Knjige na dobrom glasu - Priče iz našeg grada – knjige osječkih pisaca

Postoji li godišnje doba kada više čitamo? Dopuštaju li hladni i kraći dani više odmora i daju veće mogućnosti da vrijeme provodimo po vlastitu izboru, možda uz neku dobru knjigu? Ima li išta ljepše nego sjediti u toploj sobi, uz šalicu mirisnog čaja i čitati neku dobru, zanimljivu knjigu koja će nas odvesti u neke nepoznate svjetove, upoznati s ljudima iz susjedstva ili poučiti o tome kako i drugi ljudi proživljavaju radosne trenutke ili se suočavaju s rastancima koji su im obilježili ostatak života... Susrećući se brojnim knjigama i novim naslovima uvijek volim pročitati ono što su napisali naši domaći knjižnivnici, posebice naši sugrađani koji su svojim rođenjem ili djelovanjem vezani za naš Osijek. Svi ovi književnici: Ivana Šojat, Drago Hedl, Julijana Matanović, Nenad Rizvanović, Veljko Đorđević i Tea Gikić autori su brojnih manje ili više poznatih naslova, neki od njih su i zaživjeli u drugim medijima, kao što su ujedno i dobitnici raznih prestižnih nagrada za svoj književni rad. U svakom slučaju, ukoliko ih do sada niste upoznali kroz njihove knjige, predlažem da je vrijeme da krenete redom...

Sanjao sam snijeg Ivane Šojat najnoviji je roman ove autorice. Teme njezinih dosadašnjih djela su raznolike, i svaka knjiga ima svoje vrijednosti i različitu čitalačku publiku.Neke od njezinih naslova poznajete i kao kazališne predstave. Sanjao sam snijeg iskrena je, emotivna priča o suočavanju s tugom, sjećanjima, uspomenama nakon smrti majke glavnog pripovjedača. Slike iz djetinjstva, pune lijepih uspomena, ali i susret s majčinom bolešću, njezina volja za životom, unatoč težini bolesti ostavili su dubok trag na glavnog pripovjedača pa on kroz slike, mirise i zvukove čuva uspomenu na majku. Pripovjedač se suočava s velikom tihom patnjom svog oca, ali analizira i smisao života. Roman je prepun emocija i pokušaja nastavka života uz bol i žalost koje zauvijek ostaju prisutni, ali s vremenom u drugačijem obujmu ili dimenziji. Oni kojih više nema s nama ipak zauvijek ostaju živjeti tu negdje u nama. U vremenu u kojem živimo, gdje se emocije puno više kriju i potiskuju, teško je nositi se s teretom rastanka, ali možda baš ova knjiga pomogne čitatelju premostiti ili ublažiti neke osjetljive trenutke.

Drago Hedl autor je knjige Matija, knjige koju svatko tko je u prilici treba pročitati jer to je knjiga o ljubavi, knjiga o boli, knjiga o istini koju ne bismo poželjeli nikome da osjeti ili proživi. Po svom sadržaju i načinu pisanja, u potpunosti se razlikuje od dosadašnjih djela Drage Hedla, ali je također doživjelo dramartušku obradu. Ovaj je roman možda najbliži dnevničkim zapisima koji nas vode kroz tragičnu sudbinu obitelji čiji sin jedinac svojevoljno napušta ovaj svijet, daleko od rodne kuće te čiji roditelji prolaze dodatnu patnju u borbi da se njegovo tijelo iz Amerike vrati u Hrvatsku. Pakao koji traje 37 dana od smrti u New Havenu do ispraćaja u rodnom Osijeku, obogaćen je prekrasnim sličicama iz Matijina života, od rođenja, odrastanja, druženja, školovanja i odlaska u Ameriku, gdje kao doktor biokemije i znanstveni suradnik na američkom Yaleu završava svoj životni put. Tema ove knjige nešto je o čemu se šuti jer ljudi misle da, ako se o nečemu ne govori, da toga zapravo i nema i da ako o tome ništa ne znaju da se nikada neće ni dogoditi. Matija je knjiga o Americi, jedna od boljih i strašnijih naših knjiga o toj velikoj, izmaštanoj zemlji. Mala tužna knjiga o Hrvatskoj, koja se uslijed rata i poslijeratnog beznađa rasula po svijetu. Matija je knjiga o plaču i očaju, o čovjekovoj potrebi da artikulira svoj očaj, o toj čudnoj i nezaustavljivoj potrebi čovjekova uspravljanja. To je knjiga o onom što živa ljudska usta ne mogu izreći. Ona je uspomena na jedan prekinuti mladi život, knjiga koja podsjeća koliko se moramo međusobno voljeti i poštovati, koliko je potrebno dijeliti ljubav i dobrotu prema svima jer ne treba dopustiti da se jednoga dana pitamo jesmo li dovoljno dobrog dali... Mirno spavaj, Matija.

