujedno, Gotovac je povodom navedene akcije-objekta istaknuo da na swahiliju riječ HATARI znači U POMOĆ, tako da i ovaj rad, performans znači U POMOĆ: "Ja sam usamljeni nosorog. HATARI!".

Video monografija

Četiri DVD-a (box set) Performance tapes 1, 2, 3 & 4 dodatno vizualno nadopunjuju umjetnikovu monografiju Tomislav Gotovac (ur. Aleksandar Battista Ilić i Diana Nenadić. Zagreb: Hrvatski filmski savez, Muzej suvremene umjetnosti, 2003.), koja, kako ju je Silva Kalčić odredila, funkcionira kao svojevrsni dokumentacijski arhiv ili vanjska memorija. Prema umjetnikovu izboru Performance tapes 1, 2, 3 & 4, pored filmova, intervjua i autointerpretacija, sadrže pregled njegovih izvedbenih strategija (happening, performansi, akcije, akcije-objekti).

Životopis: Prvi performans izveo 1954. godine u Mostaru. Prvi film snimio 1962. u Zagrebu. Prve kolaže napravio 1964. Kao glumac, 1971. sudjelovao u školskom igranom filmu Plastični Isus u produkciji beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju. Osamdesetih godina s Tošom Jelićem igrao cameo-uloge u igranim filmovima Zorana Tadića i u dvama filmovima Francija Slaka.

Odabrana filmografija: Prije podne jednog fauna,1963; Pravac (Stevens Duke), 1964; Plavi jahač (Godard-art); 1964; Kružnica (Jutkevič-Count), 1964; Osjećam se dobro,1966; Kuda idemo ne pitajte,1966; S, 1966; Ella, 1966; 29, 1967; T , 1969; Alamo, 1969; M, 1970; Obiteljski film, 1971; Glenn Miller I. (Srednjoškolsko igralište I), 1977; Glenn Miller 2000, 2000; Dead Man Walking (2002); Cesar Franck – Wolf Vostell, 2005.


Petak, 7. studenoga, u 19:30 sati

Robert Bresson: "Džepar" (Pickpocket), 1959.
projekcija filma, trajanje: 76 min.
uvodno izlaganje i komentari: Ivan Paić (MMC - Multimedijalni Centar, SC, Zagreb)

Subota, 8. studenoga, u 19:30 sati

Gap:2
Azot
Temple Grandin

koncert

Nedjelja, 9. studenoga, u 19:30 sati

"Pretapanja - Morerijeka"
scensko-glazbena predstava studenata glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku

Ponedjeljak i utorak, 10. i 11. studenoga, u 19:30 sati

25 FPS - Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa 2008.
predstavljanje četvrtog izdanja festivala i projekcija odabranih filmova i videa iz festivalskog programa
festival predstavljaju: Sanja Grbin i Marina Kožul (25 FPS udruga za audiovizualna istraživanja)


Organizator programa: Gradske galerije Osijek i udruga M-art iz Osijeka.
Pokrovitelji programa: Goethe Institut Kroatien, Ministarstvo kulture RH i Grad Osijek.

Dodatne obavijesti:
Gradske galerije Osijek
Fakultetska 7
tel. +385(0)31 320-980/-981
fax. +385(0)31 320-978
e-mail: [email protected]


 Stranica prilagođena ispisu
11-03-2008 06:34:26 pm :: agape007
Tom Gotovac Smile Jedva čekam!
11-06-2008 07:56:31 am :: Nandino
GRADSKE GALERIJE OSIJEK: BARUTANA 08: četvrtak, 6. studenoga, u 19.30 sati

ANTONIO G. LAUER a.k.a. TOMISLAV GOTOVAC:

„PERFORMANCE TAPES“, TAPE 1

predstavljanje i projekcija prvog dijela DVD izdanja „Performance Tapes“ I – IV
izdavač: Hrvatski filmski savez, 2008. (izdanje u pripremi)

trajanje (Tape 1): 47 min

uvodno izlaganje i komentari: Antonio G. Lauer a.k.a. Tomislav Gotovac

PERFORMANCE TAPES - Tape 1 :

