Muzej likovnih umjetnosti Osijek: Predstavljanje monografije Branimir David Kusik

Muzej likovnih umjetnosti ima čast pozvati vas na predstavljanje monografije Branimir David Kusik, autora mr. sc. Daniela Zeca.

Predstavljanje monografije održat će se u Muzeju likovnih umjetnosti, u srijedu, 24. travnja 2019. u 19 sati.

Monografiju će predstaviti:
dr. sc. Margareta Turkalj Podmanicki, recenzent,
dr. sc. Goran Rem,
mr. sc. Daniel Zec, autor i urednik

Monografija posvećena umjetničkom djelu osječkog akademskog slikara Branimira Davida Kusika (1946.–2013.) sintetski obuhvaća cjelokupno umjetnikovo likovno stvaranje, uključujući glavne umjetničke faze, tehnike i dominantne oblike likovnog izražavanja, a umjetnikov opus valorizira se u nacionalnom povijesno-umjetničkom kontekstu.

Iz teksta monografije:
„Raspon od pet desetljeća unutar kojega promatramo umjetnikovo djelo – pola stoljeća njegova stvaranja – izrazio bih sintagmom „od Rauschenberga do Brehma“ jer, u osnovi, dvije su stvaralačke „faze“ Branimira Davida Kusika: jednu obilježavaju prikloni pop-artu američkih korijena, a drugu karakterizira animalistička motivika. Iz prve se postupno prelazi u drugu, a ova druga ponegdje zadržava, kao reliktne natruhe, ulomke one prve. Utjecaji, dakle – u prvi mah – dolaze iz jednoga smjera; potječu iz američkog popa i proto-popa, a ime Roberta Rauschenberga nameće se kao primarni uzor. Potom Franz Marc i njegova produhovljena ekspresionistička formula osvješćuju novu temu, koja će obilježiti veći dio Kusikova stvaranja i po kojoj će, kao na stranicama čuvene knjige njemačkoga zoologa Brehma, na Kusikovim platnima zaživjeti životinje. Objema fazama svojega stvaralaštva Branimir David Kusik ostavio je specifičan i distinktivan trag u našem slikarstvu.“

„Cilj monografije je umjetnički opus Branimira Davida Kusika povijesnoumjetnički kontekstualizirati te ga potkrijepiti objektivnim vrijednosno-kritičkim prosudbama. Ova monografija, međutim, nije uzdarje zavičajne povijesti umjetnosti „svojem“ umjetniku, našijencu, ili tek prinesak regionalnoj likovnoj kronici. Naprotiv, nadam se da će poslužiti kao prilog za neko buduće usustavljivanje, sintezu i pregled pojedinih dionica hrvatskoga slikarstva, u kojemu će i Kusikov doprinos naći mjesto u tome korpusu.“ (…)

„Ako je umjetničko stvaranje metafora životne borbe, ovaj je umjetnik, impulzivan i intuitivan u slikarstvu kao i u životu, tu metaforičku borbu vodio bespoštedno i svim snagama svojega umjetničkog bića. Od pop-arta do „bremovskog bestijarija“ s kojim je okvir njegova slikarskoga platna postao prostorom života životinja, Branimir David Kusik ostvario je sigurnost u prostoru vlastita likovnoga jezika, ostavivši za sobom pažnje vrijedan opus.“ (Daniel Zec)

Iz recenzija:
U prvoj je rečenici svoje knjige Daniel Zec posao pisca-interpretatora opisao kao „rekonstrukciju umjetničke i životne biografije“ slikarove i kao kritičko „razumijevanje njegova likovnoga izričaja i slikarske poetike“. Odmah ću reći: te je zadaće Zec više nego savjesno ispunio. Njegova metodologija – prvo dokumentirati, potom interpretirati – pokazala se svrsishodnom: ne samo što je tako njegov slikar fundamentalno uronjen u vrijeme i prostor, nego je i njegova poetika mogla biti raščlanjena alatima vremena: to je svojevrsna postpozicija u odnosu na američki pop-art i neo-dadu, ali legitimna u kontekstu postmodernih manipulacija. Taj je problem drugotnosti (u odnosu na primarne, predvodničke likove) Zec obazrivo, ali bez ustezanja ili provincijalnog samozadovoljstva istražio, logično objasnio i Kusika najvećim dijelom, koliko je i trebao, ekskulpirao od neprimjerenih, neadekvatnih i brzopletih prosudbi. Pristup Daniela Zeca karakterizira smirenost, racionalnost i temeljitost – u njegovu se kritičkom jeziku raspoznaje kultiviran izraz – što je posljedica čitanja dobre literature te nagnuća prema znanstveničkom dokumentarizmu i faktografskim potkrjepama (gdje god su moguće) i prema komparatističkim paralelama. Poslije ove knjige više neće biti upitno je li Kusik po svojim vrijednostima hrvatski ili je, pak, samo lokalni umjetnik. Za učinke Kusikove djelotvorno se – u ovoj prilici – zauzeo kritički učinkovit i izričajno dojmljiv, terminološki vrlo razrađen, jezik Daniela Zeca. (dr.sc. Igor Zidić, iz recenzije)

Branimir David Kusik umjetnički se formirao 1970-ih u Sloveniji, na ljubljanskoj Akademiji te u ozračju eminentnog Biennala grafike gdje je otkrio svoje afinitete i uzore u protagonistima američkog pop-arta. Na tim zasadama oblikovane estetske svjetonazore prenosi po završetku studija u svoj rodni grad Osijek i pri tome unosi prijeko potrebnu svježinu u okolinu u kojoj je odlučio djelovati. Ovom monografijom otvorena je značajna tema osječke likovne scene koju je svojim pedesetogodišnjem djelovanjem obilježio Branimir David Kusik. U Kusikovu razmjerno raznorodnom i bogatom, neosporno pažnje vrijednom umjetničkom radu, Zec znalački uviđa, zaokružuje i tumači pojedine faze te umjetniku na kraju dodjeljuje odgovarajući značaj – jednoga od rijetkih i originalnih hrvatskih interpretatora američkog pop-arta u ranijoj fazi te prepoznatljivog animalističkog slikara izražajne geste i urbane orijentacije što je vidljivo u kasnijim radovima. Tome je pridodana još jedna značajna Kusikova dimenzija u likovnim kretanjima grada, a to je osjetan doprinos osječkoj likovnoj sceni čiji je bio aktivni sudionik – kao umjetnik, inicijator promjena, kritičar kulturnih prilika, voditelj galerijskih prostora i predsjednik osječkog HDLU-a.
(dr.sc. Margareta Turkalj Podmanicki, iz recenzije).