Stoji ti put Julijane Matanović kratki je roman ove književnice koji će vas potaknuti da nakon čitanja na život gledate drugačije. Ovdje je riječ o tri žene, tri sudbine koje su živjele u doba dok je bilo normalno da žena trpi. Prava žena, iako se o njima pričalo, zapravo se nisu poštovala. – postojao je jedino spas ili utjeha u talogu kave. Sve tri žene, iako pripadnice različitih generacija, njihovo okruženje, osobna i opća povijest od njih čine žrtve... Ljubav i prezir, život i smrt obiteljski vezanih žena. U romanu Stoji ti put isprepleću se na najteži mogući način i postavljaju pitanje kako nastaviti dalje. Jedinstven stil Julijane Matanović na svojoj je najvišoj razini i možda nas kao čitatelja udari ondje gdje smo najosjetljiviji, ali stvara od nas, ne samo zadovoljne čitatelje, nego i bolje ljude koji će na život, nakon čitanja ovoga romana, gledati posve drukčije. U svakom slučaju, ovaj je roman vrlo tražen i rado čitan, kao i dosadašnji naslovi Julijane Matanović.

Zadnja pošta Osijek Nenada Rizvanovića najnoviji je roman ovog književnika rođenog u Osijeku. Autor nas kroz lik židovskog liječnika Lavoslava Krausa vraća u Osijek 20. stoljeća — u grad koji pamti povijest i njezine pukotine. Najveća vrijednost ovoga romana leži u njegovu stilu i njegovu posebnom elementu: sasvim neusiljenom jeziku. Autor uzima mnoge slobode u stilskim izborima, pogotovo onima vezanima za jezik i rječnik, slobode kakve se rijetko vide u domaćoj književnosti. Njegovi Slavonci zvuče uvjerljivo i autentično upravo zbog toga što autor skida i dokida ograničenja u jeziku koristeći i "šokački" i "švapski" govor, unoseći slavonsku ikavicu, ekavicu, govor grada. Roman Zadnja pošta Osijek pripovjest je o vlastitu životu – biografija kojoj, dakako, ne treba u potpunosti vjerovati – zapravo autor pripovijeda osječko dvadeseto stoljeće, ali i ono slavonsko, hrvatsko, austrougarsko i jugoslavensko. Radnja se odvija unutar one opće – političke i, nažalost, povijesti sukoba, ratova, mržnji i nesporazuma.

Prolaz Mate Riedla Veljka Đorđevića najnoviji je roman ovog knjiženika, nakon ranijih vrlo čitanih naslova. Prolaz Mate Riedla priča je o malom čovjeku, o malo dobrih ljudi, djelo plemenitosti, bez trunke zla. Roman dobrohotan i topao, pitak, čitak i dirljiv. Nakon što su ispisane brojne pripovijesti o gastarbajterima i odavno u Njemačkoj žive njihovi unuci, Veljko Đorđević napisao je vlastitu, novu i autentičnu priču.

- Dok sam jednog ljeta boravio na kongresu u Osijeku, prolazeći kroz Vodena vrata, vidio sam niz grafita, među ostalima i "Prolaz Mate Riedla", te sam kroz jednu fikciju zamislio da je taj Mato Riedl Osječanin iz Tvrđe, da je dijete poginulog branitelja, da su mu roditelji folksdojčeri, da je izgubio posao jer je propala firma u kojoj je radio, nakon čega, kao i mnogi drugi, trbuhom za kruhom odlazi u Njemačku – kaže sam autor o svom romanu.

Mato se u Münchenu vrlo brzo afirmira, te radi "pet u jedan" – bavi se hortikulturom, vozač je, održava jezero i fontane... No zbog velike svjetske krize izazvane COVID-19, a nakon toga i ratova, koncern u kojem je zaposlen gubi radnike i propada. Potom se Mato vraća u Osijek, gdje mu gradske vlasti izlaze u susret i zapošljavaju ga da radi "pet u jedan" na Copacabani. Knjiga zatim prati njegov život u gradu na Dravi, čitatelje vodi i u budućnost, a autor ističe kako je pisanjem ovog romana želio i poslati poruku mladima koji su otišli iz Hrvatske.

- Svuda je lijepo, treba ići po svijetu i učiti. Ali nigdje nije ljepše nego u vlastitoj zemlji, gdje smo svoji na svome i sa svojima. Moja je poruka također: vratimo se čovjek čovjeku, liječimo ljudske duše. Od prve do posljednje stranice ovaj je roman posvećen Osijeku i Osječanima te svim ljudima koji su odlazili i vraćali se u svoj grad. Dakle, svuda otići, ali kući se vrati.

Tea Gikić autorica je zbirke pripovjedaka Moramo misliti na važnije stvari. Riječ je kratkim pripovjetkama iz svakodnevnog života koje zapravo prenose svakodnevne situacije poznate i bliske svima nama.. Svaka od ovih pripovjedaka krije malu psihološku studiju, a glavne sudionice priča, uglavnom žene, u nekom trenutku svoga življevanja otkrivaju da ne ide uvijek sve kako su planirale ili zamislile. U svakom slučaju na stranicama ove knjige možda ćete prepoznati sebe, svoje prijateljice ili situacije u kojima ste se pronašli. Tea Gikić autorica je nekoliko zbirki pjesama i proze. Članica je DHK.


Tekst: Sanja Zavođa, dipl .knjižničarka