Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
ned 16. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
pon 17. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
uto 18. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
sri 19. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
čet 20. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Vodite me u Muze...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
pet 21. 12. 2018.
Božićna bajka u ...
Advent u Bilju [...
Advent u parku [...
Advent u parku [...
Advent u Osijeku...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

U osječkoj Galeriji Kazamat će se u subotu, 13. listopada 2018., s početkom u 20:00 sati održati otvorenje izložbe „Tamara Sekulić / Andrej Tomić“. Izložba je otvorena do nedjelje, 28. listopada. Ulaz na izložbu je slobodan.

O IZLOŽBI:
Prisjećajući se susreta s knjigom o prašumi pod nazivom “Proživljene zgode”, Antoine de Saint-Exupéry kroz glas dječaka-pripovjedača objašnjava kako je u njoj vidio sliku koja je prikazivala zmiju kako proždire plijen. Nedugo zatim i sam se dječak okušao u crtanju sličnoga prizora. Kada je nacrtano pokazao odraslima, pitao ih je osjećaju li strah gledajući njegov crtež, na što su mu odgovorili da strah ne osjećaju jer ono što je nacrtano prikazuje šešir. Dječak, međutim, nije nacrtao šešir, nego zmiju koja je pojela slona.

Ova kratka epizoda iz čuvenoga “Malog princa” pokazuje da motivi mogu biti predstavljeni i tumačeni na različite načine o čemu uvelike ovisi osoba koja o gledanome govori. Tamara Sekulić i Andrej Tomić mladi su umjetnici u čijem radu inzistiranje na samosvojnosti i neotuđenosti autorskoga pogleda osobito dolazi do izražaja. Nekoliko je aspekata koji povezuju ovo dvoje izlagača od kojih su tri posebno naglašena. Prvi – koji se nazire već na motivskoj razini – proizlazi iz fascinacije vegetabilnim svijetom i njegovim rastom. Stabla i kaktusi koje oblikuje Tamara Sekulić rezultat su gotovo animističke očaranosti florom koja se razvija i svojim stasom nastoji dosegnuti preobilje sunčeve svjetlosti. I slikarstvo Andreja Tomića inspirirano je biljem i raslinjem. Ono, doduše, i izrasta iz podneblja bogatog ekosustava, ali i iz sredine u kojoj je priroda često služila kao izvorište umjetničke inspiracije. Druga točka umjetničkog zajedništva na ovoj je izložbi boja. Sekulić kod skulptura nastoji iskoristiti sve prirodne datosti koje joj nudi materijal od kojih gradi skulpture. Bojanjem površine skulptura naglašava se sam objekt omogućavajući spajanje prirodnost oblika i materijala te proizvoljnost kolorita. Tomiću je snaga kolorističke dimenzije slike osobito važna. Osim što njome gradi prostor slike, boja Tomiću služi kako bi površinu platna učinio prostorom snažne geste. Gustim nanosom boje Tomić stvara reljefnu fakturu koja njegovim slikama daje pokretljivost, premda se u tim pokretima osjeća i stanoviti grč koji vjerojatno proizlazi iz slikareva stava da je slikarstvo “jedan izrazito spor medij koji kaska za brzim tempom suvremenog života. No, ta mana koju mu često predbacujemo ujedno predstavlja i njegovu kvalitetu.” Baš tu kvalitetu u slikarstvo traži Tomić rujući po motivima koje nalazi u svojoj okolini ne bi li preveo osjetilne podražaje u jezik kojim progovara boja. On se ne oslanja na oponašanje motiva, nego viđeno i doživljeno koristi kao poticaj da bi stvorio vlastito vidljivo, a na tom tragu radi i Sekulić slijedeći tezu Paula Kleea kako “umjetnost ne oponaša vidljivo, nego ga stvara”. Treći aspekt povezanosti vidljiv kod dvoje mladih autora odnos je prema tretmanu površine. U Tomićevu je slučaju već rečeno kako nanosom boje čini fakturu svojih platana reljefnima približujući materiju slike materiji objekta koji slika. Na sličan način promišlja i Sekulić mreškajući dlijetom površine svojih stabala kako bi im na simboličkoj razini oblikovala koru koju je drvni materijal od kojih skulpture gradi nekada imao, a koju gotovo intuitivno osjećamo gledajući površine Tomićevih stabala.

Na izložbi Tamare Sekulić i Andreja Tomića može se vidjeti dio imaginarne prašume autora u kojoj su motivi oblikovani isključivo prema njihovu subjektivnom doživljaju predmeta. Sekulić je u igri varijacija svojim kaktusima dala vrlo čist formalni izraz razveden razigranim bojama koje vape za biljkama velikih površina – možda i većim kaktusima no što ih se ovdje može vidjeti. Gledajući platna Andreja Tomića usudio bih se reći kako je svijet njegovih prašuma jako velik te da će zainteresiranim i neopterećenim pogledom u njemu moći nastaviti otkrivati brojne vegetabilne fascinacije kako bi ih snažnom gestom pretočio u nove oblike – nečijem oku tako bliske, a nečijem silno daleke. Put kojim su Sekulić i Tomić krenuli iziskuje čvrsta i oštra sječiva kako bi uočene fascinacije na putu svojih imaginarnih prašuma mogli poput de Saint-Exupéryjeva dječaka-pripovjedača samosvjesno pretakati u oblike ispunjene snagom njihova umjetničkog doživljaja. Igor Loinjak



 Stranica prilagođena ispisu