Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
sub 19. 10. 2019.
11. Međunarodna ...
Dječje kazalište...
HNK u Osijeku [1...
Građevinski i ar...
Akademija za kul...
ned 20. 10. 2019.
11. Međunarodna ...
Dječje kazalište...
Besplatna dječja...
Građevinski i ar...
Akademija za kul...
pon 21. 10. 2019.
Štrajk se nastav...
HUP Reg. ured Os...
HNK u Osijeku [2...
Građevinski i ar...
Akademija za kul...
uto 22. 10. 2019.
GISKO: Čitateljs...
Dječje kazalište...
HNK u Osijeku [2...
Građevinski i ar...
Akademija za kul...
sri 23. 10. 2019.
FERIT Osijek: Te...
Dječje kazalište...
HNK u Osijeku [2...
Građevinski i ar...
Akademija za kul...
čet 24. 10. 2019.
Muzej likovnih u...
Dječje kazalište...
HNK u Osijeku [2...
Građevinski i ar...
Akademija za kul...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Otvorenje izložbe "Prostor u suvremenoj umjetnosti Vojvodine" u Galeriji Kazamat održat će se u subotu, 31. kolovoza 2019., s početkom u 19 sati.

Prostor u suvremenoj umjetnosti Vojvodine
Izložba kojom se Savez udruženja likovnih umetnika Vojvodine predstavlja u Galeriji Kazamat Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek pomiče fokus sa likovne umjetnosti na suvremene umjetničke prakse. Izloženi radovi raznovrsnošću medijskih i tematskih pristupa prostoru nude jedan nov pregled suvremenog umjetničkog pristupa ovom fenomenu, ali i ukazuju na značaj SULUV-a za prikazivanje suvremene umjetnosti u Vojvodini. Izložba okuplja osam aktivnih članova Udruženja: Nenada Bogdanovića, Milicu Denković, Milicu Dukić, Mariju Jevtić Dajić, Andreu Palašti, Moniku Sigeti, Adrien Ujhazi i Leu Vidaković. Ove umjetnice i umjetnici se u svojim radovima ne bave samo prostorom, nego svojim radovima i stvaraju nove prostore kojima problematiziraju različite teme.

Nenad Bogdanović kroz performans poziva publiku da zajedno sa njim promjeni postojeću instalaciju izložbe Prostor u suvremenoj umjetnosti Vojvodine. Citatima na papirima stvara novu prostornu jedinicu koja je prožeta publikom i koja u participaciji sa njima prožima prostor Galerije na nov i nepredvidiv način. Ovaj rad se nastavlja na njegov raniji performans Global – Optical u kojemu je ostavljao trag na mapi svijeta koristeći pločicu na kojoj je natpis Ort Der Angst (Mjesto straha). Mapu svijeta je performansom pretvorio u Mjesto straha, tako da se ta dva mjesta sažimaju u jedan habitat. Svojim prisustvom je postao i građanin svijeta i stanovnik Mjesta straha. Na sličan način, posjetitelji postaju sudionici, ali i stvaratelji izložbe Prostor u suvremenoj umjetnosti Vojvodine.

Milica Denković foto-dokumentira realne prostore i potom manipulira njihovim fizičkim karakteristika digitalnim alatima da bi prikazala kako se prostori modificiraju u sjećanjima. Iščašeni grad ima temelj u realnosti, većinom u zgradama koje imaju status spomenika kuture, ali je perspektiva ovog grada locirana između očuđene percepcije, mašte i snova. Kombinacijom arhitektonske fotografije i alata za njezino manipuliranje, Iščašeni grad Milice Denković ima realistično-dokumentarne teksture i boje, ali su urbana struktura, logika, morfologija i sam prostor tog grada takvi da nam onemogućavaju kretanje kroz njega. Posjetitelj se u njemu gubi ili vrti u krug, bez mogućnosti ulaska ili izlaska iz određenih prostora, čime grad postaje alegorija memorije.

Kroz seriju Ako bismo svi stavili maske..., produciranom od strane Inkluzivne galerije, Milica Dukić nastavlja se u svojoj praksi baviti istraživanjem granica umjetničkog rada kroz prikazivanja naličja i lica i apliciranje autorskog veza na fotografije na platnu. Ovom serijom umjetnica unosi novinu u svoje stvaralaštvo i stvara light-box objekte koji omogućavaju da se vidi i portretna fotografija preko koje je izrađen vez (koja postaje naličje rada) i naličje veza (koje izlaže kao lice rada). Kako su fotografije portreti osoba sa invaliditetom, Milica Dukić nastoji ove radove učiniti dostupnima i njima, kao i svim posjetiteljima. Objekti se mogu taktilno percipirati, a njihovim postavljanjem niže nego što je uobičajeno da se radovi izlažu, oni postaju dostupni osobama u invalidskim kolicima. Umjetnica ovakvim pristupom nadjačava materijalnu i medijsku granicu umjetničkog predmeta, ali i dostupnost umjetnosti ljudima sa invaliditetom, čiji foto-portreti upravo i čine osnove radova.

