Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
čet 13. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
pet 14. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
sub 15. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
ned 16. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
pon 17. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
uto 18. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Novo izdanje programa Barutana održava se u Muzeju likovnih umjetnosti od 19. do 23. studenog 2018.

Barutana 018 donosi pred osječku publiku nove izvedbe suvremenog plesa, plesnog filma i performansa, eksperimente sa zvukom i zvučnom instalacijom, projekcije filmova i predstavljanje knjige. Od prvih izdanja programa u prostoru osječke Barutane, preko predstavljanja različitih izvedbenih i plesnih projekata, koncerata, filmskih programa, predavanja i razgovora u različitim privremenim prostorima, program Barutane se četvrtu godinu zaredom odvija u suradnji s Muzejem likovnih umjetnosti. Nastavljajući započetu suradnju, u Muzeju likovnih umjetnosti će se u okviru programa Barutana 018 održati predstavljanje monografije „Tomislav Gotovac – Life as a Film Experiment“ Slobodana Šijana uz prikazivanje filma Tomislava Gotovca „Glenn Miller I. (Srednjoškolsko igralište I.)“, potom filmovi Brucea Bailliea uz uvodni komentar Ivana Paića, plesne izvedbe Josipe Bubaš („Horror vacui“), Eme Crnić („Svaki svaki dan“), Gendis Putri Kartini („Vrata Pendeta“) i Šimuna Stankova („Not So Simple Sample“), te zvučne izvedbe Luane Lojić („What is Sound? // Što je Zvuk?“) i Vande Kreutz („(ne)izdrživo“).

Program:

19:00 sati – predstavljanje knjige i projekcija: Tomislav Gotovac – Život kao filmski eksperiment
Skriveno: 
Predstavljanje monografije „Tomislav Gotovac – Life as a Film Experiment“ Slobodana Šijana i prikazivanje filma „Glenn Miller I. (Srednjoškolsko igralište I.)“ Tomislava Gotovca

Knjigu predstavljaju urednici izdanja: Diana Nenadić (Hrvatski filmski savez) i Darko Šimičić (Institut Tomislav Gotovac)

Kontinuirana prisutnost umjetnika Tomislava Gotovca na osječkoj kulturnoj sceni započela je još osamdesetih godina prošlog stoljeća performansima i projekcijama filmova. Zahvaljujući Institutu Tomislav Gotovac, kao i Hrvatskom filmskom savezu, ta se prisutnost održava i dalje, a najnoviji je događaj promocija upravo objavljene monografije autora Slobodana Šijana i projekcija Gotovčevog eksperimentalnog remek-djela, filma „Glenn Miller I. (Srednjoškolsko igralište I.)“ iz 1977. godine.

Tomislav Gotovac (1937. - 2010.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih i jugoslavenskih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća, koji je obilježio filmsku, likovnu i izvođačku praksu, te je ostavio neizbrisiv trag na generacijama umjetnika. Posljednjih petnaestak godina njegovi su radovi sve prisutniji na internacionalnoj umjetničkoj sceni, na brojnim važnim izložbama u relevantnim muzejima.

Autor monografije je Slobodan Šijan (r. 1946.), istaknuti slikar, scenarist, pisac, kritičar i filmski redatelj, autor nekih od ključnih filmova jugoslavenske i srpske kinematografije („Ko to tamo peva“, 1980.; „Maratonci trče počasni krug“, 1982.; „Davitelj protiv davitelja“, 1984.).

Monografija „Tomislav Gotovac – Life as a Film Experiment“ podijeljena je u 48 poglavlja koja funkcioniraju kao 48 'kadrova' analiza, citata, krokija i komentara, ali i kao pokušaj razumijevanja nekih od procesa koji su utjecali na nastanak Gotovčevih filmova i na formiranje njegovih umjetničkih postupaka. Izdašno koristeći i miješajući osobna sjećanja, naraciju, svjedočanstva i arhivski materijal, Slobodan Šijan donosi knjigu o umjetniku od umjetnika na specifično umjetnički način. Obilje vizualnog materijala, kao i iznimno grafičko oblikovanje čine da se knjiga, rađena montažno-kolažnom logikom, čita kao film. Takav pristup rekonstrukcija je interakcije Gotovca sa stvarnošću, filmom i umjetnošću pa osim kao monografija o autoru, funkcionira i kao osobna kontekstualizacija burnog umjetničkog razdoblja. Ujedno, to je jedinstvena kulturološka i sociološka studija o području nekadašnje Jugoslavije od 1960-ih naovamo. Tomislav Gotovac, za kojega su stvarnost i film bili sinonimi, ovim izdanjem dobiva prvu cjelovitu i dosljednu monografiju na engleskom jeziku. Šijan je ovom monografijom, koju su objavili Institut Tomislav Gotovac, Hrvatski filmski savez i Multimedijalni institut u Zagrebu, odao dužnu počast Gotovcu i njegovom jedinstvenom razumijevanju filmske umjetnosti. Izvorno, knjiga je objavljena 2012. godine pod naslovom „Kino Tom - Antonio G. Lauer ili Tomislav Gotovac između Zagreba i Beograda“.

