Proslavljena 35. godišnjica Karate kluba Osijek

U srijedu 24. rujna 2008. održana je svečana skupština Karate kluba Osijek kojom je proslavljena 35. godišnjica djelovanja kluba. Skupštini su nazočili pokrovitelji, prijatelji i članovi kluba, a nakon uvodnog govora predsjednika, dr. Dražena Gorjanskog, najzaslužnijim su članovima podijeljenje svečane diplome, nakon čega je slijedio skromni domjenak.

U prigodnom govoru, dr. Dražen Gorjanski osvrnuo se na povijest kluba, rezultate, zanimljivosti te, naravno, planove za budućnost.

Govor dr. Dražena Gorjanskog prenosimo u cijelosti...

Karate je klub Osijek utemeljen 08. travnja 1973. spajanjem tadašnjih karate klubova Student i Hus. Članovi su se Karate klub Hus uskoro odvojili i osnovali novi klub, dok je Karate klub Osijek nastavio s neprekinutim djelovanjem sve do današnjih dana.

Možda će mlađim članovima kluba biti zanimljivo čuti neke potankosti iz tih vremena. Prije trideset i pet godina, dakle u ranim počecima karatea ne samo u Osijeku nego i u Hrvatskoj, vježbanje je karatea značilo doticaj s čarobnim i tajnovitim svijetom samuraja, kodeksom časti, neustrašivosti te mukotrpnim, često i bolnim boravkom u dvorani. Treninzi su se odvijali na "japanski način", što je podrazumijevalo puno grubosti i nestručnosti, pa su modrice i ozljede, koje je valjalo dostojanstveno podnijeti, bile sastavni dio poduke. No, biti "karateka" (čovjek karatea) bilo je toliko poticajno da je davalo snage za svladavanje svih nedaća.

U ta je davna vremena samo vježbanje predstavljalo jedini smisao treninga. Iako su od 1971. postojala prvenstva Hrvatske koja su se održavala jednom godišnje, i to samo u borbama i samo u apsolutnoj kategoriji, na njih se rijetko odlazilo iz jednostavnog razloga što sportski rezultati nisu predstavljali osobitu vrijednost. Znatno je bilo važnije imati dobru tehniku, biti brz u izvedbi, dobro se kretati, biti neustrašiv ili dobro vježbati kate. Druženje, dodir s duhom starih samuraja i unutarnje zadovoljstvo vježbanjem u cijelosti je nadvisivalo bilo kakve sportske rezultate.



No, sredinom sedamdesetih godina službena su sportska tijela nastojale taj čudni istočnjački sport privesti razumljivom ponašanju. Tako je ukinut tradicionalni pozdravni ceremonijal te je zamijenjen "Sportskim pozdravom", a vrednovani su isključivo sportski dosezi. U tom su duhu poticana brojna natjecanja, pa je među njima 1974. održano i prvo prvenstvo Grada Osijeka. Na tom je, povijesno važnom natjecanju, Karate klub Osijek bio momčadski prvak. Valja istaći kako se natjecanje održalo samo u borbama bez kategorija. Kate su na karate pozornicu stupile prilično kasno. Prvo je prvenstvo Hrvatske u katama održano u Osijeku tek 1978. godine.

Rat je kratkotrajno omeo redovitost treninga. S ponosom možemo istaći kako su članovi kluba među prvima pristupili obrani svoje domovine. Tako su Zlatko Raštegorac, Zlatko Babić i Dražen Gorjanski već u ljeto 1991. bili i specijalnim postrojbama policije, a Boris Drenjančević u postrojbama Zbora narodne garde.
Također valja istaći kako je Karate klub Osijek još tijekom ratnih zbivanja među prvima obnovio svoju djelatnost. Upravo u OŠ Mladost u rujnu 1992. ponovo su otpočeli redoviti treninzi koji, usprkos ratnim događanjima, više nisu prestajali.

Pisana japanskim znakovljem, riječ "klub" sastoji se od četiri znaka: znaka za "kuću" ili "prostor", znaka za "grupu ljudi", znaka za "rad, posao, aktivnost" te znaka za "ljubav, sreću, zadovoljstvo". Navedeno upućuje kako je klub "mjesto okupljanja ljudi koji čine nešto s ljubavlju".

Slučajem ili spletom okolnosti, u Karate se klubu Osijek, unatoč društvenom nastojanju za objektivnim, sportskim vrednovanjima rada neke sportske udruge, uvijek održao duh tradicionalnijeg sustava vrijednosti. Tako je druženje, nekada redovito nakon treninga, vježbanja zbog ljubavi i užitka, te slobodan duh neopterećen sportskim rezultatima, bio i ostao temeljni znak prepoznavanja našega kluba. Je li takav pristup bio poticajan ili je tek pogodovao razvoju vrhunskih "karateka", teško je za procijeniti, no, ostaje činjenica kako je Karate klub Osijek iznjedrio 7 reprezentativaca Hrvatske: Valentinu Škugor, Silviju Beljakov, Sanju Uzun, Davora Dujaka, Dinka Stankovića, Bojana Ostojića i Dražena Gorjanskog, a prema dosadašnjim rezultatima već ove godine isto očekujemo i od naših juniorki: Mateje Cikoje, Tee Šojat i Kristine Šobote. Valja istaći kako je upravo Dražen Gorjanski s međunarodnih natjecanja u Austriji, Sloveniji i Slovačkoj donio prve medalje za Hrvatsku u katama. Uz to, članovi su kluba samo od rata na ovamo sudjelujući na domaćim i međunarodnim natjecanjima osvojili preko 800 medalja!

