21. Performance Art Festival [2021.]

U Osijeku će se 20. prosinca 2021., održati 21. Performance Art Festival, kao posljednje izdanje festivala. Nakon punih dvadeset godina festival se oprašta sa svojom publikom, a u okviru teme „Festival i grad“ sudjeluju Kristina Marić, Marko Marković, Ana Petrović i Ivana Škvorčević. Festival započinje performansom u javnom prostoru Kristine Marić, na Trgu Ante Starčevića u 14 sati, a nastavlja se u 18 sati u Kulturnom centru performativnim videoradovima Ane Petrović i participativnom zvučnom izvedbom Ivane Škvorčević, te u 19 sati performansom Marka Markovića „Southeast Sadness in Central Europe“ na koji se publiku poziva umjetniku donijeti cvijeće.


14:00 sati - Trg Ante Starčevića
KRISTINA MARIĆ, „Oči u oči“ - performans

18:00 sati - Kulturni centar
ANA PETROVIĆ „Rezanje“, 2021., HD video, 2'10'', loop, „Trokut“, 2021., 2021., HD video, 1'31'', loop, „Suprotni pravac“, 2016., HD video, 1'16'', loop

IVANA ŠKVORČEVIĆ „Mental Space“, participativna zvučna izvedba / zvučni zapis, 2020., 16'22''

19:00 sati - Kulturni centar
MARKO MARKOVIĆ „Southeast Sadness in Central Europe“, performans

21. Performance Art Festival, koji se odvija kao posljednje izdanje festivala, propituje odnos festivala i grada, umjetnika i publike, te postavlja u središte pitanje o vlastitom naslijeđu i onome što ostaje nakon Festivala.

Od početka dvijetisućitih godina do danas, Performance Art Festival je stvarao i širio prostor za izvedbene umjetnosti, ne samo u svom neposrednom okruženju nego i šire. Jedina je inicijativa u gradu Osijeku koja je publici kontinuirano predstavljala brojne i raznolike prakse koje u širokom umjetničkom polju prepoznajemo kao performativne, te je ujedno i jedna od prvih nezavisnih inicijativa u Hrvatskoj koje se posvećuju umjetničkom performansu s fokusom na različite vidove izvedbenog.

Festival je pokrenut 2001. godine, na inicijativu multimedijskog umjetnika Ivana Faktora koji vodi festival do danas. Tijekom posljednjih dvadeset godina, u Osijeku je predstavljeno oko stotinu izvedbi domaćih i međunarodnih autora u okviru kustoskih konceptualizacija raznovrsnih izvedbenih estetika i umjetničkih praksi. Sami kustosi, kao i umjetnici, s individualnim polazištima iz različitih umjetničkih područja, od vizualnih umjetnosti, do suvremenog plesa, fizičkog teatra, multimedijalnih i audiovizualnih eksperimenata, participativnih umjetničkih praksi i umjetnosti u javnom prostoru, sukreirali su festival koji se profilirao na sjecištu mnogostrukih pristupa formama izvedbe uživo, omogućujući izravni kontakt i iskustvo međusobne komunikacije umjetnika i publike.

Iza festivala ostaje arhiva s dokumentacijom svih izvedbi, koju tek treba učiniti javno dostupnom, no umjesto pogleda unatrag, nastojimo gledati prema budućnosti. Prije svega je izazov sagledati sadašnji trenutak i upravo nastajuću budućnost performativnih praksi u lokalnom okruženju i u povezanosti s lokalnom umjetničkom scenom, odnosno izdvojiti one umjetničke pozicije novih generacija umjetnika koje istražuju medij performansa i koriste tijelo kao medij u svom radu.

KRISTINA MARIĆ
Kristina Marić jedan je od svojih prvih performansa izvela upravo na Performance Art Festivalu, 2017. godine, u javnom prostoru. Izvedbom „Oči u oči“ umjetnica ponovno istupa u javni prostor grada, razvijajući svoj interes za interakciju s prolaznicima i slučajnom publikom. Performans “Oči u oči” izvela je prvi puta 2020. godine u Grazu. U javnom gradskom prostoru, umjetnica u središte pozornosti stavlja odnos između pojedinca i sustava nadzornih kamera. Suočena je licem u lice s kamerom, uz minimalističku gestu zurenja u nadzorni sustav. Umjetnica koja šuti i nepomično stoji ovim činom postavlja pitanje što se događa kada pojedinac uzvrati pogled, oči u oči prema upornom promatraču.

