Interview: dr.sc. Ladislav Bognar, nakon izlaska iz SDP-a

Bio je jedini nestranački župan Osječko-baranjske županije i jedini koji je s te funkcije otišao zbog opstrukcije pojedinih koalicijskih partnera u dosluhu s tada oporbenim HDZ-om. Tijekom županovanja od srpnja 2001. do veljače 2003. godine bio je najgrublje medijski proganjan i blaćen, ponajviše zbog insistiranja na utvrđivanju istine o zločinima u Domovinskom ratu, o čemu je otvoreno iznosio osobna saznanja.

Dobrovoljno se javio u obrambene postrojbe, nositelj je spomenice Domovinskog rata, a kao zapovjednik uspješne obrane Slatine i pomoćnik zapovjednika za IPD Operativne zone Osijek, dobio je čin pukovnika HV-a.

U SDP je ušao nakon odlaska s funkcije župana i četiri godine nastojao pridonijeti demokratskom jačanju i profilaciji stranke. Kao dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta, autor 80-tak znanstvenih radova i stručnih knjiga iz pedagogije i didaktike priznat u međunarodnoj znanstvenoj zajednice, aktivist Centra za mir, nenasilje i ljudska prava te medijski najeksponiraniji esdepeovac s ovih prostora, a napose kao čovjek s identitetom i vizijom, bio je neprijeporni autoritet među simpatizerima socijaldemokracije. Usprkos tomu – ili upravo zbog toga! – te zbog dosljedne podrške pokojnom Željku Maleviću, predsjedniku ŽO SDP-a u vrijeme osvajanja vlasti, koji je zbog sukoba s Matom Arlovićem pao u nemilost stranačkog vrha – unutarstranačka birokracija nije ga uvažavala niti stavljala na izborne liste. Stoga i ne čudi što je prije nekoliko dana od tajnika Gradskog odbora zatražio – brisanje iz članstva.



- Moje je članstvo u SDP-u svih tih godina bilo, nažalost, čisto formalno i bez ikakvog utjecaja. Moji prijedlozi i sugestije za promjene u stranci nisu prihvaćani. O materijalima koje smo kao Savjet za znanost, obrazovanje, kulturu i sport donosili, stranka nije raspravljala niti za to pokazala interes. Ispalo je da to radimo iz vlastite zabave, navodi dr. Bognar razloge istupanja iz stranke.

- Stranačke konvencije bile su nezakonite i nedemokratske, protivne vlastitom statutu, a odnosi u stranci nisu se razlikovali od odnosa u drugim strankama. Od SDP-ova članstva očekuje se da podržava rukovodstvo, dolazi na stranačke manifestacije i maše zastavicama, a uoči izbora agitira kod poznanika i prijatelja da glasuju za SDP. Izborne liste sastavljaju stranački čelnici ne pitajući članstvo za mišljenje. Stranka funkcionira hijerarhijski, odozgo prema dolje i na članstvu je da se s tim slaže ili odstupi. Na izborima Gradskog odbora krug poslušnika dobiva upute za koga treba glasovati i tako se 'biraju' stranačka tijela. Kada je Malević, usprkos protivljenju vrhuške i protustatutarnom dovođenju poslušnih glasača, ipak pobijedio na tajnom glasovanju, onda su ga s vrha stranke opstruirali i od ljudi tražili da ne dolaze na sjednice, kako bi ga potom smijenili 'zbog neodržavanja sastanaka'.


● Što je presudilo u odluci da iziđete iz SDP-a?

- Presudio je pokušaj vrha stranke da nam poslije prošlih izbora u Osijeku nametne koaliranje sa strankom čovjeka kojemu se sudi za ratne zločine. Ljudi su me na ulici s ogorčenjem zapitkivali što to radimo, a ja sam im morao objašnjavati da nas u Osijeku nitko ništa ne pita. Nije bilo mjesta niti prigode gdje sam kao član stranke mogao na to reagirati, pa sam javno istupio u novinama.

● Ipak ste, dakle, reagirali…

- Za Račanova vođenja stranke bilo nam je čak zabranjeno javno iznositi bilo što o SDP-u, što je za mene kao intelektualca bilo neprihvatljivo i nisam se toga držao. Pojedincima iz vrha SDP-a iznio sam mnoštvo prijedloga za prevladavanje unutarnje krize, ali poslije toga ništa se nije događalo. Zagovarao sam stranku otvorenu svim normalnim i pametnim ljudima, koja se ne iscrpljuje u međusobnim sukobima, ali ona je ostala liderski ustrojena i u njoj napreduju poslušnici koji bespogovorno provode politiku vrhuške. Očekivao sam da će se nakon Račanova odlaska nešto promijeniti, ali nije.

