Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
sub 11. 07. 2020.
Ljetni sportski ...
Ljeto s Franom [...
Club Exit: Zalet...
Kino Urania [9.-...
Zdravko je krenu...
ned 12. 07. 2020.
Ljetni sportski ...
Ljeto s Franom [...
Kino Urania [9.-...
pon 13. 07. 2020.
Ljetni sportski ...
Ljeto s Franom [...
Zoološki vrt Osi...
Kino Urania [9.-...
Apel darivatelji...
uto 14. 07. 2020.
Ljetni sportski ...
Ljeto s Franom [...
Zoološki vrt Osi...
Kino Urania [9.-...
Apel darivatelji...
sri 15. 07. 2020.
Ljetni sportski ...
Ljeto s Franom [...
Zoološki vrt Osi...
Kino Urania [9.-...
Apel darivatelji...
čet 16. 07. 2020.
Ljetni sportski ...
Ljeto s Franom [...
Zoološki vrt Osi...
Centar osobne mo...
Apel darivatelji...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

U Galeriji Kazamat u Osijeku održat će se otvorenje samostalne izložbe Lea Vukelića “Ghost Liberators” u petak, 29. svibnja 2020., s početkom u 20 sati. Izložba ostaje otvorena do 21. lipnja 2020., a moguće ju je pogledati u radnom vremenu galerije te uz prethodnu najavu.

Ulaz na izložbu je slobodan.

Radno vrijeme Galerije Kazamat:
srijeda, četvrtak i petak od 17 do 20 sati
subota i nedjelja od 10 do 13 sati

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Osijeka. Izložba Lea Vukelića koprodukcija je Galerije Kazamat / HDLU Osijek i Galerije Ateliera Žitnjak u Zagrebu.

O IZLOŽBI:
PUCANJ KROZ POVIJEST
Razumijevanje (oružanog, organiziranog, masovnog i gotovo svakog drugog) nasilja (i ratovanja) kao globalne industrije pogonjene prizemnim tržišnim interesima i potrebom za novom i novom eksploatacijom resursa već ugroženih područja planeta, bez ikakvog stvarnog međunarodnog sudišta kojem gospodari i psi rata odgovaraju, karakteristično je za svježu seriju radova umjetnika Lea Vukelića. Performer u nekadašnjem smislu riječi sada je postao nepotreban; nema nikakve potrebe za izvedbom ako znamo da svatko može skoro pa kod kuće "skinuti" pištolj s interneta, 3D ga isprintati i ubiti koga god poželi (čak i ako ima tek jedno punjenje). Tako umjetnička intervencija izravno u ready-made predmet pištolja (i drugih, geopolitičkom simbolikom protkanih motiva), prilikom njegova nastajanja, postaje satirički komentar činjenice da je čak i materijalno oružje postalo sporedno, a gole informacije su ubojite (tu je Julian Assange, sporo pogubljivan zbog borbe za pravo na informiranje, pomoću pažljivog doziranja informacija o njegovoj sudbini istoj javnosti koju je pokušavao informirati i propao) te predstavljaju opasnost za svakog tko se usudi spojiti s oblakom. Naši naoružani osloboditelji zaista su duhovi, skriveni iza nepreglednih oblaka digitalnih informacija koje i jesu njihova primarna municija, a prebacivanjem odgovornosti isključivo na skidača-surfera, njihov profit postaje posve čist i savršeno legalan. Business as usual, reklo bi se, no doveden do svoje krajnje konzekvence. Kao što bi svatko mogao biti ghost writer, tako je svatko i potencijalni ghost liberator, i sudac i ubojica, a nekoć "odgovoran" oblak sada je samo posrednik, puka mreža u kojoj se tako lako, slatko utopiti.
(ulomak iz teksta Bojana Krištofića)

TERORISTIČKA MAŠTA KOJA ŽIVI U SVIMA NAMA
Prema Baudrillardu, terorističko nasilje nije povratak stvarnosti, a niti povijesti. To terorističko nasilje nije stvarno. Ono je gore od toga jer je simbolično. Jedino simbolično nasilje rađa posebnost. U tom je ključu važno razmotriti i Vukelićeve radove. Svo to oružje napunjeno narativom i simbolima, promatramo sa sigurne distance jer ih autor smješta pod staklena zvona. Objekti su to koji u sebi nose teatralnost, u smislu živosti, igrivosti i snažne sugestivnosti. Teatar nasilja i jezivog apsurda transponiran je u likovno jak postav. Osnažuje ga pritom humor te nepretencioznost, koja je osjetna čak i kroz Vukelićevu namotanu plastičnu nit, jeftinu municiju koju koristi u artikuliranju važnih pitanja današnjice. Čak i prozirni zaštitni kubusi doprinose ironijskom odmaku kojeg Vukelić zauzima.
Fenomen terorizma prikazan je provokativno, podsjećajući nas koliko smo se jako spremni truditi ne bi li potisnuli sve ono što je trulo u našoj društvnoj strukturi. Budemo li se dovoljno bojali, a manje gledali direktno u svoju neposrednu okolinu, učinkovitije ćemo hraniti Levijatana. Valjda će doći vrijeme kad će ovaj sustav istrošiti svoje punjenje. Kad će se glad za moći malo utažiti, a razarajuća buka malko stišati. Dok čekamo, možemo i dalje njegovati svoj strah od drugih (i trećih). Ili možemo printati plastične pištolje i razbuktavati vlastitu terorističku maštu, igrajući se nevidljivih osloboditelja (Ghost Liberators), koji će do nekih boljih vremena osvajati sfere simboličkog. (ulomak iz teksta Kristine Marić)