TRČANJE GOL U CENTRU GLAVNOG GRADA, Beograd, 12. svibnja 1971., u filmu: Plastični Isus, Lazar Stojanović, 1972.
STO (FUĆKANJE) , Zagreb, 12. svibnja 1979, X. Muzički biennale, snimatelji: Silvestar Kolbas, Daniel Riđički, Fedor Vučemilović, Boris Popović
JOE WILLIAMS: ROCKS IN MY BED, Beč, lipanj 2001., glazba: Joe Williams: "Rocks in My Bed“
LEŽANJE GOL NA ASFALTU, LJUBLJENJE ASFALTA (ZAGREB, VOLIM TE!), HOMMAGE HOWARDU HAWKSU I NJEGOVU FILMU HATARI! (1961.), Zagreb, 13. studenoga 1981.

Iz teksta Suzane Marjanić „Antonio G. Lauer ili 'Ja sam usamljeni nosorog. HATARI!': kolažno o akcijama, akcijama-objektima i performansima“, iz DVD izdanja u pripremi (HFS, 2008.):
Izjavom "Umjetnost je, po svojoj suštini, ekshibicionistička. Osnovni je poriv predstavljanje, performance" Tomislava Gotovca a.k.a. Antonia G. Lauera (rođen 9. veljače 1937. u Somboru) možemo krenuti u esejističko i kolažno propitivanje izvedbene strategije njegova nagoga, otvorenoga, anarhičnoga tijela. Naime, kako je to dijagnosticirala Branka Stipančić – u socijalističkoj Jugoslaviji performansi su se mogli odvijati jedino ako, naravno, ne zadiru u političke teme te ako je seksualni element bio umjeren. Izgleda da se upravo iz navedene dijagnoze potiskivanja, zabrane, srama, označenosti otvorenoga tijela može nazrijeti odluka mladoga Gotovaca, prvoga performera na prostorima ex-YU, da se herojski odupre zatvorenoj ideosferi i inicira nagost vlastitoga tijela u okviru općeg anarhoidnog i flower power raspašoja šezdesetih. Inače, Igor Mirković u monografiji Sretno dijete, u poglavlju Veliki goli čovjek (1979.-1981. akcije Tomislava Gotovca), zapisuje kako u kasnijoj fazi realsocijalizma ipak više nije bilo policijskih intervencija povodom Gotovčevih akcija s obzirom da su tada omladinske novine Polet i Studentski list pokazale naklonost i otvorenost prema njegovim umjetničkim uličnim intervencijama i zgražale se nad činjenicom "da se u nas, u zemlji svih sloboda, samo tako hapsi umjetnike, kako se koji pozornik sjeti".

Prvi EU streaker

S obzirom da je ostao upisan u našoj kunsthistoriji, što se tiče izvedbenoga dijela Gotovčeva/Lauerova opusa, kao prvi streaker na području ex-YU, odnosno kao što je istaknuo Marijan Susovski – da je riječ o prvom EU streakeru, krenimo od početka Gotovčeva javnoga ogoljavanja. Dakle, njegovo prvo javno ogoljavanje ostaje poznato kao Striking u centru glavnog grada, što ga je izveo 12. svibnja 1971. u beogradskoj Sremskoj ulici. Ta je akcija-striking (muniranje) poznata i pod opisnim nazivom Trčanje gol u centru Grada (Streaking). Naime, "streaking" označava pojavu na velikim sportskim mečevima i sličnim masovnim okupljanjima, kada nagi fanovi istrčavaju na teren. Gotovčeva akcija, u kojoj je beogradsku Sremsku ulicu pretrčao nag i pritom uzvikujući "Ja sam nevin!", ostala je zabilježena u dugometražnom igranom školskom filmu Plastični Isus Lazara Stojanovića koji je bio zabranjen od 1973. do 1990. godine.