Film „Glenn Miller I. (Srednjoškolsko igralište I.)“ predstavlja vrhunac Gotovčeva strukturalnog opusa započetog ranih 1960-ih. Kao i tada, polazište filma unaprijed je birana metoda, konceptualna inspiracija − jedinstveni glazbeni zvuk Glenna Millera, duhovno napajalište – američki film, a najvažniji izvedbeni saveznik – naprava zvana „Pan Mudri“, dodana kameri fiksiranoj na automobil u kontinuiranom kruženju atletskom stazom zagrebačkog srednjoškolskog igrališta. Dok paralelni farovi i vertikalni švenkovi bilježe okolni urbani ambijent i dječake na jurećim biciklima, tonska pista Fordove „Moje drage Klementine“ (1946.) priziva u sjećanje neke druge filmske jahače i pomaže ostvarenju jedinstvenog spiritualnog putovanja.


Utorak, 20. studeni 2018.
19:00 sati – projekcija: Filmovi Brucea Bailliea, uvodni komentar: Ivan Paić
Skriveno: 
U New Yorku 1960. godine, osnovan je pokret pod nazivom New American Cinema. Pored tada zapostavljene i limitirane distribucije neovisnih i umjetnički orijentiranih filmova, neki su od glavnih razloga osnivanja pokreta bili – stvoriti takva filmska djela, koja bi se suprotstavila dominantnom srednjostrujaškom holivudskom filmskom modelu, usredotočenom uglavnom na marketinško-financijske učinke. Upravo je taj, ideološki konvencionalan konzervativizam, proizveo kreativan revolt mlađih avangardističkih i eksperimentalističkih autora nezavisnih filmova, koji su svojim kontrakulturnim djelima promijenili percepciju jednog zahtjevnijeg dijela filmske publike, usmjeravajući njihovu pažnju prema novim narativnim izrazima, estetskim pomacima, inovativnim, necenzuriranim i istraživačkim elementima oblikovanim u kratkometražnim filmskim poemama. Filmovi tih autora (S. Brakhagea, J. Mekasa, S. Clarkea, B. Bailliea, M. Mankena i drugih) obilježili su jedan veliki vremenski period i inaugurirali novostvorenu filmsku kreativnost, postavljajući je na višu umjetničku razinu. Isprva neshvaćeni, nedovoljno i neadekvatno protumačeni, u današnje se vrijeme mnogi od tih filmova smatraju remek-djelima svjetskog i američkog avangardnog filma, a kako to obično biva, ti su uradci postali estetski učinkovitim temeljem komercijalne, visokotehnologizirane suvremene kinematografije. Iako nastali 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća, i danas služe raznim teoretičarskim i kritičarskim razmatranjima, dok istovremeno kod publike izazivaju visok stupanj pozornosti i efektnu recepciju.

Filmovi Brucea Bailliea (r. 1931.), jednog od vodećih osobnosti američkog eksperimentalnog, underground filma pod okriljem nezavisnog pokreta New American Cinema, te osnivača glasovite distribucijsko-prikazivačke kuće Canyon Cinema, predstavljaju putem poetsko-lirskog i vizualno plemenitog stila iznimno visok autorski doseg, isprepleten senzibilnim socijalnim promatranjem tzv. progresa suvremenog društva, preispitujući američku povijest na izuzetno angažiran, medijski veoma zanimljiv i lišen suvišne patetike, ali znakovit, dubok i originalan način. Posebno se među njegovim filmskim poemama ističe film „Castro Street“ iz 1966. godine, snimljen u Richmondu, u Kaliforniji, u blizini zaljeva San Francisca. U tom se vrhunskom filmskom ostvarenju – impregniranom juksta- i superpozicijama, pretapanjima, izmjenama boje i crno-bijelog materijala, ispunjenog meditativnim zvukom i vizualnim ritmom – stvara dojam male simfonije, konstantne, sveopće mijene i prolaznosti urbanog okoliša. Reflektirajuća umjetnost Brucea Bailliea promatra svijet na promišljen, jednostavan, fascinantan način.


