Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
čet 12. 12. 2019.
Kino Urania: Rev...
Udruga KultAkt: ...
Božićni tramvaj ...
Advent u Osijeku...
Advent u Đakovu ...
pet 13. 12. 2019.
Kino Urania: Rev...
Udruga KultAkt: ...
Božićni tramvaj ...
Advent u Osijeku...
Advent u Đakovu ...
sub 14. 12. 2019.
Kino Urania: Rev...
Udruga KultAkt: ...
Božićni tramvaj ...
Advent u Osijeku...
Advent u Đakovu ...
ned 15. 12. 2019.
Kino Urania: Rev...
Bilje: Humanitar...
Božićni tramvaj ...
Advent u Osijeku...
Advent u Đakovu ...
pon 16. 12. 2019.
Kino Urania: Rev...
Ekonomski fakult...
Božićni tramvaj ...
Advent u Osijeku...
Advent u Đakovu ...
uto 17. 12. 2019.
Kino Urania: Rev...
Fakultet agrobio...
Božićni tramvaj ...
Advent u Osijeku...
Advent u Đakovu ...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Svečano otvorenje samostalne izložbe Vedrana Perkova „A B C Č Ć D Dž Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž“ održat će se 22. studenoga 2019. u 19 sati u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku.

Na samom početku valja primijetiti da je zajednički nazivnik svih radova izloženih na ovoj izložbi komunikacija. Autor se iz različitih rakursa referira na taj fenomen u društvu i socijalnom okružju, temeljito gradeći svoj odnos primarno iznutra, ulazeći iz intimnog prostora jezgre samih radova i procesa njihova nastanka u javni prostor u kojemu su postavljeni, s kojim su u kolaboraciji i dosluhu i u kojemu dobivaju svoj puni smisao povratkom nanovo iz javnog u intiman prostor. Ali ovaj put u intiman prostor promatrača koji je (htio - ne htio) uvučen u specifičnu igru označitelja i označenog. Igru permanentnog izmještanja identiteta i posjedanja pozornosti dojmljivim ambijentom u kojemu se intimna životna drama, odnosno javna društvena komedija, kao rola filma odvija pred nogama tog istog uvijek djelomično nevinog, djelomično suodgovornog promatrača. Od početka do kraja sve je tu, sve je jasno, sve vidljivo; ili ipak nije? Između ostalog, svjedočimo objelodanivanju dobro nam poznatog utilitarnog diskursa društvenih igara širokog spektra konotacija i posljedica koje iz njih proizlaze i što se kao popudbina od svagdana do blagdana nose. U sebi ili na sebi, potpuno je svejedno. Ove subverzivne site specific ambijentalne instalacije imaju u svojoj strukturi taj sadržaj koji je u formi prikazivanja tekstualan čak i onda kad nema teksta, jer čak i tada tekst očekujemo na tom mjestu na kojemu se uobičajeno nalazi kako bi prenio poruku i ispunio svoju svrhu. Potenciraju ovi radovi svojom impostacijom i komunikaciju sa samim fizičkim prostorom izlaganja, koji autor ne tretira tek kao praznu školjku bez identiteta u koju će umetnuti biser osobnog narativa, već izlagački prostor uvažava kao ravnopravnog aktera s identitetom, kao okidač/mogućnost komunikacije. Ovakva pozicija harmoniziranja, metaorganskom simbiozom prostora rada i prostora izlaganja, uspostavlja ozračje magnetskog polja privlačnosti koje naginje razlamanju svakog apriornog monolita u svijesti posjetitelja (zahvaljujući, konačno, i njegovu vlastitom pristanku, potenciranom intrigantnošću prizora i željom za pronicanjem značenja) kroz prizmu unutarnjih refleksija susreta s novim. Jer svaki susret s novim uvijek je prvenstveno susret sa samim sobom. U tišini unutarnjeg plamena plahe svjetlosti što barem donekle osvjetljava mračne kutove u nama. Tko bi odolio tom izazovu i prilici. Valja se tim „slikama“ prepustiti i/ili iskoristiti svoje pravo/mogućnost reći što hoćeš u okviru jezika, jer čovjeku je sva sloboda limitirana granicom jezika. Stoga i naslov izložbe: „A,B,C,Č,Ć,D,DŽ,Đ,E,F,G,H,I,J,K,L,LJ,M,N,NJ,O,P,R,S,Š,T,U,V,Z,Ž“. Sloboda u okviru mogućeg. Lako je shvatiti. Samo što shvaćanje kada je riječ o umjetničkoj praksi Vedrana Perkova nikada ne predstavlja kraj procesa, već uvijek početak imaginacije. Bijelo potpuno čisto platno - ground zero. Pod uvjetom da smo svjesni, spremni i u stanju osloboditi se podteksta koji se u društvu spektakla tako marljivo nastoji upisati u našu podsvijest i konačno nas u potpunosti asimilirati. U sadašnje vrijeme, koje prednost daje znaku nad onim što je označeno, kopiji nad originalom, predstavi nad stvarnošću, pojavnosti nad suštinom... istinito se smatra profanim, a samo je iluzija sveta. Točnije, sveto se uvećava u mjeri u kojoj istinito uzmiče, a iluzija pojačava, tako da najvišem stupnju iluzije odgovara najviši stupanj svetosti. Otpor je uzaludan? Ufam se da nije i krećem u virtualnu šetnju izložbom...Toni Horvatić - iz predgovora kataloga

Vedran Perkov rođen je u Splitu 1972. godine.
Diplomirao je slikarstvo 2002. na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu, u klasi prof. Diega Esposita. Radi na Odsjeku slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je izabran u zvanje docenta 2009. godine; 2017. godine dobiva stalno zaposlenje.
Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu.

Izlagao je na samostalnim izložbama u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Poreču, Dubrovniku, Puli, Rennesu, Québecu i Milanu te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Sudionik je workshopova i Artist-in-Residence programa u Hrvatskoj, Italiji, Švedskoj, Latviji, Alžiru, Francuskoj, Kanadi, Indiji i SAD-u. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2007. godine i Velike nagrade 35. Splitskoga salona, također 2007. godine. Dobitnik je treće nagrade na izložbi T-HT nagrada@msu.hr – nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost 2018. godine. Veliku nagradu 13. trijenala hrvatskog kiparstva dobio je 2018. godine. Osim autorskog rada, aktivan je kao kustos i organizator izložbi te povremeno piše uvodnike i predgovore za izložbe svojih kolega. Živi i radi u Splitu.

Kustosi izložbe:
Toni Horvatić
Valentina Radoš





 Stranica prilagođena ispisu