Pogledajte premijeru „Lov u Bosni“ u kinu Europa

Richard Gere, Terrence Howard, Ljubomir Kerekeš, Kristina Krepela i Jesse Eisenberg najpoznatiji su dio filmske ekipe filma „Lov u Bosni“, izvornog naziva „The Hunting Party“ (a prije „Springtime in Bosnia“), koji se premijerno počinje prikazivati u hrvatskim kinima, pa tako i u Osijeku, u četvrtak 29. studenoga 2007. godine. U filmu glume i Diane Kruger te Joy Bryant. Scenarij i režija djelo su Richarda Sheparda (The Matador), a film se temelji na članku časopisa „Esquire“: „Kako sam proveo ljetne praznike?“, autora Scotta Andersona.

Financijsku ulogu preuzela je tvrtka QED International (QEDI), a producenti su Mark Johnson (Chronicles of Narnia, Rainman), Scott Kroopf (The Last Samurai, Runaway Bride), Bill Block (Vanilla Sky, Smart People) te izvršni producenti Paul Hanson (Smart People, Solstice) i Adam Merims (The Matador, Casanova). Direktor fotografije je David Tattersall (Green Mile, The Matador).

Sinopsis

„Velika je razlika između onoga što u ratu vidimo i onoga što se zaista dogodilo.“

TV izvjestitelj Simon Hunt (Richard Gere) i kamerman Duck (Terrence Howard) izvještavali su s najopasnijih svjetskih ratnih poprišta: od Bosne do Iraka, Somalije do El Salvadora. Skupa su izmicali mecima, donosili oštre izvještaje i skupljali Emmyje. Onda se jednog strahovitog dana u Bosni sve promijenilo. Tijekom prijenosa uživo na nacionalnoj televiziji, Simon doživljava slom. Nakon toga Duck dobiva promaknuće, a Simon nestaje.

5 godina kasnije, Duck se vraća u Sarajevo s novim reporterom Benjaminom (Jesse Eisenberg), da bi izvijestili o petoj godišnjici završetka rata. Simon se pojavljuje poput duha iz prošlosti, obećavajući svjetsku ekskluzivu. Uvjerava Ducka da zna gdje se nalazi najtraženiji bosanski ratni zločinac „Lisica“. Naoružani samo sumnjivim informacijama, Simon, Duck i Benjamin odlaze na taman i opasan zadatak, koji ih odvodi duboko u neprijateljski teritorij.

To im je životni zadatak, ali hoće li preživjeti da bi o njemu govorili?



O produkciji…

„Samo najnevjerovatniji dijelovi priče su istiniti.“

Nekada je istina čudnija od fikcije. Mark Johnson u to se uvjerio kada se u listopadu 2000. godine susreo s prijateljem Scottom Andersonom, novinarom koji se nedavno bio vratio iz Bosne i svoja iskustva zabilježio za časopis Esquire. „Kako sam proveo ljetne praznike“ bio je klasičan, ako ne i bizaran dokument ratne reportaže: pustolovan izlet, zapravo politički triler, upozoravajuća priča i crna komedija.

Članak je opisivao Andersona i još četvoricu novinara koji su u Bosnu otputovali ranije te godine. Sva petorica radili su kao izvjestitelji na Balkanu za vrijeme rata. Nakon što je 5 godina kasnije prestalo neprijateljstvo, u ljeto 2000. godine, vraćaju se u Sarajevo. Izmjenjujući priče, sinula im je nevjerovatna ideja: pronaći i uhvatiti Radovana Karadžića.
Pomoću srpskog policajca, koji je mislio da su novinari zapravo članovi CIA tima, petorica kreću u potragu za najtraženijom osobom u Europi. Nakon toga se pojavila prava CIA.

