Odigrana 34. tradicionalna utakmica Elektroslavonije u znak sjećanja

Na istom mjestu, istog datuma i dana u tjednu, ali nakon minula 34. ljeta, skromna, ali ponosna, skupina radnika iz povijesti i sadašnjosti Elektroslavonije igrala je, ili promatrala tradicijsku malonogometnu utakmicu, koja je u godini svoga rođenja bila posvećena trenutku međunarodnog priznavanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. Utakmicu su igrali ratnici svjetla i topline iz Domovinskog rata, ali kako je prolazilo vrijeme prolazila je i sposobnost igranja, a neki su radnici, nažalost, napustili ovozemaljski život.

Uvijek prisutno zajedništvo i hepoljublje osokolilo je mlade radnike, čuvare sjećanja, nadomjestiti nedostajuće igrače i tako udahnuti novi život tradiciji i sjećanju. Igrali su momčadi povijesnih imena: Ratni radni vod i Ratno poslovodstvo. Za razliku od prethodne godine, ove godine je pobijedila momčad Ratnog poslovodstva s rezultatom 6:2.

Kroz povijest ove tradicije pobjede i porazi nisu razarali zajedništvo nekadašnjih radnika civilnih ratnika i današnjih radnika čuvara sjećanja Elektroslavonije, a poslije utakmice se ono hranilo i branilo riječima sjećanja i druženjem uz pjesme snažnih poruka Slavonije kao zavičaja.

Svakim novim danom približava se 35. obljetnica ovog događaja koja se namjerava, za vječno sjećanje, obogatiti skromnom tiskanom publikacijom.

Već nekoliko godina utakmicu s manje ili više uspjeha organizira Udruga umirovljenika HEPa Slavonije i Baranje uz svestranu pomoć HEP ODS Elektroslavonije Osijek.

Utakmica je i ove godine po tradiciji odigrana u Graditeljsko-geodetske škole u Osijeku.

Golove su postigli: Ratno poslovodstvo: Mario Iličić 3, Dario Mudri 2 i Krešimir Klaić 1 a za Ratni radni vod: Tin Margaretić i Branko Vrdoljak po 1.

Po prvi puta, nakon smrti suca koji je svih ovih godina sudio utakmice Miroslava Grevingera, utakmicu je sudio Miro Marjanović.

Po tradiciji, dan prije odigravanja utakmice članovi Udruge obišli su grobove radnih kolega i nogometaša sudionika dosadašnjih utakmica koji su u međuvremenu preminuli.




Tekst: Damir Karavidović i Zdenko Maurus
Foto: Nikola Šarić