● Zašto ipak niste ostali boriti se za promjenu načina rada?

- Ne mogu stajati iza politike s kojom se ne slažem i na koju nemam utjecaja, pa se pripadnošću takvoj stranci samo kompromitiram. Ako ne mogu nešto napraviti, ako moje inicijative ostaju bez odjeka, a članstvo se svodi na puku formalnost, u tome ne vidim smisao. Politikom se nisam bavio iz karijerističkih razloga, niti sam ikada tražio neku funkciju. U društvena zbivanja uvijek sam bio uključen kroz svoju struku, a to ostajem i izvan stranke.

● Kako je u stranci primljen vaš odlazak?

- Njih to i ne zanima, niti sam od toga pravio spektakl. Kada sam vidio da je moj angažman potpuno besmislen, a ne slažem se s onim što se događa, to je bila jedina suvisla odluka.

● Je li takvo stanje i u drugim političkim strankama?

- Naše političke stranke, bez razlike, funkcioniraju klijentelistički, čak je i struka politizirana. Tko želi napredovati, doći na izbornu listu i na funkciju, mora biti u milosti rukovodstva, dodvoravati mu se, biti poltron. U protivnom ispadate iz igre. Zato u političkim strankama nisu na cijeni općeljudske vrijednosti za koje se vrijedi boriti. To je u pravilu borba za osobnu promociju, položaje, sitne koristi, egzistenciju. Ljudi koji žive od politike, ovise o volji vođe i egzistencijalno su ucijenjeni. Društvo je premreženo podobnim političkim kadrovima koji grozničavo čuvaju svoje pozicije i ništa ne žele mijenjati. Zato pristaju na neprincipijelne ustupke i koalicije koje im osiguravaju status quo, a i partneru će omogućiti privilegije kako im ne bi remetio stečene pozicije. Kako bi se te strukture prodrmale, nužna je smjena vlasti. Kada sam došao za župana – jer Željko Malević vodio je ovdje stranku na drugačiji način – takvi tektonski procesi počeli su se događati; imao sam svakodnevne procesije ljudi koji su me uvjeravali da nisu onakvi kakvima ih se smatra i iskazivali su mi podršku. No, mi smo bili slabi i kratko smo trajali da bi se provele temeljitije promjene.

● Jeste li razmišljali o kandidaturi na nezavisnoj listi?

- Ne, nemam tih ambicija. Kada sam prihvatio kandidaturu za župana, to je bilo zato što sam htio pomoći i što su me iz SDP-a zvali, iako nisam bio njihov član. Da nije bilo tako, ne bih se politički angažirao.

● Vaš nekadašnji zamjenik, Pavo Šarčević, i danas je na istoj funkciji i u koaliciji s HDSSB-om. Kako na to gledate?

- Da, on je dobar primjer politike koja funkcionira na trgovačkim načelima. Sve je to u funkciji političkog preživljavanja kako bi se primala plaća i stekao utjecaj u određenim krugovima. Tu nema ideologije niti programa, sve je materijalni interes i pothranjivanje osobne taštine.

Alen Prnjat, zamjenik predsjednice osječkog SDP-a:

- Saznao sam od Bognarova prijatelja Ante Lauca da je gospodin Bognar izišao iz stranke. Žao mi je što se jedan naš ugledan član odlučio na takav potez. Ne znam razloge, nismo o tome razgovarali. Nemam dojam da je pokazivao nekakvu posebnu aktivnost, osim nekoliko sastanaka Savjeta i konferencija za novinare. On neosporno ima kapaciteta, ali nije pronašao model da ih iskaže u stranci. Sam način napuštanja stranke ne držim korektnim, jer nije o tome obavijestio predsjednicu niti s nekim porazgovarao o tome, pa ne možemo niti reagirati na tu odluku jer nas je doveo pred gotov čin. Inače, u zadnje vrijeme nam je pristupio veći broj mladih, pa u Gradskoj organizaciji imamo više od 200 članova.

Piše: Goran Flauder