Nakon što je pročitao priču u Esquireu, Johnson se susreo s Andersonom i još dvojicom novinara u Los Angelesu, gdje su mu novinari prenijeli svoja iskustva iz Bosne. „Priča mi se odmah svidjela. Ima puno humora, a tada je imala i elemente iz filma Treći čovjek.“

U to je vrijeme scenarist i redatelj Richard Shepard upravo bio završio snimanje Matadora, crne komedije s Pierceom Brosnanom u ulozi plaćenog ubojice. Nakon uspjeha s Matadorom, Shepard se već bavio novim idejama. „Bio sam doista zainteresiran za film s mjestom radnje u poslijeratnom gradu.“. Producenti Mark Johnson i Scott Kroopf dali su mu Andersenov članak, nadajući se da bi ga to moglo zanimati. Članak je vukao mnoge paralele s jednim od Shepardovih najdražih filmova „Trećim čovjekom“, posebice jer je radnja smještena u poslijeratnu zemlju. Jedina razlika bila je u tome što je je priča iz Bosne stvarna i nedavna. „Članak je bio toliko intrigantan, da sam se odmah zainteresirao. Tada sam rekao: Zašto me ne pošaljete u Sarajevo da i sam vidim?“- govori Shepard.

Odlazak u Bosnu

„Postoji stara bosanska izreka; kada je ta boca na stolu, vrag se smije iza ugla...“ - Duck

Kasne 2005. godine, Shepard je pronašao puteve Andersona i njegovih kolega. Otišao je u Sarajevo i putovao do Celebića, sela na granici s Crnom Gorom. Regija je bila naklonjena Karadžiću i njegovo navodno mjesto skrivanja 2000. godine. „Drugim riječima, ustvari sam krenuo u lov na Karadžića i dožiljavajući isto što i oni novinari, odjednom sam gledao film. Shvatio sam potencijal tog članka i počeo sam pisati “, kaže Shepard.

„Što sam više vremena provodio u Bosni intervjuirajući ljude iz UN-a i novinare kako bih bolje shvatio što se tamo događalo, to mi je film više dolazio i počeo sam vizualizirati kako će izgledati.To nije trebao biti sat iz povijesti niti politička rasprava, nego samo priča o tri lika u vlastitoj potrazi, film ceste koji se suprotstavlja zemlji koja se još uvijek oporavlja od posljedica krvavog rata. Događaji u Bosni su strahoviti i njihova se tragredija ne može uljepšati. Ali sam si kod pisanja scearija dao određenu slobodu“, kaže Shepard.

„Izmislio sam nove likove i detalje kako bih ispričao priču kako ja želim. Sve što se tim momcima dogodilo je dio te priče. Nepravda Međunarodne zajednice koja neće uhvatiti te ratne zločince je također njen dio. Zapravo je svaki element koji se čini izmišljen u scenariju temeljen na činjenicama. Likove sam izmislio uglavnom jer je petorica novinara u stvarnosti iste dobi i sličnog karaktera, a ja sam htio tri različite dobne skupine; stariju, srednju i mlađu - od koje svatko ima svoj vlastiti put kroz film.“



Reakcija novinara

„Samo se smijte njihovim vicevima i nemojte buljiti u patuljka.“ - Simon

Shepardov scenarij jednoglasno su podržali Anderson i njegovi kolege novinari. Anderson, veteran kada je riječ o svjetskim konfliktima, shvatio je da je rat u Bosni i Hrvatskoj različit. „Kada smo prenosli vijesti s Balkana, prepoznali smo besmislenu kvalitetu o regiji i događajima. Koliko god je rat grozan i odvratan, u njemu je potojalo i nešto nevjerovatno. Opasan kakav jest, svi smo se osjećali kao u nekoj priči iz djetinjstva dok smo snimali. Svaki dječak vjerovatno mašta o tome da je nekakav špijun i kako bi to bilo super.“

„Mislim da je scenarij izvrstan“, kaže Anderson. „Kad god priču iz časopisa ili knjigu pretvorite u scenarij, dobit ćete nešto sasvim drugo, no ja mislim da je Richard Shepard uhvatio mnogo apsurdnih situacija koje smo doživjeli u stvarnosti kada smo radili priču.“

Istina ili posljedice?

