Državni arhiv Osijek: Predstavljanje novog povijesnog romana Hrvoja Hitreca "Samo sreća, ništa drugo"

U Državnom arhivu u Osijeku, u četvrtak, 7. ožujka 2019. održat će se u 16 sati Susret s književnikom Hrvojem Hitrecom
– razgovor o povijesnom romanu (učenici 7. i 8. razreda OŠ Franje Krežme i učenici sudionici programa kreativnog pisanja Centra izvrsnosti Osijek), te u 18 sati predstavljanje novog povijesnog romana Hrvoja Hitreca „Samo sreća, ništa drugo“.

Knjigu predstavljaju:
Hrvoje Hitrec, autor
Stjepan Bekavac, direktor nakladnika AGM d.o.o.
Dražen Kušen, ravnatelj DAOS

Arhivski izvori u temeljima povijesnih romana: (Dražen Kušen)
Povijesni romani u svojim temeljima imaju povijesne činjenice zapisane u arhivskim izvorima, a dobar poznavatelj povijesnog konteksta, ljudske psihologije i društvenog života, uz pomoć književne mašte može šture povijesne činjenice oblikovati u neslućeno pitku povijesnu priču. Takva romansirana povijesna priča može povijest učiniti zanimljivom i intrigantnom čak i posve nezainteresiranom čitatelju.

Iz opisa knjige: (na koricama knjige)
Romansirani životopis Nikole Zrinskog VII. (praunuka sigetskog junaka Nikole IV.), koji se oslanja na povijesne činjenice, prati život stvarnog hrvatskog dvora 17. st. od kuhinje do radionica i odgoja djece, kao i probleme s katoličkom Europom koja obećava pomoć na granicama s Osmanlijama i uglavnom zaboravlja obećanja. Nikola Zrinski VII. se za dobro hrvatskoga naroda, kao i za interese ugarske i habsburške krune, borio oružjem i diplomacijom pod svojim geslom Samo sreća, ništa drugo – prema lat. Sors bona, nihil aliud.

Hrvoje Hitrec je hrvatski književnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, filmski i televizijski scenarist, novinar, kolumnist i političar, rođen u Zagrebu 1943. godine, dobitnik značajnih književnih nagrada: «Ksaver Šandor Gjalski», «Ivana Brlić – Mažuranić» i «Grigor Vitez». Uz brojna druga djela, najveću je popularnost postigao televizijskim serijalom Smogovci po istoimenom romanu o odrastanju djevojčica i dječaka, a kao najistaknutiji ekolog u hrvatskoj književnosti u školskoj lektiri je osobito poznat i po svome djelu Eko Eko.

Iako je od 2006. godine u mirovini i dalje se intenzivno bavi pisanjem, a posljednjih se godina posvetio povijesnom romanu. Djelima „Što Bog dade i sreća junačka" iz doba bana Josipa Jelačića (19. st.) i epistolarnom romanu „Špilberk" (18. st.) pridružuje se romansirani životopis Nikole Zrinskog Vll. (17. st.) „Samo sreća, ništa drugo“.

U profesionalnoj karijeri je bio na pozicijama glavnog urednika humorističnog lista “Kerempuh”, ravnatelja kazališta “Trešnja”, glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije i ministra informiranja u Vladi RH. Bio je dragovoljac u Domovinskom ratu, a politički se angažirao od 1990. godine kao član HDZ-a, zastupnik u Hrvatskom saboru i vijećnik u Skupštini Grada Zagreba. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog kulturnog vijeća.