Sličan pristup ima i Marija Jevtić Dajić koja dvodimenzionalna likovna umjetnička djela pretvara u objekte koje mogu percepirati slijepi i slabovidni. Da bi to ostvarila, u radu Prenos koristi digitalne tehnologije, stvarajući nove reljefne prostore koji su svojevrsni prijevodi likovnih umjetničkih djela. Kao i projekat Ako bismo svi stavili maske... Milice Dukić, Prenos Marije Jevtić Dajić je bio prikazan u okviru redovnog programa Galerije SULUV tijekom 2018. godine, čime je Galerija postala participativan inkluzivan prostor u kojem suvremene umjetničke prakse ostvaruju društvenu jednakost i interakciju.

Andrea Palašti u svom fotografskom projektu problematizira re-strukturiranje institucija sjećanja koje nastaje nakon smrti ideologije. Serija fotografija koja je prvi put prikazana kao dio nastupa Srbije na 14. Bijenalu arhitekture u Veneciji (2014.) fokusira se na projekt za izgradnju Muzeja revolucije na Novom Beogradu koji stjecajem okolnosti nije nikada bio realiziran. Monika Sigeti u radu My Intimate Worlds premošćuje nemogućnost imanja osobnog prostora u beskrajnom viralnom sadržaju. Kolažiranjem svojih privatnih video radova i prikaza sitnih predmeta koji imaju posebni značaj za nju, osobni prostor prenosi u javni, kombinujući digitalni i cyber prostor u kojem sve lebdi, sa prostorima koji su prikazani na video radovima i sa prostorom Galerije. Za razliku od Monike Sigeti koja problematizira poziciju individue u preklapanjima realnog i cyber prostora, Adrien Ujhazi okreće se činjenici da realan prostor ne koriste samo ljudi, te svoju umjetničku praksu pretvara u revitalizujući i ekološki pristup prirodi. Koristeći prirodne materijale kao likovne elemente, Adrien Ujhazi apelira na zagađenje plodnog tla i činjenicu da gotovo svaki život u začetku odmah postaje produkt, roba, hrana, sredstvo.

Lea Vidaković prostoru pristupa kao polju na kojem se nadopunjuju različiti narativi njezinih radova. Njezinu instalaciju čine tri konceptualno povezana stop-motion filma i maketa koja izgleda kao da je scenografija za jedan od njih. Iz filmova se saznaje da ta maketa predstavlja sobu u koju nitko od aktera iz filmova ne ulazi, tako da samo posjetitelji imaju uvid u ovaj prostor izvan kadra. Maketa omogućava da se sva tri narativa slože u zaokruženu cjelinu i da se iz njihovog međusobnog odnosa konstruira fabula. Na taj način radom Lee Vidaković postavka dobiva element arhitektonske makete koja kao vizualni znak ima svoju ulogu u naraciji kako rada same umjetnice, tako i cijele izložbe.

Izložbom Prostor u suvremenoj umjetnosti Vojvodine uključeni su umjetnici različitih generacija i medijskih opredjeljenja koji prostoru pristupaju kao materijalu, temi i društveno-političkom fenomenu, fokusirajući se na prostornost instalacija, naličja, refleksija, ideološkog naslijeđa, smanjivanje prirodnih staništa ili osobnog prostora i pristupačnost svih njih. Ovo su ujedno i vrlo aktualne teme u suvremenoj umjetničkoj praksi u Vojvodini čime se SULUV predstavlja publici u Osijeku. Sonja Jankov suradnica Udruženja SULUV, kustosica izložbe

UMJETNICI:
Milica Denković
Milica Dukić
Marija Jevtić Dajić
Andrea Palašti
Monika Sigeti
Adrien Ujhazi
Lea Vidaković
Nenad Bogdanović

KUSTOSICA:
Sonja Jankov

TRAJANJE IZLOŽBE:
31. 8. 2019. - 15. 9. 2019.



 Stranica prilagođena ispisu




Srednji Snaucer – boja...
Ozbiljni javiti se na ...
Stenci francuskog buld...
Nježna i mazna, mamica...

Najave u 24h

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:144

Registrirani online (): Nitko