„UN, NATO,CIA i svaki lovac za nagradu odavde do Chucka Norrisa tvrde da ga traže.“- Duck

Tvorci filma „Lov u Bosni“ bili su zabrinuti kako će ljudi o kojima su snimali film percipirati njihovo djelo. Dok je ratni kriminalac u filmu bosanski Srbin, on nije izabran radi toga da bi se Srbima nešto predbacivalo. Film se temelji na stvarnom događaju u kojemu ratni izvjestitelji kreću u lov na Radovana Karadžića, najtraženijeg bosanskog ratnog zločinca. „Bilo bi smiješno „Lisici“ promijeniti nacionalnost, samo zbog simpatija prema srpskoj populaciji“, kaže redatelj Richard Shepard. „Da je u stvarnosti osoba koju su novinari tražili bila hrvatske nacionalnosti, on bi i u našem filmu bio Hrvat.“

Shepard također ističe da je Haag podigao optužnice protiv ljudi svih nacionalnosti u Bosni - Srba, Muslimana i Hrvata. „Nažalost, rat u Bosni u mnogim je ljudima pobudio ono najgore.“

Shepard nadalje ističe: „ Moral filma nije upiranje prstom u loše pojedince iz filma, nego osvrt na Međunarodnu zajednicu - SAD, EU i UN, uz pitanje zašo oni nisu uhvatili ove bjegunce. Za žrtve genocida u Bosni uvreda je što su ti ljudi na slobodi više od 10 godina.“

„Vrlo nam je bitno da je ekipa iz filma sastavljena od predstavnika svih naroda regije. Tako smo zadržali iskrenost i uvid u sve čemu smo se mogli nadati.“

Neki se pitaju zašto se Karadžića u filmu ne zove imenom, nego se umjesto toga glavni protagonist zove Bogdanović, odnosno „Lisica“. „Pravi novinari tražili su Karadžića“, kaže Shepard, „ali ja sam htio da ratni zločinac govori i radi stvari za koje znam da Karadžić nije činio. Dajući mu fiktivnu dimenziju, dobio sam dodatni prostor za film, umjesto klasičnog dokumentarca. Međutim, tužna činjenica jest da te stvari koje sam za njega izmislio blijede u usporedbi s onim za što su Karadžić i Mladić optuženi u stvarnosti.“

Mjesto snimanja

„Pazite na mine!“- Duck (i Franklin)

Kao mjesto snimanja spominjale su se sve logične lokacije u Istočnoj Europi, uključujući Češku, Mađarsku, Bugarsku i Rumunjsku, ali od samog početka, QED, koji je financirao film, podržao je filmaše da snimaju na lokacijama u Hrvatskoj i Bosni. Za Sheparda i producente to je bilo značajno radi očuvanja autentičnosti scenarija. Film se oslanja na Sarajevo, dok ostatak putuje kroz Bosnu, ali je većinom snimljen u Hrvatskoj.

„Osjećali smo da, budući da se radnja odvija u bivšoj jugoslavenskoj republici, film moramo snimiti tamo.“, kaže Merims. „Očigledno su početak i kraj filma morali biti snimljeni u Sarajevu, čudesnom gradu koji se ne može nigdje replicirati. Međutim, radnja ostatka filma snimljena je u ruralnoj Bosni, gdje ne postoji filmska infrastruktura. Stoga smo se bazirali u Zagrebu, gdje postoji filmska zajednica i potpora, pa smo od tamo snabdjevali sve ostale lokacije, unutar sat i pol od grada.“

„Bili smo nervozni zbog snimanja u Bosni“, kaže Scott Kroopf. „Rat nije tako davno završio i bili smo svjesni da bi ljudi još uvijek mogli biti osjetljivi ili ljuti zbog toga. Na naše iznenađenje, bilo je vrlo lako tamo snimati. Ljudi su bili izuzetno ljubazni. Možda je filmska priča i ideja da ona na svijetlo dana donosi istinu o ratu nešto značila tim ljudima. Imali smo veliku potporu i dobro raspoloženje stanovnika Sarajeva. Isto se pokazalo i u Hrvatskoj. Možda tamo nema dovoljno filmske infrastrukture, ali to nam uopće nije oduzelo puno vremena.“

Priča o castingu

„Što to dovraga radimo - pišući za 'Travel & Leisure'?“ - Simon

„Za mene kao filmaša imati tako talentiranu ekipu u kojoj su Richard Gere, Terrence Howard i Jesse Eisenberg bio je san.“, kaže Richard Shepard. „Lov u Bosni priča je o tri momka, i ako glumci koji ih glume nisu tome dorasli, cijeli bi projekt propao. Stvar je u tome što mi s tim momcima provodimo 90 minuta u autu, pa ih zaista morate zavoljeti.“

