Predstavljanje Osječke grafičke scene u Rijeci

U Malom salonu u Rijeci bit će predstavljena Osječka grafička scena po izboru Jasminke Najcer Sabljak, kustosice Galerije likovnih umjetnosti, Osijek. Riječ je o grafičarima koji rade i djeluju u Osijeku, a zajednička im je osobina izuzetna kreativnost i inovativnost u radu s grafičkim medijem kojeg kombiniraju sa slikarskim, crtačkim i fotografskim medijem.

Otvorenje će biti u utorak 12. veljače 2008., s početkom u 19 sati. Izložba će biti postavljena do 2. ožujka 2008.

Osječku grafičku scenu predstavit će mladi umjetnici Mario Čaušić, Jelena Kovačević, Ines Matijević, Sabina Ostojić i Domagoj Sušac.

Izložba Osječka grafička scena dio je programa razmjene izložbi u sklopu kojeg je Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka (MMSU) prošle godine u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku s uspjehom predstavio mlade Riječke grafičarke.

Na nivou umjetničkog jezika nije do sada u Osijeku postojala homogena grafička scena iz koje bi iznikli zajednički izložbeni projekti, u kojima bi akcijama povezivali lokalne i nelokalne grafičke momente, te koja bi edukativno djelovala na mlađe naraštaje. No unazad nekoliko godina, prisutnošću i djelovanjem mladih grafičara, osnivanjem Umjetničke akademije s grafičkim odsjekom i osposobljavanjem grafičke radionice HDLU-a, Osijek dobiva prvi put mogućnost, potencijal i impuls za recepciju grafike kao tehnički zahtjevnog, sve prisutnijeg medija.
Cilj je ove izložbe pokazati osječki grafički trenutak, sliku stanja grafičkih dostignuća i transformacije grafičkog medija u sredini koja je na periferiji grafičkog zbivanja samo lokusom, ali koja ima potencijal prisutan na nacionalnom, i širem, grafičkom polju.


Sabina Ostojić, Mustre za prekrivač od zraka", detalj, 2007, digitalni tisak na papiru

Sabina Ostojić se u nekoliko svojih posljednjih ciklusa bavi izrazito ženskom problematikom, koju senzibilizira i pretapa u osobnu poetiku sugerirajući ju ne samo motivikom i ikonografijom već i tehnikom i postavom. U svom radu zvanom Mustre za prekrivač od zraka metaforički sugerira ženski princip tkanja kojim stvara «prekrivač» načinjen od njenih osobnih, emotivnih, duhovnih stanja. Prekrivač, načinjen od šest računalnih ispisa, umjesto u vodoravnom, stoji u okomitom položaju i dopušta promatraču iščitavanje fragmenata riječi, simbola i slike, koji u sinergiji stvaraju emocionalno nabijenu priču, bogatu narativnim i značenjskim kontekstom.

Ines Matijević svojim je grafikama, u kojima se bavi problematikom odnosa muškarca i žene, izazvala u javnosti dosta polemika i reakcija, a ono što je najvažnije, zaslužno je pokupila velik dio pozitivne umjetničke kritike koja prepoznaje njezino promišljanje i «jezik». Izražavajući se u više medija - crtežu, fotografiji ili računalnoj grafici, u posljednje vrijeme bavi se izmjenom mnogostrukih ljudskih pogleda. U radu Anamorfoza artificijelno postavljeni likovi nalaze se u disfunkcionalnom, nazubljenom vremenom prostoru, u kojem usmjeravaju pogled jedan prema drugom. Zanimljivom grafičkom metodom i specijalnom grafičkom pripremom unutar grafike dolazi do animirane transformacije slike iz pogleda u pogled, iz rakursa u rakurs promatrača u nizu. Okulusne grafike, ovaj put u nizu od tri, zanimljiv su i prepoznatljiv format kojim se umjetnica često služi, a koji eksplicite sugeriraju simbol žene kao osnovnog polazišta u njezinom umjetničkom istraživanju.


Jelena Kovačević, Judita, 2007. linorez, crtež olovkom

Jelena Kovačević na svojim bogatim kolorističkim listovima koristi primarni spektar boja čije forme oblikuje u linorezu koji kombinira s crtežom. Spontanost crteža i čvrstoća linoreza izazov su kojim Jelena gradi svoje nadrealne likove u bezvremenskom prostoru. Oni čine njezinu osobnu mitologiju, postaju akteri grafičkog lista; to su likovi gangstera i žena, od kojih je najvažnija i najprisutnija ona odvažna, srčana i slavljena Judita. Judita evocira melodičnost, dinamiku i glazbu kod svih Jeleninih prostorno pokrenutih likova koji egzistiraju u vizionarskom prostoru umjetnički razigrane mašte.

Mario Čaušić u svom umjetničkom opusu radi «manualno» na matrici, za koju u nekoliko posljednjih opusa koristi drvo odnosno mediapan, otiskujući ga na grafo-foliju. Marijeva mozaična, transparentna igra sa spojenim grafo-folijama formata A4 zahtijeva od promatrača detektivni sklop u kojemu kreće od jedne točke-folije (koja sama ne egzistira) pokušavajući sagledati cjelinu, unoseći se fizički i mentalno u rad. Deseci listova čine prostornu instalaciju senzibiliziranu tankim grafo-folijama, otisnutim u visokom tisku, integriranim u grafički objekt nastao grafičkim umnažanjem sličnih motiva. Mario svojim grafikama intervenira u prostoru, on širi granicu 2D grafičkog medija u kojem izabrani medij (grafo-folija) povezuje nevidljivim silkom te stvara prostornu intervenciju megadimenzija. Koristi grafičku multioriginalnost stvarajući nekoliko puta isti motiv, čineći naoko «zbrku», koju prostorno čvrsto koncipira gradeći unikatnu prostornu instalaciju.


Domagoj Sušac, Sweet equality, 2004-2007. digitalni tisak na papiru

Domagoj Sušac ostaje dosljedan u svom izboru konceptualnih grafičkih printova nastalih u posljednje tri godine. Na ranije nastale grafičke matrice, koje u svojoj osnovi imaju podtekst, vidljiv uzorak, poruku, sliku, umjetnik intervenira monokromnim mrljama stvarajući «čistku» i preoblikujući izvorni kontekst u neprepoznatljiv umjetnički diskurs. Elementi iz prijašnjih grafičkih ciklusa, koji služe kao primarni nositelji umjetničkog značenja, sada se prekrivaju kolorističkim apstraktnim formama stvarajući novi vizualni jezik koji kreće od ikonike do koncepta.

(iz predgovora kataloga, Jasminka Najcer Sabljak)