Galerija Kazamat: Otvorenje izložbe "Zvijeri"

U Galeriji Kazamat u Osijeku u četvrtak, 13. travnja 2023. s početkom u 19:00 sati održat će se otvorenje izložbe “Zvijeri”.

“Homo sapiens je napisao nova pravila igre”, kaže Yuval Noah Harari, prije svega smjestivši čovjeka u središte svog živog svijeta. Iako se antropocenom uglavnom naziva razdoblje čovjekovog značajnijeg djelovanja na geološki razvoj Zemlje, ontološki je antropocen prisutan od prvih ljudskih civilizacija. Jedna od najvažnijih promjena koju donosi antropocen je u odnosu čovjeka prema ostalim živim bićima. Noa Geras u svojim radovima raslojava različite odnose čovjeka prema životinjama, a pozivajući se na suvremene eko feminističke prakse (svjesne kritike o esencijalizmu) problematizira i odnos čovjeka prema drugim ljudima.

Izložbom Zvijeri umjetnica smješta u dijalog čovjeka s neljudskim životinjama skrećući pozornost na potrebu za otvorenom komunikacijom i stvaranjem jedinstvene suvremene homeostaze. Poigravajući se kontrastima umjetnica poentira relevantne točke u poimanju odnosa čovjek i prirode uz prisutno osvješćivanje potrebe za povratkom čovjeka prirodi. Tako je na dugom, grubo obrađenom metalnom stolu nježna tekstura platnenih, pojednostavljenih životinjskih glava. Iako su same za sebe krhke, smještene u grupu one postaju protuteža hladnoći metala. Sama forma glave na prvi pogled podsjeća na kazališnu masku, međutim ona u svojoj jednostavnosti postaje simbol i otvara pitanje: što je to i životinjsko i ljudsko? Prostor okružuju vizualni podsjetnici na krhkost života: svijetlim akvarelima kontrapunktirani su motivi zbijenih organskih formi koje podsjećaju na trupla. Prvi dio postava uvertira je u daljnji dijalog o naslijednim i društveno konstruiranim odnosima između ljudi i ne ljudskih životinja. Evocira animističke prakse u kojima jaz između ljudi i životinja ne postoji, već se za opstanak nužan balans postiže kontinuiranim razgovorom svih uključenih u suživotu.

Pluralnost ljudskog u postantropološkoj maniri umjetnica unosi site-specific video radom koji bilježi intiman dijalog sa životinjskim glavama i svojom skulpturom Max. Max Leroux umjetničin je dugotrajni istraživački projekt kojim promišlja moć i zlouporabu moći, identitet i pogled. Sa svakim novim projektom mijenja se njegov identitet. Maxovo prezime Leroux je hommage Gastonu Lerouxu, autoru knjige Le Fantôme de l'Opéra. Noa Geras je Maxa upoznala u Veneciji i od tada su razvijali radove u Baselu, Zagrebu, Londonu i Israelu. U kratkom filmu Max je nijemi, ali aktivni sudionik.

Unutarnja previranja životinja postaju sveobuhvatne vedute opserviranih disbalansa. Razgovori naglašavaju promjenjivost identiteta pojedinca kao i njemu pridodanih društveno konstruiranih uloga. Izostanak odgovora ukazuje na odgovornost koju Max kao predstavnik ljudskog nosi u svakodnevnoj (pa i osobnoj) komunikaciji i djelovanju.

Na kraju postava publiku dočekuje Zvijer: trometarska skulptura obješena je naopako, glave spuštene gotovo do poda. Zvijer izaziva strahopoštovanje svojom veličinom i istovremeno biva sasvim ranjiva: otkrivenog vrata, sputana i krhka. No u utrobi zvijeri je nešto – crveno, amorfno, mekano. Kao što kostur lubanje čuva mozak – metalni šuplji kavez tijela čuva mekano tkivo. Univerzalnost minimalističkog tijela reprezentacija je životinjskog svijeta, a njezin neugodan, neprirodan položaj evidentno je posljedica ljudskog djelovanja. Umjetnica na taj način postavlja osnovu za propitivanje dalekosežnosti specizma no otvara mogućnost dijaloga o načinima na koji se utjecaj specizma može smanjiti ili eliminirati. Podsjeća na smrtnost svih živih bića i u prozračnosti skulpture ostavlja prostor za promišljanje eteričnog, duhovnog aspekta života. Iako nas povijest i filozofija uče o potrebi za jasnim razgraničenjem čovjeka od životinja neupitna je uronjenost ljudskog roda u simbiotičke ekosustave prirode. Donna Harraway opisuje tu međuovisnost pojmom simpoetika naglašavajući kako sva živa bića (Critters of Terra) u svoj svojoj različitosti i potrebi za razbijanjem kategorija specizma opstaju zahvaljujući preplitanju znanja, misli, priča i želja. Noa Geras na vizualno pročišćen i snažan način utjelovljuje simopoetiku: kao punokrvni sudionici života na Zemlji u svom djelovanju težimo zajedničkom rekonstituiranju prostora kao sigurnog mjesta ispunjenog jednako validnim različitostima.Maja Pavlinić, kustosica izložbe

BIOGRAFIJA:
Noa Geras studirala je Slikarstvo i Kiparstvo na Accademiji di Belle Arti u Veneciji i diplomirala Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Svoj drugi diplomski završila je na Goldsmiths, Sveučilištu u Londonu, odjel Računalne umjetnosti. Njezini multimedijalni radovi analiziraju paradigme identiteta i strah od različitosti. Pozivaju na empatiju. Svoju obiteljsku povijest koristi kao platformu za promišljanje o svim oblicima nasilja, posebice prema životinjama i manjinama. U radovima i promišljanjima polazi od ideje da umjetnost ima moć stvaranja promjene. Trenutačno živi i radi u Londonu.

Nagrade:
- Nagrada Akademijskog vijeća ALU najuspješnijim diplomantima akad.god.2018./2019.
- 1. nagrada na Internacionalnom Takmičenju 20. Minijatura, Udruga likovnih umjetnika Zaprešić
- Rektorova nagrada za veliki timski znanstveni i umjetnički rad u akademskoj godini 2017./2018., Sveučilište u Zagrebu

Izabrane samostalne izložbe:
2021 - Golem, Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu
2020./2019. -Go West, Galerija Antun Augustinčić, Galerija f8 i Galerija Galić, Hrvatska

Izabrane grupne izložbe:
2021 - Shivers, Computational Arts Show, Goldsmiths, University of London, UK
2020 - Art: Metamorphosis, J/M Gallery, London - kustosi sa Central Saint Martins, UAL i Goldsmiths, University of London
2019 - Skulptura Pandora, „Četiri memorijala Nenada Fabijanića, Gliptoteka HAZU, Zagreb
2018 - 13. trijenale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb
- Necropolis Project, Maxim Gorki Kazalište, Povjesni Festival War or Peace, Berlin, Njemačka
2017 - Međunarodna izložba 20. Minijatura, Udruga likovnih stvaralaca, Novi Dvori, Zaprešić i Pro3or Galerija, Beograd, Srbija

Umjetničke rezidencije:
2022 – Fellowship for Curators and Artists at Salzburg Summer Academy, Anna Daučíková - Fragility and Resilience: Queering Strategies Revisited, Austria
2019./2020. - Erasmus stručna praksa, Bernard Jacobson Gallery, London, UK
2019 - Nest - Kiparska rezidencija „Svijetle pruge“, Bjelovar, Hrvatska
2017 - Wood Aurox - Kiparska rezidencija, „Svijetle pruge“, Bjelovar, Hrvatska
Izložbu podržavaju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Osijek.