Kristina Marić (1990., Đakovo) diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za likovnu umjetnost (sada Akademija za umjetnost i kulturu). Aktivno izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Boravila je na umjetničkim rezidencijama: Art Quarter Budapest (Budimpešta, Mađarska, 2013.), Nida Art Colony (Nida, Litva, 2019.), CCN-Artist in Residence of Kulturvermittlung Steiermark (Graz, Austrija, 2020.). Dobitnica je Red Carpet Art Award, austrijske nagrade za mlade umjetnike 2017. godine, a 2018. bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar, Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Dobitnica je nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica (Media Mediterranea, Pula) 2021. Asistentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost. Članica je HDLU-a Osijek.

ANA PETROVIĆ
Ana Petrović istražuje materijalne aspekte medija i prirodu umjetno stvorene tehničke slike, stvarajući naglašenu tenziju u uočavanju rezova i diskontinuiteta između prostora realiteta i medijske reprezentacije. Iako se ne izražava u mediju performansa, u pojedinim serijama videoradova koristi vlastito tijelo u izvođenju jednostavnih, repetitivnih radnji unutar statičnog kadra, pri čemu dekomponira slojeve pokretne slike kako bi učinila vidljivim čitanje slike kao rubnog, tekućeg stanja u permanentnom konfliktu između mogućeg i nemogućnosti. Tako videom „Suprotni pravac“ jednostavnim činom hodanja suprotnim smjerom na pokretnoj stazi stvara dojam vremenski usporene slike kretanja u mjestu. U videu “Rezanje” baca u vis loptu, uvijek pogađajući sam rub kadra, čineći perpetualnu radnju psihološkom zidom kojega je moguće prijeći ali se to nikada ne događa, dok u videu „Trokut“ kretanjem tijela koje je zakriveno crnim platnom ispred bijele praznine stvara ekransku sliku čija se apstraktna pojavnost produžuje u materijalnost prostora izvan rubova kadra.

Ana Petrović (1985., Bjelovar) u svom radu istražuje vizualnu elastičnost širokog spektra vizualnih medija. Diplomirala je 2011. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, sada Akademiji za umjetnosti i kulturu, gdje je asistentica na kolegijima Multimedija i intermedija i Fotografija. Prezentirala je svoj rad na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, nagrađena je od strane stručnog žirija izložbe Rovinjska kolonija 2016. i Slavonskog biennala 2021., te je o širokom spektru svog djelovanja održala predavanja u Njemačkoj, Austriji, Bugarskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Sudjelovala je na likovnim kolonijama u Mađarskoj, Makedoniji, Srbiji i Hrvatskoj. Boravila je na umjetničkoj rezidenciji u Grazu, pri Kulturvermittlung Steiermark. Radovi su joj objavljeni u brojnim katalozima, knjigama i novinskim člancima koje prate tekstovi kustosa i teoretičara umjetnosti, poput Branka Franceschija, Borisa Greinera, Branke Benčić i Blaženke Perice. Suosnivačica je Umjetničke organizacije POPUP koja od 2012. do 2019. godine organizira izložbe u alternativnim izlagačkim prostorima. Živi i radi u Osijeku.

IVANA ŠKVORČEVIĆ
Ivana Škvorčević u radu „Mental Space“ povezuje prostor, tijelo, glas i govor. Nakon prvih izvedbi u Stuttgartu („Mental Space“, 2020.) i zatim na 18. Festivalu prvih u Zagrebu („Mental Sculpture“, 2020.), gdje umjetnica svojom prisutnošću artikuliranom kroz govor usmjerava kretanje publike u prostoru, ovoga puta putem zvučnog zapisa naglašava prazninu prostora koja se ispunjava sudjelovanjem slušatelja u izvedbi. Polazište istraživanja temelji se na prostoru i njegovoj prisutnosti. Koja je definicija prostora? Koje su njegove granice i postoje li one uopće? Neopipljivi prostor glavni je fokus autorice koji koristi moć performativnog govora za stvaranje prostora, umjesto da ga imenuje, te od slušatelja zahtijeva da u mislima stvori sliku prostora i osvijesti njegove granice. Mjesto nastaje pamćenjem njegove aure i to je jedini konkretan prostor koji doživljavamo, a ne njegove fizičke granice.