DJELUJEMO U OBLAKU
Na digitalnim portalima poput Thingiverse, GrabCAD, Pinshape, 3Dexport, XYZprinting i drugih se gomilaju datoteke koje sadrže podatke već gotovo svega što nas okružuje, što smo stvorili i što smo zatekli. Dostupan je Michelangelov David, Hajrudinov Stari most u Mostaru, pištolj iz filma Lovac na jelene Michaela Ciminoa, irski Klifovi Mohera... Sve, sve je tu ili će biti za par dana. A kad imaš sve, zapravo imaš problem. Trodimenzionalne tehnologije i virtualno modeliranje nemaju ograničenja: njima je sve moguće izvesti, tu su, dostupne, u oblaku. Nije na prvu, to je negdje iza, malo sa strane... Paket geometrijskih nacrta pravih pravcatih pištolja za printanje, koji rade (mogu opaliti), jednom: sigurno, i zašto se ne koriste? Zašto nema (još) više printanog vatrenog oružja? Zašto onda nema (još) više terorista? Vidim, oružje im je dostupno, ne prepoznaju ga detektori metala, skoro da i nema cijenu... Zapravo, baš je cijena tu upitna, jer koja je to cijena terorizma? Oružje je business države, postojeće, u nastanku ili željene. Mi, pojedinci, tragači po oblacima, bezopasni smo i beznačajni.

I, kada poželimo nešto materijalizirati u potrazi, ili potrebi, za matrixom, uviđamo da i 3D tehnologije imaju svoja ograničenja i nedostatke: osjetljive su na klimu, bez obzira što mogu ratovati 24 h dnevno, u sobama, na granicama, na različitim kontinentima ili planetima; one žive, razvijaju se, griješe... Pa čak i kada mogu služiti za naoružanje, nisu to u potpunosti. Kako bismo savršeno materijalizirali skulpturu iz oblaka, potreban je velik broj pokušaja (i pogrešaka), pa zbog jednog savršenog objekta stvaramo njih mnogo s greškom; i tako dolazimo do novih pitanja: što je savršeno? Tko je u prvim redovima? Je li se sam ugurao ili mu je to netko naredio?

Na kraju, greške otkrivamo kao neponovljive i jedinstvene, a time i vrijedne, a savršeni nek' borave u oblaku. (Leo Vukelić)

O UMJETNIKU:
LEO VUKELIĆ (Zagreb, 1972.) isprva studira elektrotehničke znanosti, a 1996. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (slikarski smjer). Godine 2000. prelazi na Kunstakademie u Düsseldorfu, gdje se opredjeljuje za kiparstvo, u klasi prof. Magdalene Jetelove. Slobodne umjetnosti (MA) diplomira 2004. i vraća se u Zagreb, gdje s dvoje kolega pokreće umjetničku organizaciju Tigar teatar i počinje se intenzivno baviti kazalištem za djecu i mlade. Od 2006. do 2016. je zaposlen kao voditelj Dječjeg kazališta Dubrava Narodnog sveučilišta Dubrava. Paralelno je samostalno aktivan u područjima vizualnih umjetnosti i kazališta. Do danas je realizirao 25 samostalnih i više od 50 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Salon Galić (Split), Galerija SC, Zagreb, Galerija Balen (Slavonski Brod), Muzej grada Trogira, Muzej Virovitica, Galerija VN (Zagreb), Muzej suvremene umjetnosti Istre (Pula) i dr.). Njegove radove otkupili su MSU Zagreb, Kabinet grafike HAZU te MSUI Pula.

Od kazališnih početaka do danas realizirao je više od stotinu profesionalnih projekata na gotovo svim hrvatskim pozornicama, i to kao scenograf, kostimograf, izvođač, autora teksta, redatelj, dizajner svjetla i vizualnog identiteta. Pored Hrvatske, sudjelovao je u kazališnim projektima u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Češkoj i Japanu. Dobitnik je više strukovnih nagrada.

Od 2008. član je Upravnog odbora Hrvatskog centra Assitej, a od 2013. do 2016. njegov je predsjednik. Godine 2008. pokrenuo je manifestaciju Noć kazališta, koja se danas zove Europska noć kazališta i paralelno se održava u 10 europskih zemalja i više od 300 kazališta. Od 2016. radi kao vanjski suradnik na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (Odsjek za vizualne i medijske umjetnosti, kolegij 3D tehnologija i umjetnost te Odsjek za kreativne tehnologije, kolegiji Scenografija i Scensko kiparstvo). Otad sudjeluje u koordinaciji aktivnosti 3D grupe iz Zagreba, te kao edukator provodi projekt Budi 3D kreativan u srednjim školama Zagrebačke županije. Također jedan je od pokretača umjetničke platforme ZiXY koja promovira sinergiju umjetnosti i 3D tehnologija. Trenutno radi kao producent u Tigar teatru.



 Stranica prilagođena ispisu





Tražimo tvrtku (zahtje...
Na prodaju stenci ROTV...
Javi se ženo usamljeno...
Na prodaju SARPLANINCI...

Najave u 24h

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:117

Registrirani online (): Nitko