Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
pon 16. 09. 2019.
Filozofski fakul...
CineStar Osijek ...
Kino Urania [12....
Udruga Breza: Po...
Pojačane mjere u...
uto 17. 09. 2019.
Filozofski fakul...
CineStar Osijek ...
Kino Urania [12....
Udruga Breza: Po...
Pojačane mjere u...
sri 18. 09. 2019.
GDCK Osijek: Pre...
CineStar Osijek ...
Kino Urania [12....
Udruga Breza: Po...
Pojačane mjere u...
čet 19. 09. 2019.
12. Weekend Medi...
Muzej likovnih u...
Kavana Journal: ...
Udruga Breza: Po...
Pojačane mjere u...
pet 20. 09. 2019.
12. Weekend Medi...
Francuska alijan...
Međunarodni dan ...
Udruga Breza: Po...
Pojačane mjere u...
sub 21. 09. 2019.
12. Weekend Medi...
Francuska alijan...
Međunarodni dan ...
Udruga Breza: Po...
Pojačane mjere u...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Eko trg na osječkoj tržnici u četvrtak, 22. kolovoza 2019.

Ako je o pekmezu, neka je po šokački

Od svibnja do listopada uživamo u najslađim svježim plodovima – od neodoljivih jagoda i trešanja do kasnih dunja i jabuka. I nije nam dosta, želimo uživati što duže u tim okusima, sačuvati ih za puste i hladne dane. Oduvijek je ta želja bila prisutna - najprije kao nasušna potreba da se hrana iz dana obilja spremi za dane oskudice. Navodno su i ljudi kamenog doba poznavali načine čuvanja hrane, pa čak i spravljanja neke vrste džema ili pekmeza.

Prvi pravi europski recept za pekmez star je gotovo 2000 godina, a nalazimo ga u antičkom Rimu: voće i med, sigurna i najbolja kombinacija. Sve do konca 18. stoljeća te su fine kremaste voćne slastice bile privilegija plemstva, a možemo reći kako su okrunjene i druge slavne glave na Starom kontinentu upletene u povijest pekmeza. Tako znamo da je prvi džem od naranče pripremljen 1561. godine za kraljicu Mary od Škotske. Louis XIV je toliko obožavao pekmez, da se na kraju svakog obroka na njegovom dvoru morao na srebrnim tanjurićima poslužiti pekmez. Kažu da pekmezima nije mogao odoljeti niti tajanstveni Nostradamus, a zabilježeno je kako je prije svake bitke Ivana Orleanska pojela malu zdjelicu pekmeza od dunja. I Napoleon se našao u priči o pekmezu; on je zapravo potaknuo otkriće pasterizacije (raspisao je nagradu za onoga tko otkrije metodu sigurnog čuvanja hrane za duge ratne pohode) –metode koja je omogućila pravu komercijalizaciju džemova i pekmeza.

A kada o pekmezu pričamo na Eko trgu osječke Tržnice, neka to bude po šokački. Naša povijest pekmeza možda nije tako velika i uzbudljiva, ali volimo reći da je to naša tradicija. I ne mora ona sezati do kraljeva, dovoljno je da znamo da je od naših baka, a one znaju da je od njihovih baka, a njihove bake znaju… OPG Lagator jedan je od onih koji njeguju tu tradiciju i njihove ćemo proizvode predstaviti na Eko trgu.

A kada je s pekmezom, neka su to tačke (ili taške), reći će nam naše gošće iz udruge Šokačka grana i ponuditi nas starinskim jelom po kojemu se mnogi sjećaju svojih baka. Dobar tek, uz klapu Zrinski, ovoga puta s pjesmama o zlatnoj Slavoniji.



 Stranica prilagođena ispisu