Srijeda, 21. studeni 2018.
18:00 sati– performans: Josipa Bubaš: Horror Vacui
Skriveno: 
„Horror vacui“ je trosatna izvedba u kojoj autorica neprestano proizvodi izvedbene materijale, služeći se svim raspoloživim i dostupnim sredstvima – pokretom, glasom, tekstom. Performans je nepripremljen, nastaje i nestaje u trenutku, a izvođačica je dovedena u situaciju da na licu mjesta mora kreirati zadovoljavajuću izvedbu. Tijekom tri sata, za nju nema izlaska iz izvedbene situacije, a jedino na što se može pozvati su citati iz prošlih predstava i projekata. Za pretpostaviti je da će se tijekom performansa sva izvedbena sredstva istrošiti. Što se tada događa? „Horror vacui“ je i igra između proizvodnje, izdržljivosti, ali i intimna refleksija kroz izvedbeni čin.

JOSIPA BUBAŠ bavi se izvedbenom teorijom i praksom. Kao izvođačica i koautorica sudjelovala je u različitim projektima, a bavi se i autorskim radom. Diplomirala je povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno završava doktorski studij na Odsjeku za Interdisciplinarne humanističke znanosti na Sveučilištu u Zadru s temom Izvedba tjelesnosti i tjelesnosti izvedbe. Objavila je brojne predgovore i likovne kritike. Članica je AICA-e, ULUPUH-a, UPUH-a i HZSU-a.


Četvrtak, 22. studeni 2018.
19:00 sati – plesne izvedbe:
Ema Crnić: SVAKI SVAKI DAN
Gendis Putri Kartini: VRATA PENDETA
Šimun Stankov: NOT SO SIMPLE SAMPLE
Skriveno: 
Postavljanjem izvođačkog tijela u tri različita prostora – kupaonicu, tramvajsku stanicu i garderobu, plesni film „Svaki svaki dan“ istražuje ponašanje tijela u rutini i ispituje perspektive prostora u kojima se ta rutina odvija. Prostore povezuje priča „jutarnje rutine“, a plesom se preuzimaju druga ponašanja, atmosfere i stanja predmeta ili drugih tijela prisutnih u prostoru, kako bi se vratila vidljivost rutinskim akcijama koje su dio naše svakodnevice.

EMA CRNIĆ je profesionalna plesačica iz Zagreba. Pohađala je Školu suvremenog plesa Ane Maletić te diplomirala 2018. suvremeni ples na Odsjeku plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada, među kojima se izdvaja Dekaničina nagrada za solo koreografiju ‘’Jendvatričetiripet’’ 2016./2017. Polaznica je radionice „Stories in Movement“ na International Dance Film Festivalu u Bukureštu 2018. Plesni film „Svaki svaki dan“ nastao je u sklopu kolegija Istraživački projekt 1 i 2 na trećoj godini Odsjeka plesa, izvedbenog smjera, pri Akademiji dramske umjetnosti, a do sada je prikazan na 10. festivalu Monoplay u Zadru.

Pendet je jedan od najstarijih plesova na indonezijskom otoku Bali. Izvorno je bio ples bogoslužja te je simbolizirao slavljenje silaska bogova u svijet prirode. Današnju verziju Pendeta je oblikovao indonezijski plesač Wayan Rindi 1950. godine, otkada se Pendet nastavio koristiti kao izraz dobrodošlice gostima. Seledet, Ngeliyer, Glaring neki su od naziva pokreta u Pendetu koji su me kao temelj vodili kroz istraživački projekt. „Vrata Pendeta“ je prikaz rezultata koje sam dobila ulazeći u ples Pendet s ciljem da pronađem svoju suvremenu refleksiju Pendeta. Prezentacija sadrži prikaz video materijala i živu izvedbu.

GENDIS PUTRI KARTINI je profesionalna plesačica koja živi i radi u Zagrebu. Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti gdje je završila preddiplomski studij za suvremeni ples u lipnju 2018. Tijekom edukacije pronalazila je inspiracije i učila od mnogobrojnih suvremenih profesionalnih plesača i koreografa, među kojima su Francesco Scavetta, Anja Bornšek, Sanna Myllylahti, Maayan Danoch, Matej Kejžar, Petra Hraščanec, Irma Omerzo, Nikolina Pristaš.

