Srećko Josić prikuplja novac i za čudesno izlječenje druge noge u SAD-u

„Zdravlje svima, a ne samo njima“, bila je tema prošlogodišnje Latinice u kojoj je Osječanin Srećko Josić od predstavnika HZZO-a doznao kako su se baš prethodnog dana službeno očitovali o njegovu slučaju i poslali mu rješenje.
Josić je, naime, tražio pokriće troškova operativnog zahvata u inozemstvu, jer su metode liječenja primjenjive u Hrvatskoj nedostatne da mu se pomogne. U to se uvjerio kada su mu na nogama zahvaćenima gangrenom, kao posljedicom ranjavanja u obrani zemlje, liječnici već odstranili dva prsta, a prijetile su i daljnje amputacije, sve do potkoljenica. Stoga mu je jedina nada bila 25.000 dolara vrijedna operacija u SAD-u, gdje se takve bolesti liječe rutinski.

Pismo iz HZZO-a

Nakon prvotnog ignoriranja, pa beskrajnih vozanja među službama i uredima, Josiću je napokon stiglo rješenje, poslano na dan snimanja popularne tv emisije.

- Kada smo dobili pismo iz HZZO-a, bio je sretan kao Nova godina, priča nam njegov prijatelj Damir Gržan – Dado. No, kada smo ga otvorili i vidjeli da su ga odbili, osjećali smo se prevareni. U rješenju stoji kako HZZO ne surađuje sa zdravstvenim ustanovama u SAD-u i ne može financirati tamošnje operacije, što je značilo da noge moga prijatelja ovise o dobroj volji ljudi koji mogu pomoći i nama koji ih moramo moliti za pomoć.

Novac su teškom mukom prikupili uz pomoć prijatelja i udruge branitelja, ali su i shvatili kako su se za ideju zdravlje svima… posljednjih godina uzalud borili. Od liječnice hrvatskog podrijetla na klinici u Clevelandu (Ohio), Srećko i Dado – koji mu je pomogao na putovanju – saznali su, međutim, nešto posve drugo: samo na toj se klinici liječi(lo) više desetina hrvatskih građana i to upravo na račun HZZO-a! Tradicija se održava još od odlaska prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana u SAD, kako bi se ondje o trošku hrvatskih poreznih obveznika liječio od raka.

Birokratski labirint

- Molio sam i pomoć Zaklade hrvatskih branitelja koja se financira iz dobiti Braniteljskog fonda. Prvo su tražili da im dostavimo potvrde HZZO-a, čija će liječnička komisija utvrditi da mi je nužno liječenje u inozemstvu. Oni su, pak, tražili nalaze od bolnice u kojoj su me dotad liječili. Tako su me slali jedni drugima i nikako nisam mogao dobiti svu dokumentaciju koju su tražili kako bi mi, navodno, odobrili pokriće troškova. Na svakom koraku osjećao sam da mi izbjegavaju pomoći, a ništa uspješnija nije bila niti Udruga branitelja koja je za mene intervenirala. Kako mi HZZO nije odobrio pokriće troškova, morao sam o tomu priložiti potvrdu Zakladi, da bi moj slučaj razmatrala. Za tu potvrdu trebala mi je dodatna dokumentacija poput, primjerice, potvrde liječnika specijalista da mi se ne može pomoći u Hrvatskoj. Ali, kako bi mi u tom slučaju matična bolnica morala platiti liječenje koje mi nije u stanju pružiti sama, takav dokument nije nitko htio potpisati.




Kliniku u SAD-u Josić je pronašao preko interneta, pa im je poslao upit i dokumentaciju o bolesti. Bolnički kompleks u koji je putovao velik je poput osječkog Sjenjaka i ima 32.000 zaposlenih. U inovacijskom centru veličine Esseker centra, stalno se istražuju novi lijekovi i metode liječenja. Za operaciju obje noge (lijeva je bila u manje lošem stanju), pokriće putnih troškova i smještaj, te postoperativnu terapiju, Srećku Josiću trebalo je cca 60.000 dolara. Prikupio je samo 40.000 dolara i time uspio platiti samo liječenje desne noge. Danas hoda bez pomoći štaka i noga ga dobro služi, a stanje lijeve se, na sreću, ne pogoršava.

Bolnica – hotel

U SAD-u je bio više od mjesec dana. Poslije operacije u bolnici je ostao kratko, jer cijena ležanja, terapije i pansiona je 1.270 dolara dnevno! Zbog toga je preselio u obližnji hotel, gdje je boravak plaćao 50 dolara. Sve to vrijeme s njim je bio Dado i svakodnevno ga prevozio u bolnicu na previjanje.

- Otvorili su mi nogu, očistili rane i kosti vratili u prirodni položaj, jer mi je od krhotina granate koje su mi ih slomile, bila narušena statika noge. Stanje se pogoršalo i zbog povišenog šećera, kojeg sam dobio uslijed stresa proživljenog u ratu. Potom sam primao posebnu terapiju s bioinženjerijskim lijekovima, uz pomoć kojih je zaustavljeno širenje gangrene. Za mjesec dana mi se noga nevjerojatno oporavila, zadovoljan je Josić.

Njegova tamošnja liječnica je podijatrica i zna sve o bolestima i liječenju stopala. Bolnica mu je mirisala na hotel, a u čekaonici je u udobnim foteljama čekao najviše minutu-dvije da netko dođe po njega i odvede ga gdje treba. U sobi je ležao sam i imao na raspolaganju svu moguću tehniku za informiranje i zabavu, a da je imao novca, mogao je preko satelita gledati i program HTV-a.

Da sam znao…

- U liječenju koriste vrhunsku opremu i najsuvremeniju tehnologiju, a prema pacijentima se odnose s najvećim poštovanjem, tako da imate osjećaj kao da sve to postoji samo zbog vas. Čim sam došao, dočekao me prevoditelj koji mi je pomagao u komunikaciji s liječnicima. Operacija traje samo sat vremena, a oporavak još mjesec dana. Sada ponovno prikupljam novac za operaciju druge noge i kada uplatim depozit, moći ću prikupljati za avionsku kartu, optimističan je Srećko Josić.

Kada se vratio u Hrvatsku i otišao na kontrolu, liječnici su bili zaprepašteni oporavkom noge i odmah su mu napisali preporuku za ponovni odlazak na operaciju druge noge u SAD. No, Josić više nema iluzija da bi mu troškove podmirio HZZO ili Zaklada, kao što to čini nekima jednakijima od njega.

- Čitam neki dan u novinama kako HZZO neće platiti troškove liječenja djevojke oboljele od raka, kojoj je u Austriji naglo pozlilo, pa su je primili u jednoj privatnoj klinici i spasili joj život. Njezini roditelji su pozajmili novac i platili troškove, a sada ih HZZO odbija. Znam da je stotinjak ljudi podnijelo zahtjev Zakladi za jednokratnu pomoć i ne samo što nikome pomoć nije odobrena, nego im nisu niti odgovorili na zahtjev. A velik dio dobiti ostvarene u Braniteljskom fondu, koji raspolaže s više od 400 milijuna kuna naših dionica, odlazi na račun Zaklade. Kao branitelj se osjećam vrlo loše kada vidim takve stvari i da sam znao da će se država tako odnositi prema svojim građanima, posebice braniteljima, ne bih se niti ja odnosio drugačije prema njoj i mislim da bih izbjegao ono ranjavanje, zaključuje Srećko Josić.

Autor: Goran Flauder