Ivana Škvorčević (1994., Nova Gradiška) diplomirala je 2020. pri Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, te stekla naziv magistrice likovne edukacije. Njezine aktivnosti vežu se uz umjetničke instalacije, prošireno slikarstvo te video i fotografiju. Dobitnica je dekaničine nagrade 2016. godine, druge nagrade za mlade suvremene umjetnike Zlatna lubenica u Puli i treće nagrade 2017. godine na II. Međunarodnom studentskom bijenalu za rad „Vibracije registrirane u dubokom tisku“. Godine 2018. postaje članicom HDLU-a Osijek. Kao umjetnica ostvarila je pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2020. godine boravi na studijskoj razmjeni na Staatliche Akademie der Bildenden Künste Stuttgart, na slikarstvu, u klasi Reto Bollera.

MARKO MARKOVIĆ
Marko Marković jednako je prisutan na domaćoj kao i na internacionalnoj umjetničkoj sceni, te kontinuirano održava kontakt i s umjetničkim zbivanjima u gradu u kojem je odrastao. Na Performance Art Festivalu sudjelovao je u kustoskim koncepcijama Slavena Tolja i Radmile Ive Janković, te je i sam kurirao 17. izdanje festivala. Performansom „Southeast Sadness in Central Europe“ nadovezuje se na svoje radove u kojima artikulira poziciju revolta i društvene kritike činovima samokonzumacije ili samootrovanja. Za razliku od performansa u kojima pred publikom konzumira vlastitu krv i masno tkivo u seriji „Samojed“ (2009.), ovdje suočava publiku s nelagodom promatranja čina konzumacije cvijeća, povezujući pojam ljepote s posljedicom trovanja. U jednom od posljednjih performansa u kojima jede cvijeće, 2021., on biva visoko intoksiciran te završava u bolnici na detoksikaciji nakon konzumacije buketa ljiljana. Prolazeći kroz proceduru zdravstvenog sustava kao osoba između dvije države stalnog i privremenog boravka, ovim radom komentira i ranjivost u pravima pojedinca u kontekstu transnacionalnih migracija.

Marko Marković (Osijek, 1983.) diplomirao je 2007. na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, a 2016. upisao MA Art and Scienece, Universität für angewandte Kunst Wien. Djelujući u različitim medijima s fokusom na izvedbene umjetnosti, prepoznat je kao izvedbeni umjetnik koji ispituje granice vlastite izdržljivosti te pripada među najradikalnije izvođače na hrvatskoj sceni. Bavi se pitanjima tijela kao instrumenta izražavanja i eksperimentiranja, kritički i subverzivno promišljajući političke i socijalne strukture, a umjetnički interesi su mu obilježeni transformacijskim procesima između pojedinca i društva. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar 2011., nakon čega u New Yorku radi u produkciji studija Matthewa Barneya i galerije Barbare Gladstone. Svoj umjetnički rad predstavio je u Anthology Film Archives, New York; ISCP New York; The Kitchen New York; La Esmeralda, Mexico City; Biennale de Mediterranean, Solun; Art Rotterdam; Künstlerhaus, Beč; Biennale of Contemporary Art, Moskva; La Biennale di Venezia. Pored umjetničke karijere, djeluje kao organizator i kustos na hrvatskoj i internacionalnoj sceni, počevši od 2008. godine, kada je osniva DOPUST – međunarodni festival izvedbenih umjetnosti u Splitu, dok od 2018. organizira Dane otvorenog performansa u Beču, te istovremeno radi na razmjenama kulturno-umjetničkih suradnji između Hrvatske i Austrije.

Organizator: M-art
Partner: Kulturni centar Osijek

21. Performance Art Festival realizira se sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Grada Osijeka.