Za Sheparda i producente ključ castinga bio je u tome što film govori o tri lika: Simonu, Ducku i Benjaminu. Najvažniji od tog „nesvetog trojstva“ jest Hunt.
„Richard Gere bio je naš prvi izbor“, kaže Scott Kroopf. „Poslali smo mu scenarij kojega je pročitao i rekao: „OK, moram se sastati sa Shepardom.“ Sreli su se i on je pristao. To se baš ne događa često, pa onda znate kad imate nešto posebno.“

Simon

„Idem napraviti ono što svaki dobar novinar napravi kada dođe u novo mjesto - idem naći bar.“ - Simon

„Kada sam pročitao scenarij odmah sam pomislio da je odličan“, kaže Richard Gere. „Izvrsno je zamišljen i napisan. To je također svijet koji dosta dobro poznajem i iako prije nisam bio u Bosni, bio sam na Kosovu za vrijeme krize kasnih 90-tih. Bio sam i u Albaniji i Makedoniji. Tako sam iz prve ruke saznao kakva se drama odvijala u Jugoslaviji i to sam područje htio dalje istraživati, posebice što se dogodilo u Bosni. Richardov scenarij bio je i vrlo uzbudljiv i ponekad vrlo smiješan, što po mom mišljenju daje dublji pristup emocijama, ako na taj način možete pridonijeti većim smislom za humanost.“

Za Sheparda je Gere Simonu Huntu trebao dati idealnu kombinaciju pustolova i zasićenosti svijetom.

Duck

„Simon mi je dao hrabrost kakvu nisam znao da imam. Naravno, ja sam ranjen 4 puta, a on je prošao bez ogrebotine.“ - Duck

Prije čitanja scenarija i otkrića prirodne kemije između tri glavna lika, Howard je počeo čitati scenarij. „Kada sam počeo čitati scenarij pomislio sam da bi to moglo biti zabavno, ali i opasno, budući da se radi o vrlo osjetljivim političkim temama. Krenuli smo putem istine, i to je ono što sam vidio u scenariju - implikacije hrabrosti kada je stvaranje filma u pitanju, stoga sam htio to probati.“

Howard glumi Ducka: zanesenog kamermana koji je akciju okusio na svim svjetskim bojištima uz Simona Hunta, ali se nakon Huntovog sloma popeo na ljestvici TV industrije u sigurnom okružju New Yorka.

Howard je radio kako bi ušao pod kožu lika kojeg glumi i u njegovu profesiju. Richard Shepard omogućio je neprocjenjiv uvid kao i profesionalne novinare te Howardovog osobnog tjelesnog čuvara iz Hrvatske. „Moj se tjelesni čuvar borio u ratu i bio je ranjen“, kaže. „Razgovori s njim i lokalnim ljudima bili su pravo otkriće. Ti su ljudi svoje srce uložili u istinu koju smo mi pokušavali ispričati, pri čemu mi postavljamo pitanja nadajući se da će netko imati odgovor. Ali to je vrlo složeno.“

Benjamin

„Ti izgledaš dovoljno mlad da bi mogao biti sin neke važne face“ - Simon

Nakon što su Gere i Howard pristali, Shepard je nastavio potragu za trećim i konačnim dijelom svoje ekipe: nezrelog početnika, Benjamina. „Jesse Eisenberg bio je jedan od posljednjih ljudi koji su bili na audiciji“, kaže Shepard. „Ali on je odmah pokazao da je on taj lik. Odmah je pronašao njegov humor, humanost i naivnost.“
Eisenberg je puno putovao po svijetu, čak i na mjesta opasne reputacije. Kada je čuo da će se The Hunting Party snimati na izvornoj lokaciji, njegovi su prijatelji bili pomalo sumnjičavi. Da li je rat gotov? Nije li sve minirano? „Naravno da nije opasno i ja sam bio vrlo uzbuđen što ću otići na tako jedinstvenu destinaciju za Amerikance.“
Čitao je o ratu i razgovarao s prijateljem novinarom koji je radio u konfliktnim područjima.10 dana prije početka snimanja otputovao je u Sarajevo kako bi proveo neko vrijeme s prijateljem koji tamo živi. Svo to znanje i iskustvo stopilo se s likom Benjamina, ratnog novinara-početnika.