„Remix is meta-always unoriginal. At the same time, when implemented effectively, it can become a tool of autonomy.” Eduardo Navas

„Not So Simple Sample“ bavi se principima remixa/samplea u glazbi koji se potom prevode u plesni materijal. Sample je glazbeni uzorak (bubanj, melodija, vokal i sl.) koji se izdvaja iz svoje originalne kompozicije te se implementira u drugu glazbenu kompoziciju. Svoju plesnu sekvencu odmah postavljam u situaciju remixa, tako da joj mijenjam uzorke (pokrete) te im principom montaže mijenjam drugi redoslijed. Moje tijelo podijeljeno je na pola – gornji i donji dio tijela kreću se naizmjence, što pruža mogućnost prijenosa oblika u prostor. Unutar prijenosa oblika tijela nasumično odlučujem hoću li promijeniti uzorak torza ili nogu, cijelog tijela ili pojedinog ekstremiteta. Ritam izvedbe mijenjam korištenjem gesti i pogleda u publiku, brišući bar na kratko granicu između privatnog i izvedbe.

ŠIMUN STANKOV je profesionalni plesni umjetnik iz Zagreba. Plesnu edukaciju započinje unutar street plesnih stilova te sljedećih deset godina sudjeluje na mnogim natjecanjima i jamovima. Svoje područje djelovanja širi upisom na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjek za suvremeni ples izvedbenog smjera. Jedan je od osnivača EducationTV-a, livestreaming platforme za promicanje underground glazbe, te je član novog umjetničkog kolektiva Škvadra. Surađuje s kolegama iz Pero Zloba i Tinu Ninu kolektiva kao izvedbena podrška na njihovim izložbama. Od 2014. radi na nizu projekata s domaćim i internacionalnim umjetnicima, kao što su Kenrick Sandy, Francesco Scavetta, Petra Hrašćanec, Saša Božić, Mirjana Preis.


Petak, 23. studeni 2018.
19:00 sati – zvučne izvedbe
Luana Lojić: WHAT IS SOUND? // ŠTO JE ZVUK?
Vanda Kreutz: (NE)IZDRŽIVO
Skriveno: 
Luana Lojić: WHAT IS SOUND? // ŠTO JE ZVUK?
„What is Sound? // Što je Zvuk?“ – pitanje je ukucano u Google tražilicu. Svaki je novi tab informacija koja može postati zvuk. Kakofonija pitanja postupno stvara internetsku kompoziciju s naumom shvaćanja same sebe na nama svakodnevan način: kuckanjem.

LUANA LOJIĆ diplomirala je 2016. na Odsjeku novih medija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se primijenjenom biofilijom. Od poezije za kamenje do živih instalacija, videa, filma i live arta koji tematiziraju odnos čovjeka sa sustavima, percepcijama i materijalnostima što ga okružuju, u svom radu nastoji shvatiti prirodne procese izvan i unutar pojma osjetila. Dio je umjetničkog kolektiva za interdisciplinarno djelovanje znanosti i umjetnosti Ljubavnice.

Vanda Kreutz: (NE)IZDRŽIVO
Razmišljam o neopipljivim pravilima prisutnim u međuljudskim odnosima koji s vremenom dovode do iritantnih osjećaja i odnosa. U ovom slučaju, radi se o odnosu slike i zvuka. Video i Audio su u „vezi“ tako da su činč kablovi krivo spojeni – greškom nijemi Video dobiva Audio. Audio i Video će tako postepeno graditi odnos koji će se iz nježnoga početka razviti u (ne)izdrživ. Ta (ne)izdrživa veza će trajati do kraja izvedbe, s nadom da se više neće ponoviti.

VANDA KREUTZ diplomirala je 2018. na studiju novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U umjetničkoj praksi istražuje područje eksperimentalnog filma, animacije, fotografije i audiovizualnih instalacija. Radove izlaže na skupnim i samostalnim izložbama, a od 2017. s Doroteom Cerin tvori eksperimentalni bend Kromaton koji se bavi kreiranjem zvuka iz vizualno montirane slike kroz CRT televizore, DVD playere i DIY naprave. S Kromatonom je nastupala na festivalima Sine linea u Zagrebu i Diversions International Short Film Festivalu u Svetom Ivanu Zelini, te na izložbi zvuka ZEZ u zagrebačkom KSET-u. Kromaton je u suradnji s Microniom (Deborah Hustić) nastupao u Galeriji Miroslav Kraljević i na Izlogu suvremenog zvuka u Zagrebu.


Ulaz je slobodan.


Organizator: M-art u suradnji s Muzejem likovnih umjetnosti
Voditelj programa: Ivan Faktor
Urednici programa: Ivan Faktor, Marko Jović, Ksenija Zec
Koordinatorica programa: Ana-Marija Koljanin
Vizualni identitet: Ivan Klisurić

Barutana 018 realizira se sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.





 Stranica prilagođena ispisu