Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
pon 01. 06. 2020.
Iskoristite popu...
Vatreni protiv T...
XI. Memorijal Da...
SSMH: Klub čitat...
uto 02. 06. 2020.
Iskoristite popu...
Arheološki muzej...
sri 03. 06. 2020.
Iskoristite popu...
Predstava "...
Galerija Knifer:...
Dječje kazalište...
Campus caffe Osi...
čet 04. 06. 2020.
"Hrvatski P...
Dječje kazalište...
Campus caffe Osi...
pet 05. 06. 2020.
"Hrvatski P...
Belišće: Okrugli...
Dječje kazalište...
Campus caffe Osi...
sub 06. 06. 2020.
"Hrvatski P...
Zbog radova na ž...
GSSR "Sport...
Dječje kazalište...
Campus caffe Osi...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Nakon izvjesnog perioda, Muzej likovnih umjetnosti sa zadovoljstvom javlja kako se napokon vraća stručnim vodstvima. Iako vjeruju kako će biti puno zainteresiranih, zbog osiguravanja potrebnih mjera socijalne distance i zadovoljavanja epidemioloških preporuka, vodstva će se organizirati u grupama od desetak ljudi. Svi zainteresirani moći će se prijaviti putem e-maila, a nakon što se prikupi dovoljan broj ljudi, prijave će se zatvoriti, o čemu će obavijestiti na svom Facebook profilu. Budući da su ograničeni s brojem sudionika po vodstvu, a kako bi svim zainteresiranima osigurali dolazak, vodstva će održavati u nekoliko termina tjedno.

Prvo u nizu vodstava održat će se u četvrtak, 21. svibnja 2020. u 19:00 sati. Prijaviti se možete na e-mail kkaniza[at]gmail[dot]com.

Vodstvo kroz izložbu samostalnu izložbu Davora Sanvincentija „Zemlja će jednom biti Sunce“ održat će Valentina Radoš, viša kustosica.

O izložbi: Projekt je ostvaren u sklopu izložbe 26. slavonski biennale – Ravna ploča (održana u Muzeju likovnih umjetnost 2018. – 2019. godine) čiji je Ocjenjivački sud odabrao rad Davora Sanvincentija Skoro ništa: i dalje noć za Nagradu Vlastimiru Kusika - samostalna izložba u produkciji MLU u 2020. godini. Izložba se sastoji od ukupno osam radova od čega se uz recentna ostvarenja umjetnika, također predstavlja novo-producirani ciklus koji će osječka publika premijerno vidjeti.

Zemlja će jednom biti Sunce, bit će dovoljna iskra.
Ljudski napredak i ekologija ne dijele istu prirodu. Tako glasi uvodna rečenica koju je Davor Sanvincenti napisao o svom novom radu Mjesta koja ćemo disati. Čitajući te riječi – svega ih je pola šačice, a obuhvaćaju cijelu našu zbilju – misli neodoljivo poprimaju boju sjete. Mjesta koja ćemo disati zapravo su mjesta budućnosti, mi ih tek zlokobno naslućujemo, mjesta koja su ogoljena od (strane) ljudskog življenja, zbog ekološke katastrofe koja nam je možebitno suđena. Brisana je to ploha, laštena pozadina medalje ljudske grabežljivosti. Je li klimatske promjene i njihove neizbježne posljedice za prirodno okruženje svih bića, pa i ono ljudsko, moguće preduhitriti i usporiti ako smo voljni adaptirati svoje apetite? Je li ta i takva perspektiva dovoljna da svi mi napravimo iskorak izvan granica moderniteta i suvremenog komfora? Rad je u nastajanju i sastoji se od serije digitalnih kolaža, snimljenih polaroidom, koji prikazuju začudne prirodne ljepote, mjesta u isto vrijeme stvarna i nestvarna, kao naslikana rukom baroknog majstora koji svojim umijećem oku i umu otvara fizičke svodove nebeskih prostranstava, ali i s gorkim okusom katastrofe. Uz polaroide, dva se šesnaestmilimetarska filma, fragment zima i fragment ljeto, projiciraju na prazna slikarska platna. U prvome, zimi, gledamo šumovit pejzaž, pokraj jezera, nejasnih obrisa i kroz gust snijeg koji pada. U jednom se trenutku pojave osamljeni šetač i njegov pas, gledamo ih dok odlaze nama nevidljivom stazom, brzim hodom. Vjetar se glasno sam sa sobom prepire na koju stranu da puše, grane drveća saginju se i opet vraćaju kao u plesu kroz padajući snijeg. Odjednom rez i kadar iz bližeg rakursa. Sada gledamo muškarca (možda je to isti čovjek?) kako se probija kroz padajući snijeg, pogrbljen i s teretom na leđima. Čini se da nosi sijeno. Možda ogrjev…? Jedna mu ruka pridržava teret, druga planinarskim (skijaškim?) štapom održava koncentraciju i stabilnost hoda. U prirodi, u borbi za sebe protiv prirode. Video odaje minimalan pokret čovjeka u borbi, gotovo trzaj. Ili mali korak. Preživljavanje. S projekcije filma na praznom, snježnobijelom slikarskom platnu, oko prelazi na riječi koje je umjetnik rukom ispisao na zid muzejske dvorane: Nakon 57 dana hodanja koraci su bili sve kraći.

Osjećam da sam daleko od gostoljubivog mjesta, da sam već prošao točku, stigavši do mjesta odakle se ne mogu vratiti. Iz predgovora kataloga kustosice izložbe Valentine Radoš



 Stranica prilagođena ispisu




Sa poštovanjem odgaiva...
57g, dominantna i neuk...
Porculanski kobalt tan...
Iznajmljujemo potpuno ...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:142

Registrirani online (): Nitko