Snimanje filma

„Idemo si pronaći nešto ratnih zločinaca!“ - Duck

Da bi napisao scenarij, Richard Shepard otputovao je u Bosnu. Da bi napravio film, na isti put morao je i njegov produkcijski dizajner Jan Roelfs (Gattaca, World Trade Center). Po broju lokacija The Hunting Party morao je biti veliki film. Morao je biti i stvaran.

„Meni je taj put otvorio oči“, kaže Shepard. „Činilo mi se kao da sam ušao u vremenski stroj i putovao kroz vrijeme, u gradove bez telefona, tekuće vode ili ostalih osnovnih potrepština. Htio sam da i Jan dobije taj smisao realističnosti - lica, osjećaje i teksturu mjesta. Stvar je u tome što je The Hunting Party film čija tri glavna lika autom putuju kroz zemlju tako da svako mjesto koje posjete mora imati drugačiju vizualnost od mjesta koje su ranije posjećivali.“

Shepard je izvjestio Roelfsa o prioritetima. Broj jedan bila je realnost. Priča se događa 5 godina nakon rata, ali ima i osvrta na sam rat i na ostala ratna područja. Priča ispričana iz novinarske perspektive morala je biti prožeta osjećajem opasnosti i neposrednosti. Ljudi su ranjavani, zgrade srušene, počinjen je masakr. Nema tu elemenata mašte: to je oštar i brutalan rat.

„Sarajevo je pravi lik u filmu pa smo tamo morali snimati, s time da je ostatak filma koji je snimljen u Hrvatskoj bio jednako važan“, kaže Shepard. Osim Sarajeva, film je umjesto u Bosni sniman u Hrvatskoj iz logističih razloga. To nije bio problem. „Okolina i detalji vrlo su slični, jer je to prije rata bila jedna zemlja“, kaže Roelfs. „Problem je bio u tome što su u scenariju postojali posebni uvjeti za određene lokacije, a imali smo i vrlo gust raspored snimanja i ograničen budžet. U statističkim okvirima sve smo morali pronaći u blizini Zagreba, gdje smo bili bazirani. Nije postojao veliki set, nego smo napravili puno manjih.“

Uloge

Richard Gere - Simon Hunt
Humanitarac, glumac i vlasnik Zlatnog Globusa, Richard Gere jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih glumaca svoje generacije sa ulogama u filmovima kao što su: Oficir i gentleman, Days of Heaven, Američki žigolo, Zgodna žena, Prvi vitez i Iskonski strah.
Ranije ove godine Gere je završio snimanje Hallströmovog filma The Hoax.
2002. godine pjevao je i plesao u filmskoj adaptaciji Chicaga, kao zloglasni odvjetnik Billy Flynn. U siječnju 2003. Gere je za svoj nastup osvojio svoj prvi Zlatni globus kao najbolji glumac u mjuziklu ili komediji.
2004. godine sa Susan Sarandon i Jennifer Lopez snimio je romantičnu komediju Shall We Dance, a 2005. godine mogli smo ga vidjeti u priznatom Bee Season, snimljenom prema istoimenoj knjizi.
2001. godine glumio je u trileru Unfaithful, Adriana Lynnea, a ranije te godine glumio je reportera koji istražuje niz čudnih događaja u psihološkom trileru Mothman Prophecies uz Debru Messing.
Rođen u Philadelphiji, svoje umjetničke sposobnosti Gere je pokazao vrlo rano, svirajući nekoliko instrumenata i pišući glazbu za srednjoškolske produkcije. Osvojio je stipendiju za University of Massachusetts, gdje je studirao filozofiju. Fakultet je napustio nakon 2 godine kako bi se posvetio glumi. Dobio je glavnu ulogu u londonskoj produkciji rock mjuzikla Grease 1973. godine. Afirmirao se nastupima u broadwayskoj rock operi Soon i njujorškoj produkciji britanske farse Habeas Corpus.
Filmski debi ostvario je 1978. u Oskarom nagrađenom filmu Days of Heaven. Ostali filmovi su Looking for Mr. Goodbar sa Diane Keaton, Blood Brothers, Yanks i American Gigolo. Sljedeći njegov film je blockbuster iz 1982. Oficir i Gentleman, nakon kojega su uslijedili Breathless, Beyond the Limit, The Cotton Club, Power, No Mercy te Miles From Home.
1990. godine glumio je korumpiranog policajca u box-office hitu Internal Affairs te sa Juliom Roberts u Pretty Woman, rekorderu po zaradi na kino blagajnama te godine.
Sljedeće je godine gostovao u Kurosawinu filmu Rhapsody in August. Nadalje je snimio Red Corner i remake filma The Jackal.
Također je i jedan od prvih glumaca koji je prihvatio sudjelovanje u And The Band Played On, HBO-voj adaptaciji knjige Randyja Shiltsa o prvih pet godina AIDS-a u Americi.
2000. godine je ponovno sa Juliom Roberts i redateljem Zgodne žene Garryjem Marshallom snimio box-office hit Runaway Bride. Iste je godine glumio ginekologa kojega obožavaju žene u Dr. T and The Women, redatelja Roberta Altmana.
Richard Gere također je i uspješan pijanist i skladatelj. Aktivno je uključen u razvoj projekata i bio je izvršni producent na filmovima Final Analysis, Mr. Jones i Sommersby.
Učenik i prijatelj Dalai Lame, Gere je nebrojeno puta tijekom 20 godina posjetio Indiju, Nepal, Zanskar i Tibet, Mongoliju i Kinu. Njegova prva knjiga Pilgrim, izdana 1997, kolekcija je slika koje predstavljaju njegov 25-godišnje putovanje u Budizam.
Osnivač je zaklade Gere, koja pridonosi brojnim projektima na području zdravstvene edukacije i ljudskih prava, a posebno se posvetio promicanju Tibeta i njegove ugrožene kulture.
Gere trenutno živi u New Yorku sa suprugom Carey Lowell i sinom Homerom.