No, unatoč značajnim sportskim rezultatima, klub se znatno više ponosi svojim doprinosom u nastanku akademskih građana i vrsnih članova društva. Tako su diplome fakulteta stekli: Valentina Škugor, Krešimir Golubić, Davor Dujak, Zoran Đurkić, Elizabeta Džakula, dok su pred njenim stjecanjem Bojan Ostojić, Dinko Stanković, Bojana Anušić i Kristijan Marinković. Na fakultetima su i Vladimir Harhaj, Juraj Dananić, Marija Vuković, Filip Stanić, Dora Firi i Emir Kulenović.

Osobit se pristup karateu u Karate klubu Osijek ogleda u obilju raznolikih djelatnosti. Svake se godine održavaju liječnički pregledi svih polaznika čime se redovito prati tjelesni napredak upisanih. Želeći osposobiti svoje "karateke" i za druge životne izazove osim sportskih, u klubu se redovito održavaju tečajevi antistres programa koji obuhvaćaju autogeni trening i vježbe meditacije.



Tijekom svoga postojanja, klub je izdao nekoliko učila iz područja karatea. Jedno je od njih prijevod Masatoshi Nakayame: "Best Karate, Kumite 2". Nakon rata izdan je priručnik za početnike "Karate – temeljna znanja", potom zbirka "Zen priče" kojoj je predgovor napisao glasoviti hrvatski japanolog, akademik Vladimir Devide, slijedi učilo za početnika "Karate – CD1" koje je prilagođeno novim digitalnim medijima, te posljednje učilo "Karate – Heian Kate" na kojemu su snimljene sve učeničke kate namijenjene upravo početnicima.

Težnja za što stručnijim odgojem svojih članova klub ostvaruje ulaganjem u školovanja svoga trenerskog kadra. Tako uz iskusnog Dražena Gorjanskog, trenera s 37 godina iskustva u karateu, u obuci sudjeluje i Zoran Đurkić, diplomirani inženjer poljoprivrede i viši sportski trener sa specijalnošću za karate te Dinko Stanković bivši reprezentativac u katama. Stasaju i mladi stručnjaci pa se obuci novih članova pridružuju i Martina Hmura, Kristijan Marinković i Vladimir Harhaj.
Kao pripadnici svoje zajednice i građani predivnog Grada na Dravi, članovi su kluba svoje djelovanje širili i van uskih okvira karatea. Tako su nakon rata iz vlastitih sredstava i uz pomoć svojih članova u cijelosti obnovili dotrajalu sportsku dvorane Franje Krežme.

Želeći približiti bogatstvo japanske kulture i svojim sugrađanima, klub je 2000. održao jedinstveni događaj – "Dane Japana u Osijeku". Uz sudjelovanje japanskog veleposlanstva, Muzeja Slavonije Osijek i profesora Devidea, održana su predavanja o zenu na Pedagoškoj akademiji, izložba japanskih eksponata iz fonda Muzeja te prvi karate turnir OSIJEK OPEN. Unatoč svesrdnoj potpori i zanimanju japanskog veleposlanstva da navedena manifestacije postane tradicionalna, tadašnja uprava grada nije prepoznala značaj projekta. Tako je od temeljne ideje svakogodišnjeg predstavljanja japanske kulture u našem gradu ostao samo karate turnir. Usput, Osijek open, koji će sljedeće godine slaviti desetu godišnjicu postojanja, najveće je i najutjecajnije natjecanje u katama u Hrvatskoj koje svake godine okuplja 500-600 karataša iz Hrvatske i susjednih zemalja.

Unatoč svim nastojanjima, teško je pretpostaviti kako bi navedeno bilo ostvareno bez pomoći zajednice u kojoj naš kub živi i radi. Stalnu potporu i razumijevanje, klub je redovito nalazio u Odjelu za sport Grada Osijeka koji je, koliko je to bilo moguće, pomagao naše djelatnosti.

Kako su sportaši zaista osobiti ljudi, skloni nesebičnoj i iskrenoj pomoći, živo nam svjedoče i naši prijatelji - članovi Gimnastičkog društva Osijek i Fitness centra XXL koji nam svesrdno, kada god to zatreba, ustupaju svoje prostore za vježbanje.
Sportska je suradnja, nadamo se na obostranu korist, ostvarena s karate klubovima Hrvatski sokol i Kuna.

Iz svega je vidljivo kako je Karate klub Osijek svojim osobitim pristupom, sadržajima i djelatnošću uspio spojiti visoke sportske dosege, ozračje vježbanja neopterećenog krajnjom svrhom, ali i aktivno sudjelovanje u životu zajednice. Jer, koliko god nastojali, bogatstvo se karatea ne može svesti i ogoliti jedino na težnju biti bolji od drugoga. Uostalom, i jedna zen poslovica kaže: "Tko pogodi metu, promaši sve ostalo". Upravo je takav slučaj i s vježbanjem karatea. Suzimo li svoje zanimanje na samo mali dio ogromnog područja te bogate vještine, možda i pogodimo metu, ali ćemo, nažalost, istovremeno promašiti sve ono drugo što nam karate nudi. Težnja je vodećih ljudi ovoga kluba osigurati svojim sadašnjim, ali i budućim članovima, dostupnost i jednom i drugom.

Foto: Jasmina Gorjanski, tajnica Karate kluba Osijek