Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
čet 20. 02. 2020.
Festival jezika ...
Proljetni popust...
Baranjsko Petrov...
Dani otvorenih v...
Antunovac: Škola...
pet 21. 02. 2020.
Festival jezika ...
Proljetni popust...
Baranjsko Petrov...
Dani otvorenih v...
Antunovac: Škola...
sub 22. 02. 2020.
Festival jezika ...
Proljetni popust...
Baranjsko Petrov...
Dani otvorenih v...
"Hodanjem d...
ned 23. 02. 2020.
Proljetni popust...
Baranjsko Petrov...
Dani otvorenih v...
pon 24. 02. 2020.
Art club Osijek:...
Proljetni popust...
Baranjsko Petrov...
Odjel za kemiju:...
uto 25. 02. 2020.
Art club Osijek:...
Proljetni popust...
Baranjsko Petrov...
Edunova: Besplat...
GČ Tvrđa: Bespla...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

U subotu, 23. ožujka 2019., u 20 sati u osječkoj Galeriji Kazamat održat će se otvorenje izložbe umjetnice Ivane Tkalčić pod nazivom „Paradise now_ _twilight zone, snapchat, camera, text to speech".

Otvorenju izložbe će prethodit razgovor s umjetnicom, s početkom u 19 sati.

TEKST KUSTOSA:

Paradise Now_
_twilight zone, snapchat, camera, text to speech

Prema W.J.T. Mitchellu slike su oduvijek bile s nama, uključujući sliku svijeta. U različitim razdobljima i na različitim mjestima postojale su različite slike svijeta. One mogu promijeniti percepciju preokrećući logično, zamagljivanjem razlike između stvarnosti i reprodukcije. Prirodno vjerujemo u njihovo postojanje, no one samo naizgled podsjećaju na stvari, događaje i osobe.

Pojam „stvarnog“ je i dalje aktualna tema mnogih debata u eri visoko optimiziranih petlji interakcije, osobnih vijesti, botova, automatski generiranih sadržaja, lažnih vijesti, mogućnosti da se uroni u proširenu stvarnost i sve-pametnijih umjetnih inteligencija koji izazivaju samu prirodu "stvarnosti" i oblikuju novo stanje ljudske percepcije.

U ovom "novom" digitalnom svijetu, možda ćemo postići digitalni zagrobni život, stvoriti vlastitu simulaciju koristeći se pohranjenim podatcima ili možda već živimo u post-ljudskoj simulaciji stvorenoj od strane neke napredne civilizacije.

Čak ako živimo u simulaciji, ona i dalje sadrži mnoge nejasnoće, a poruke koje primamo iz okoline su često izokrenute i kodirane. Jedan od razloga tome mogla bi biti količina podataka koje na dnevnoj bazi moramo procesuirati, postavljeno u odnosu na percepciju doživljene stvarnosti. Obilje podataka koje svakodnevno prihvaćamo mogu promijeniti našu percepciju stvarnosti. Ono što vidimo, čujemo i doživimo može se preoblikovati ovisno o dostupnosti informacija i tehnologija.

Kako informacije, komunikacija i nove tehnologije mijenjaju i oblikuju ljudsko stanje, svijest i percepciju, dok ljudi oblikuju informacije, komunikaciju i tehnologije? Kakvo “novo” ljudsko stanje, svijest i percepcija nastaju?

Svakodnevni život se preusmjerava online , u prostor za oblikovanje novog pogleda kroz stvaranje, gledanje i cirkulacijom podataka u ogromnim količinama. U svojoj knjizi "Homo Deus: kratka povijest sutrašnjice" Y. N. Harari navodi da su "podaci najvažnija vrijednost u svijetu" zbog čega je potrebno preispitati njihov način korištenja i vlasništvo. Ako su naši osobni podaci u pitanju - podaci naše online prisutnosti, offline kretanja, pa čak i naši biološki podataka, možemo li sami njima upravljati ili to radi netko drugi, s i bez našeg dopuštenja?

Ako pogledamo našu dnevnu online komunikaciju, ona se više ne odvija samo kroz tekstualne poruke i slike, nego i kroz videozapise, GIF-ove, Twitter postove, blogove, igre, Skype i grupne razgovore. Čak ako smo daleko od naših prijatelja i obitelji, možemo se trenutačno spojiti i imati osjećaj gotovo fizičke prisutnosti. No s druge strane, sve te informacije ostavljaju digitalni trag koji se može slijediti do izvora i potencijalno zloupotrijebiti.

Većina digitalnih platformi koje svakodnevno koristimo (youtube, google, facebook, instagram, tiktok, twitter, amazone, eBay, news portali) ne samo da prikupljaju informacije o nama kao korisnicima, nego i filtriraju sve dostupne informacije prema „našim“ potrebama, pokazujući nam informacije za koji smatraju da bi bile najbolje za nas, vođeni načelom „ako ti se sviđa ovo, sviđat će ti se i ono“ . Mi kao korisnici možemo imati osjećaj korisnog personaliziranog svakodnevnog okružja u kojemu individualno odlučujemo i slijedimo svoje pravo slobode izbora, no sve to može biti samo dio našeg osobnog svijeta iluzija, život u odvojenom balonu .

Za sve nove vizualne podražaje, često je teško biti siguran što vidimo kada gledamo. Kroz naš “balonski” pogled , prikupljamo djeliće informacija, pretpostavljajući da je ono što vidimo koherentno i ekvivalentno stvarnosti. Problem takvog pogleda je u tome što se korisnici nalaze u intelektualnoj izolaciji, u takozvanom "paralelnom informacijskom svemiru", koji se hrani samim sobom. Kao rezultat, korisnici se odvajaju od informacija koje se ne slažu s njihovim stajalištima, učinkovito ih izolirajući u vlastite kulturne i/ili ideološke balone. Također kad donosimo odluke o informacijama na koje ćemo usmjeriti pažnju, biramo prema nekim nesvjesnim kriterijima. Svjesna pažnja, koju velike medijske i tehnologijske kompanije pokušavaju što duže zadržati, uhvatiti i zaplijeniti je možda posljednja linija otpora za osiguravanje privatnih misli i svjesne akcije?

Ulazimo u post-informacijsku i post-ljudsku eru, koja radikalno transformira način i prirodu našeg življenja, postojanja i razumijevanja svijeta koji nas okružuje. Nadalje, na osobnoj razini, granica između online i offline života je nestala. Najintimniji dio naših života postao je dio virtualnog svijeta koji izvlači snagu iz medija. Naša percepcija i iskustvo svijeta se nesumnjivo mijenja.

Informacije i slike kojima smo okruženi postaju dio naše percepcije svijeta, naše točke gledišta, razumijevanja stvarnosti - temelj za razmišljanje i djelovanje.

Dio projekta je realiziran u sklopu Mreže za razvoj talenata Summer Sessions 2018. u koprodukciji udruge Metamedij, Pula i V2_Instituta za nestabilne medije, Rotterdam.

Ivana Tkalčić




 Stranica prilagođena ispisu