Terrence Howard - Duck
Samo prošle godine Terrence Howard osvojio je brojne nagrade, uključujući i nominacije za Oscara i Zlatni globus.
2005. godinu Terrence je započeo dinamičnom izvedbom u Oskarom ovjenčanom filmu Crash, Paula Haggisa te u filmu Johna Singletona Hustle and Flow, koji mu je priskrbio nominacije za Oscara, Zlatni globus, Independent Spirit Award, a osvojio je Satellite Award za najboljeg glumca.Za Crash je osvojio Screen Actors Guild Award.
Karijeru jezapočeo u Cosby Show-u, kada ga je na ulici otkrio direktor castinga, nakon čega je ubrzo dobio ulogu u Mr. Holland's Opus.
Nedavno je završio triler The Brave One, sa Jodie Foster. U filmu Pride glumio je trenera plivanja, a u filmu August Rush glumio je uz Robina Williamsa. Sa Jessicom Albom snimio je Awake, a trenutno radi na Iron Man sa Robertom Downyjem Jr. Ostali filmovi gdje je glumio uključuju krimi dramu Angel Eyes, Harts War, Four Brothers, Idlewild te Get Rich or Die Tryin'.
Howard je samouki glazbenik te svira klavir i gitaru, a njegov talent mogli smo vidjeti u filmu Ray sa Jammiem Foxxom.

Jesse Eisenberg - Benjamin
Jesse je nedavno završio nezavisni film The Education of Charlie Banks, koji je ujedno i redateljski debi za Freda Dursta. Zapažen je u filmu The Squid and the Whale, gdje je glumio uz Lauru Linney i Jeffa Danielsa. Za tu je ulogu Jesse bio nominiran za nagradu Independent Spirit Award za najboljeg sporednog glumca. Glumio je i uz Isabellu Rossellini, Campbella Scotta, Elizabeth Berkely i Jennifer Beals u filmu Rodger Dodger.

