Muzej likovnih umjetnosti: Izložba 26. slavonski biennale [2018.]

Svečano otvorenje i dodjela nagrada izložbe 26. slavonski biennale održat će se u četvrtak, 6. prosinca 2018. u 19 sati u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku.

Za 26. izdanje slavonskog biennalea, Ocjenjivački sud u sastavu: dr.sc. Sandra Križić Roban (predsjednica), Sabina Salamon, Jelena Pašić, Ana Mušćet i Valentina Radoš odabrao je radove 33 autora i autorica, koji će na ovogodišnjoj izložbi, iz cjelokupne natječajne selekcije, izlagat.

Imena odabranih autora su:
Tomislav Brajnović, Jasenka Bulj, Matija Debeljuh, Ana Hušman, Jochen Höller, Katarina Ivanišin Kardum, Jasmina Jakopanec, Đorđe Jandrić, Matej Knežević, Ana Kuzmanić, Ivica Malčić, Kristina Marić, Mitar Matić, Mario Matoković, Ivan Midžić, Niko Mihaljević, Marija Mikulić Bošnjak, Ivana Miolin Barić, Tomislav Pavelić, Roman Pfeffer, Sonja Pregrad, Kaspar Ravel, Davor Sanvincenti, Iva Simčić, Krunoslav Stipešević, Bojan Stojčić, Lana Stojićević, Marija Škrobo Arambašić, Vice Tomasović, Ivan Tudek, Mirjana Vodopija, Ana Zulijani i Darija Žmak Kunić.

Nagrade koje se dodjeljuju su Grand prix, tri jednako vrijedne Ex aequo i priznanje. 2016. godine utemeljena je i jedna nova nagrada – samostalna izložba u produkciji MLU u slijedećoj programskoj godini. Od ovog izdanja Slavonskoga biennalea ta će nagrada nositi ime Vlastimira Kusika, i nedavno preminulog muzejskog savjetnika MLU u mirovini i i kustos Slavonskoga biennalea sve do 2010.

“Slavonski biennale, kao manifestacija suvremenog likovnog stvaralaštva, ima zadatak predstaviti radove koji kritički promišljaju vrijeme u kojem živimo – sada. Tijekom pola stoljeća, od 1968. godine, svijet se višestruko izmijenio. Od svijeta koji se divio ljudskom napretku, koji je uspio poslati čovjeka na Mjesec, danas zabrinjavajuće velik broj ljudi vjeruje u teoriju da je svijet zapravo ploča. Kako objasniti roditeljima koji svoju djecu odbijaju cijepiti da su u zabludi kada je jedno od dostignuća suvremenog čovjeka sloboda odlučiti o vlastitom životu? Zar tu slobodu možemo i smijemo primijeniti i na bližnjega svoga? Kako se suprotstaviti autoritetima koji smatraju da je ljudsko pravo iznositi faktoide prerušene u objektivne činjenice, a objektivne činjenice poput ekoloških, humanitarnih i migracijskih kriza staviti pod navodnike?

Autori i autorice u sklopu izložbe na postavljena su pitanja odgovorili u svom mediju i u svom izričaju. Izložena su 33 djela koja se razlikuju jednako toliko koliko se mogu i unakrsno iščitavati i povezivati. Od dnevnopolitičkih zbivanja do širenja osobnih granica slobode; od intimnih poetika do pokušaja ulaska u tokove diskurzivnih mijena; od surealističnih inverzija do dokumentacije “stvarne” stvarnosti; od doslovnih obračunavanja s nazivom izložbe do lakonskih crnohumornih prikaza – svi jasno osvjetljuju činjenicu da je umjetnost emancipatorska kategorija. U ovom slučaju radovi su jasan iskorak od ambivalentnih činjenica, faktoida, koji laskaju našim zabludama o lakoći prosuđivanja prave istine. A je li prava istina u „postglobusnom svijetu“ činjenica da je više nema?” Valentina Radoš – iz uvoda kataloga