Inače, prvo javno ogoljavanje u Zagrebu Gotovac je ostvario u realizaciji zvukovnoga objekta, akcije 100 (Fućkanje) na Trgu Republike u okviru 10. muzičkog biennala, 12. svibnja 1979., s početkom točno u podne, u kojemu su sudjelovale 102 osobe, određenije, 100 izvođača sa zviždaljkama, jedan voditelj alias Tom Gotovac i njegov asistent Ivan Paić. Rekviziti: 100 zviždaljki, ručni megafon i štoperica. Pritom, u prvome dijelu akcije stotinu djevojaka i mladića zviždalo je na Gotovčev znak prema partiturama ucrtanima u kvadrate unutar kojih su sudionici stajali. Gotovac, odjeven u trenirku, sa žutom šiltericom, sunčanim naočalama i oboružan megafonom, koordinirao je navedenom grupom, a rezultat je bilo zaglušno fućkanje po njegovoj zapovjedi. U drugom dijelu navedenoga kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta Gotovac se, na zaprepaštenje većine okupljenih radoznalih promatrača-prolaznika, iznenada razodjenuo, te nag i zviždeći nastavio je po određenom redoslijedu obilaziti na tlu ucrtane kvadrate-partiture. Prilikom navedene akcije, koja je završno uokvirena Gotovčevom nagošću, bile su inducirane i polemike; npr. Ratko Aleksa u Vjesniku od 14. svibnja 1979. zapisuje: "Nikša Gligo, jedan od šefova, uvjerava kako Tom nikome nije rekao da svoj projekt na Trgu želi izvesti gol golcat (nag). Da je to rekao, Nikša bi ga odvratio argumentima kako je i vani body art već mrtva stvar, i da nema smisla." Podsjetimo: u pozadini tog svibanjskog kakofonijsko-zviždalačkoga zvukovnoga objekta, happeninga na jednoj od zgrada dominirala je slika J. B. Tita.

U uličnom performansu u kojemu je ekscentrično izložio nago tijelo svakako stoji kultni performans Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), Hommage Howardu Hawksu i njegovu filmu Hatari, 1961., izveden simbolički 13. studenoga (petak) 1981. s početkom u podne sa znakom topa s Griča, kao 10. akcija-objekt (početak Ilice, Trg Republike, Zagreb). Istaknimo kako taj zvučni simbol centra Grada Gotovac koristi u svojim uličnim akcijama/performansima kao znak, komandu početka izvedbe. Riječ je o izvedbenom spoju nagoga, otvorenoga tijela i izjavama ljubavi voljenom gradu: o izlasku iz haustora u Ilici 8, hodanju Ilicom i Trgom Republike, te ljubljenju asfalta. Kostimografija: nago tijelo, izbrijana glava, izbrijane obrve, sat na ruci. Nakon što je izgovorio "Zagreb, volim te!", legao je na asfalt i poljubio ga. Performans je prekinut nakon sedam minuta, a uslijedilo je i policijsko privođenje. Prema Gotovčevim riječima, policajac, koji ga je priveo u "kućicu" ZET-a, je javio da je priveo jednog "koji je potpuno gol, hoda Trgom i viče Zagreb, volim te, ne djeluje agresivno". Gotovac se prisjeća da je kolnik bio prljav, pun hračaka, čikova, psećih izmeta: "Kad sam radio tu akciju, ljubio pločnik, meni je sve oko usta bilo crno, mislili su da su me tukli." Podsjetimo: Hawksov film govori o lovcima koji u Africi love životinje za zoološke vrtove, a počinje prizorom neuspjelog lova na nosoroga, koji je Gotovac upotrijebio kao simbol položaja umjetnika u bijegu od policijske države. Više puta Gotovac će naglasiti, gledajući kultnu fotografiju na kojoj je prikazan kako potrbuške leži na Ilici ispred crkve Ranjeni Isus, kako je parafrazirao ležeći položaj svećenika na obredu zaređenja, te da njegova figura na asfaltu podsjeća na nosoroga, ili njegovim riječima – čistu i iskrenu životinju, "životinju koja ide samo naprijed". Ujedno, Gotovac je povodom navedene akcije-objekta istaknuo da na swahiliju riječ HATARI znači U POMOĆ, tako da i ovaj rad, performans znači U POMOĆ: "Ja sam usamljeni nosorog. HATARI!".