James Brolin - Franklin Harris
Brolin je vlasnik nagrade Emmy i dva Zlatna globusa te je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih televizijskih glumaca. Također se etablirao i kao redatelj dramske serije, preuzevši nekoliko epizoda serije Pensacola: Wings of Gold, u kojoj je glumio i bio izvršni producent.
Njegov redateljski debut na filmu bio je My Brother's War, u kojemu je i glumio, a sve je rezultiralo nagradom za najbolji film na Hollywood Film Festivalu.
Najpoznatiji je po ulogama u TV serijama Marcus Webley, MD. i iznimno popularnoj seriji Hotel. Glumio je još u western seriji Angel Falls te u CBS-ovoj mini-seriji And The Sea Will Tell te gostovao u seriji The West Wing.
Brolinov nedavni rad na filmu uključuje glavnu ulogu u Soderbeghovom Traffic te u Master of Disguise. Sporednu ulogu uz Leonarda DiCapria i Toma Hanksa imao je u Spielbergovom Catch Me if You Can.
Rad na The Reagans priskrbio mu je nominacije za nagrade Emmy i Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca.

Ljubomir Kerekeš- The Fox
Rođen u Varaždinu, Kerekeš je ostvario više od 100 uloga od početka svoje karijere. Filmovi u kojima je glumio su: Kako je počeo rat na mom otoku, Tri Muškarca Melite Žganjer, Madona, Oporuka, Ne daj Bože većeg zla, Svjedoci, Snivaj zlato moje, Libertas, Holding Co.
Za televiziju je snimio Olujne tišine, Naši i Vaši, Zlatni vrč, te više od 30 epizoda serije Bumerang.
Osvojio je tri nagrade Hrvatskog glumišta za kazališne uloge u Hashejku i Jedermannu te za ulogu u filmu Kako je počeo rat na mom otoku. Osvojio je i 2 nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Vukovaru, Vinkovcima i Županji.

Kristina Krepela - Magda
Kristina Krepela rođena je u Hrvatskoj. 12 godina se školovala za pijanisticu i pjevačicu, prije upisa u Akademiju dramskih umjetnosti, na kojoj je diplomirala 2003. godine.
S Gerardom Depardieuem, Nastasjom Kinski i Michaelom Yorkom glumila je u filmu La Femme Musketeer. Kraći filmovi u kojima je glumila su Razglednice iz Hrvatske, koji je bio prikazan na Berlinskom filmskom festivalu te Potjera, u produkciji Akademije dramskih umjetnosti. Osim filma, Kristina sje glumila u TV seriji Ljubav u zaleđu kao novinarka Ivana Majdak.

Diane Kruger - Mirjana
Međunarodni debi Diane Kruger ostvarila je 2004. godine kao Helen u epskom uratku Wolfganga Petersena Troja.
Nedavno je glumila u The Age of Darkness. U južnoj Africi glumila je sa Josephom Fiennesom u filmu Goodbye Bafana, koji je premijeru imao na 57. Berlinskom filmskom festivalu. Glumila je i u francuskom The Tiger's Brigade, kao i u Copying Beethoven, a 2005. glumila je u Joeux Noel, koji je bio nominiran za Oskara kao najbolji strani film.
2004. godine također je glumila uz Josha Hartnetta u filmu Wicker Park.
Diane Kruger rođena je u Njemačkoj. Prvo je studirala ples u London's Royal Ballet, nakon čega se seli u Pariz kako bi postala model i studirala glumu. Duže je vrijeme živjela u New Yorku.
2003. godine na filmskom festivalu u Cannesu osvojila je priznanje Chopard Trophy za otkriće godine.

Richard Shepard - redatelj i scenarist
Richard Shepard rođen je u New Yorku. Pohađao je školu filma na NY University, ali nije diplomirao.
Tijekom karijere, Shepard je napisao, režirao i producirao 6 nezavisnih filmova te napisao brojne scenarije za studije.
Nedavno je bio nominiran za Emmy za režiju pilot-epizode Ugly Betty. Za istu je seriju prethodno osvojio nagradu Director's Guild of America.
U zadnjem njegovom filmu The Matador, glumili su Pierce Brosnan, Greg Kinnear i Hope Davis, za kojega je osvojio nominaciju za Zlatni globus.
Prethodno je napisao, režirao i producirao triler Oxygen, sa Adreinom Brodyjem i Maurom Tierney. Kada je imao 24 godine, bio je ko-scenarist i redatelj romantične komedije The Linguini Incident sa Davidom Bowiem i Rosannom Arquette, koji zbog toga što nije bio niti smiješan niti romantičan, nije zašao na video.