"Uokolo nas je derutan urbani krajolik. Ono bivše trusi se i djeluje kao zanemarena scenografija koja odgovara post-humanom dobu. Pseudoznanstvena uvjerenja više ne izazivaju čuđenje, jer svoju smo budućnost potrošili, ne obaziremo se ni na rastapanje ledenjaka ni na opožarene gradove. Svjedočimo fragmentaciji društva, izolaciji i gubitku stvarnih socijalnih odnosa, stanju koje je pripomoglo intenzivno korištenje interneta, i to ponajprije stvarajući privid da smo stalno dostupni, povezani i umreženi. Živimo u svijetu u kojem ništa nije kao što je bilo, no je li to doista razlog da se ljudi osjećaju prestrašenima, da im se toliko toga čini zastrašujućim?
Više od svega, Ravnom pločom željeli smo upozoriti na intenzivan osjećaj stvarnosti. No naša je stvarnost obilježena i post-istinom, negiranjem evolucije i znanstvenih činjenica te nizom individualnih odluka koje su pridonijele povratku nekoć iskorijenjenih bolesti. Antropocensko razdoblje u kojem živimo funkcionira na temelju krhke ravnoteže između snaga prirode i onih čovjeka. Sudbina jednih ovisi o drugima, i obrnuto. Hoće li svijet ostati u razmjerno usklađenom odnosu obje strane, ne znamo. Teza o Zemlji kao ravnoj ploči idealno pristaje u krajolik post-istine o kojem svoje mišljenje izražavaju empiričari, zasnivajući ga na subjektivnom iskustvu, a ne znanju. Pokusi na kojima se zasniva post-istina ne služe u svrhu dokazivanja intelektualne superiornosti nego da bi nas se uvjerilo da nam se već dugo vremena laže. Što činiti u vrijeme eskalacije pseudoznanosti kad besmislice postaju relevantne jedino stoga što su bezbroj puta izgovorene, napisane ili podijeljene na društvenim mrežama? Jesu li nas doista prevarili pričajući bajke o slijetanju na Mjesec?

Odabrana za 26. izdanje Slavonskog biennala, pred nama su djela koja nisu samo umjetnička. Pojedina od njih su modeli stvarnosti koju umjetnici laboratorijski skrupulozno analiziraju i interpretiraju u nizu vizualnih metafora, govoreći o rodnoj nejednakosti, opstanku prirodnih znanosti, životu koji se odvija na rubu civilizacijskih normi, ili izvan njih. Očekuju nas mirisi i zvukovi javnog prostora, pa zatim “bilješka” u izložbenom prostoru gdje je izveden pokret kojim je povezano nekoliko razina prostorne i vremenske stvarnosti. Odabranim radovima simuliramo sudare i razdvajanja, postavljamo pitanja o načinu uspostavljanja normi evocirajući ih kao konstitutivne društvene elemente. Međusobne razlike u umjetničkim pristupima tretirane su kroz nehijerarhijske odnose, što omogućuje da istodobno i na zajedničkom mjestu ukažemo na strukture moći i nasilje koje potiču te pokušaje njihova prevladavanja. Pojedine vizualizacije temelje se na poraznim statističkim podacima, a poneke su zablude podvrgnute višeznačnim postupcima i manipulacijama s čijim se obrazloženjima i nakanama ne moramo, a ponekad i ne možemo složiti. Prevladavaju solipsistički pogledi usamljenih šetač/ic/a i ciničnih “nevjernika” koji progovaraju iz mjesta u svijetu u kojem, navodno, jedino što postoji i po čemu se sve ravna je subjektivno ja.” Sandra Križić Roban - iz teksta predgovora

Manifestacija 26. slavonski biennale realizira se sredstvima Osječko-baranjske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Grada Osijeka.

Izložba ostaje otvorena do kraja veljače 2019.