Galerija Kazamat: Otvorenje izložbe "Paradise now_ _twilight zone, snapchat, camera, text to speech"

U subotu, 23. ožujka 2019., u 20 sati u osječkoj Galeriji Kazamat održat će se otvorenje izložbe umjetnice Ivane Tkalčić pod nazivom „Paradise now_ _twilight zone, snapchat, camera, text to speech".

Otvorenju izložbe će prethodit razgovor s umjetnicom, s početkom u 19 sati.

TEKST KUSTOSA:

Paradise Now_
_twilight zone, snapchat, camera, text to speech

Prema W.J.T. Mitchellu slike su oduvijek bile s nama, uključujući sliku svijeta. U različitim razdobljima i na različitim mjestima postojale su različite slike svijeta. One mogu promijeniti percepciju preokrećući logično, zamagljivanjem razlike između stvarnosti i reprodukcije. Prirodno vjerujemo u njihovo postojanje, no one samo naizgled podsjećaju na stvari, događaje i osobe.

Pojam „stvarnog“ je i dalje aktualna tema mnogih debata u eri visoko optimiziranih petlji interakcije, osobnih vijesti, botova, automatski generiranih sadržaja, lažnih vijesti, mogućnosti da se uroni u proširenu stvarnost i sve-pametnijih umjetnih inteligencija koji izazivaju samu prirodu "stvarnosti" i oblikuju novo stanje ljudske percepcije.

U ovom "novom" digitalnom svijetu, možda ćemo postići digitalni zagrobni život, stvoriti vlastitu simulaciju koristeći se pohranjenim podatcima ili možda već živimo u post-ljudskoj simulaciji stvorenoj od strane neke napredne civilizacije.

Čak ako živimo u simulaciji, ona i dalje sadrži mnoge nejasnoće, a poruke koje primamo iz okoline su često izokrenute i kodirane. Jedan od razloga tome mogla bi biti količina podataka koje na dnevnoj bazi moramo procesuirati, postavljeno u odnosu na percepciju doživljene stvarnosti. Obilje podataka koje svakodnevno prihvaćamo mogu promijeniti našu percepciju stvarnosti. Ono što vidimo, čujemo i doživimo može se preoblikovati ovisno o dostupnosti informacija i tehnologija.

Kako informacije, komunikacija i nove tehnologije mijenjaju i oblikuju ljudsko stanje, svijest i percepciju, dok ljudi oblikuju informacije, komunikaciju i tehnologije? Kakvo “novo” ljudsko stanje, svijest i percepcija nastaju?

Svakodnevni život se preusmjerava online , u prostor za oblikovanje novog pogleda kroz stvaranje, gledanje i cirkulacijom podataka u ogromnim količinama. U svojoj knjizi "Homo Deus: kratka povijest sutrašnjice" Y. N. Harari navodi da su "podaci najvažnija vrijednost u svijetu" zbog čega je potrebno preispitati njihov način korištenja i vlasništvo. Ako su naši osobni podaci u pitanju - podaci naše online prisutnosti, offline kretanja, pa čak i naši biološki podataka, možemo li sami njima upravljati ili to radi netko drugi, s i bez našeg dopuštenja?

Ako pogledamo našu dnevnu online komunikaciju, ona se više ne odvija samo kroz tekstualne poruke i slike, nego i kroz videozapise, GIF-ove, Twitter postove, blogove, igre, Skype i grupne razgovore. Čak ako smo daleko od naših prijatelja i obitelji, možemo se trenutačno spojiti i imati osjećaj gotovo fizičke prisutnosti. No s druge strane, sve te informacije ostavljaju digitalni trag koji se može slijediti do izvora i potencijalno zloupotrijebiti.

Većina digitalnih platformi koje svakodnevno koristimo (youtube, google, facebook, instagram, tiktok, twitter, amazone, eBay, news portali) ne samo da prikupljaju informacije o nama kao korisnicima, nego i filtriraju sve dostupne informacije prema „našim“ potrebama, pokazujući nam informacije za koji smatraju da bi bile najbolje za nas, vođeni načelom „ako ti se sviđa ovo, sviđat će ti se i ono“ . Mi kao korisnici možemo imati osjećaj korisnog personaliziranog svakodnevnog okružja u kojemu individualno odlučujemo i slijedimo svoje pravo slobode izbora, no sve to može biti samo dio našeg osobnog svijeta iluzija, život u odvojenom balonu .

Za sve nove vizualne podražaje, često je teško biti siguran što vidimo kada gledamo. Kroz naš “balonski” pogled , prikupljamo djeliće informacija, pretpostavljajući da je ono što vidimo koherentno i ekvivalentno stvarnosti. Problem takvog pogleda je u tome što se korisnici nalaze u intelektualnoj izolaciji, u takozvanom "paralelnom informacijskom svemiru", koji se hrani samim sobom. Kao rezultat, korisnici se odvajaju od informacija koje se ne slažu s njihovim stajalištima, učinkovito ih izolirajući u vlastite kulturne i/ili ideološke balone. Također kad donosimo odluke o informacijama na koje ćemo usmjeriti pažnju, biramo prema nekim nesvjesnim kriterijima. Svjesna pažnja, koju velike medijske i tehnologijske kompanije pokušavaju što duže zadržati, uhvatiti i zaplijeniti je možda posljednja linija otpora za osiguravanje privatnih misli i svjesne akcije?

Ulazimo u post-informacijsku i post-ljudsku eru, koja radikalno transformira način i prirodu našeg življenja, postojanja i razumijevanja svijeta koji nas okružuje. Nadalje, na osobnoj razini, granica između online i offline života je nestala. Najintimniji dio naših života postao je dio virtualnog svijeta koji izvlači snagu iz medija. Naša percepcija i iskustvo svijeta se nesumnjivo mijenja.

Informacije i slike kojima smo okruženi postaju dio naše percepcije svijeta, naše točke gledišta, razumijevanja stvarnosti - temelj za razmišljanje i djelovanje.

Dio projekta je realiziran u sklopu Mreže za razvoj talenata Summer Sessions 2018. u koprodukciji udruge Metamedij, Pula i V2_Instituta za nestabilne medije, Rotterdam.

Ivana Tkalčić