Video monografija

Četiri DVD-a (box set) Performance tapes 1, 2, 3 & 4 dodatno vizualno nadopunjuju umjetnikovu monografiju Tomislav Gotovac (ur. Aleksandar Battista Ilić i Diana Nenadić. Zagreb: Hrvatski filmski savez, Muzej suvremene umjetnosti, 2003.), koja, kako ju je Silva Kalčić odredila, funkcionira kao svojevrsni dokumentacijski arhiv ili vanjska memorija. Prema umjetnikovu izboru Performance tapes 1, 2, 3 & 4, pored filmova, intervjua i autointerpretacija, sadrže pregled njegovih izvedbenih strategija (happening, performansi, akcije, akcije-objekti).

Životopis: Prvi performans izveo 1954. godine u Mostaru. Prvi film snimio 1962. u Zagrebu. Prve kolaže napravio 1964. Kao glumac, 1971. sudjelovao u školskom igranom filmu Plastični Isus u produkciji beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju. Osamdesetih godina s Tošom Jelićem igrao cameo-uloge u igranim filmovima Zorana Tadića i u dvama filmovima Francija Slaka.

Odabrana filmografija: Prije podne jednog fauna,1963; Pravac (Stevens Duke), 1964; Plavi jahač (Godard-art); 1964; Kružnica (Jutkevič-Count), 1964; Osjećam se dobro,1966; Kuda idemo ne pitajte,1966; S, 1966; Ella, 1966; 29, 1967; T , 1969; Alamo, 1969; M, 1970; Obiteljski film, 1971; Glenn Miller I. (Srednjoškolsko igralište I), 1977; Glenn Miller 2000, 2000; Dead Man Walking (2002); Cesar Franck – Wolf Vostell, 2005.
11-08-2008 10:55:34 am :: agape007
Stvarno je malo ljudi ondje. A sadržaji su više nego zanimljivi, kultnih dimenzija, predavači kvalitetni i cijenjeni. Nažalost, očito ne i od Osječana (čast iznimkama)...
11-09-2008 08:42:42 pm :: mladunce
mogao je netko stavit obavjest da je predstava odgodjena! vjerujem da nisam jedina koja je dosla tamo i naisla na zatvorena vrata!
11-09-2008 10:23:49 pm :: curaca
....možda su mislili da ne moraju stavit obavijest pošto je odaziv mal...ali ga ipak ima! Sad bar se mogao neki papir zaljepit na vrata barutane kako bi ljudi znali da se večeras neće kulturno uzdizat,nego smo tamo čekali ko ozebla sunca na nepostojeću predstavu... Crying or Very sad
Re: Barutana 08 - program 5.-11. studenoga
11-10-2008 01:20:36 pm :: redhead
šta se svi žale kako se ljudi ne žele kulturno uzdizati - onda dođem i poljubim vrata! bezobrazluk apsolutni!!! tko je odgovoran???!! glave na panj odma. sinoć zima i magluštara, zar se tako nagrađuje interes građana?
06-25-2010 07:31:45 pm :: Leteci mungos
RIP, Antonio G. Laueru...

06-26-2010 08:51:54 am :: agape007
Leteci mungos je napisao/la: › RIP, Antonio G. Laueru...

Sad
veliki gubitak, između ostaloga i za umjetnost.




Odgajivačnica Lily's L...
Najlepše bebe mopsa, p...
Školska knjiga , Zagr...
Iznajmljujem vikendicu...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:463

Registrirani online (1): Redakcija 031


Objektiv031

Advent u Osijeku

Propustili ste? Pogledajte!