Kopački rit: Međunarodna noć šišmiša [2018.]

Međunarodna noć šišmiša u Kopačkom ritu održat će se u petak, 7. rujna 2018. godine s početkom u 18:00 sati u otvorenom paviljonu na Prijemnom centru u Kopačevu.

Uz zabavu i igru naučimo više o šišmišima:
18.00 h - grokaz „Nove zgode šišmiša Eha“ u izvedbi Igraonice Moltonko
18.30 h - Edukativno-zabavne igraonice za djecu
19.30 h - Potraga za šišmišima uz pomoć bat detektora
(Sva djeca koja dođu odjevena u kostime prigodne za Noć šišmiša sudjelovati će na šišmiš-reviji i u natjecanju za nagrade)
Program je besplatan za sve.

Šišmiši su vrlo važna skupina sisavaca koja s više od 1300 vrsta čini oko četvrtine ukupnog broja sisavaca na svijetu. Najveći broj vrsta šišmiša nalazimo u tropskom i suptropskom pojasu, dok prema polovima broj vrsta opada.

Šišmiši su iznimno važan dio svjetskih ekosustava - bitna su karika u prirodnom obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju čitavog niza biljaka koje cvatu noću, kontroliraju brojnost noću aktivnih kukaca, te tako predstavljaju indikator zdravlja okoliša. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja.

U umjerenom pojasu, pa tako i u Hrvatskoj šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Nastanjuju sve naše ekosustave, a što je veći broj vrsta prisutan na nekom području može se reći kako je i njegov „indeks zdravlja" veći. Neke vrste obitavaju u špiljama, neke u šumama, neke u nadzemnim objektima poput kuća, zgrada, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa. Hrane se u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, iznad vode, oko svjetiljki, što ovisi o sklonosti pojedine vrste.

Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50 %, pa se stoga populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Čak četvrtina ukupnog broja vrsta šišmiša nalazi se u pojedinoj kategoriji ugroženosti prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN).

Većina vrsta šišmiša orijentira se i prepoznaje plijen poput kukaca, plodove, cvjetove koje oprašuju pomoću eholokacije. Šišmiši ispuštaju ultrakratke zvučne signale koji se odbijaju od prepreka u prostoru i potencijalne hrane. Odjeke takvih zvučnih signala primaju ušima te procesuiraju u posebno prilagođenom živčanom sustavu. Na temelju „zvučne slike odjeka određuju mjesto, kut i teksturu prepreke ili plijena. Svaka vrsta šišmiša glasa se na specifičan način što je otkriveno snimanjem njihova glasanja pomoću ultrazvučnih detektora. Šišmiši osim u svrhu eholokacije ispuštaju i socijalne zvukove u svrhu komunikacije majka-mlado, označavanja teritorija, poziva u pomoć i privlačenja ženki. Tada ih možemo čuti jer se glasaju na nižim frekvencijama u čujnom području čovjeka.

Šišmiši su jedini sisavci koji imaju aktivnu sposobnost leta. Fosili šišmiša stari oko 50 milijuna godina već su imali sve anatomske karakteristike kao današnji šišmiši. Mnoge vrste šišmiša lete brzinama od 18 do 29 km/h, dok neke vrste mogu letjeti i brže od 50 km/h.

Životni vijek dulji od 20 godina zabilježen je za 22 vrste šišmiša, dok je za 6 vrsta dulji od 30 godina. Šišmiši su obzirom na svoju veličinu rekorderi u dugovječnosti. Znanstvenici pretpostavljaju da se tajna dugovječnosti šišmiša krije u činjenici da životinje štede energiju tijekom hibernacije i dnevne letargije. One vrste šišmiša koje hiberniraju u pravilu žive čak šest puta dulje od onih vrste koje ne hiberniraju. Zbog toga su šišmiši vrlo interesantna skupina u gerontološkim istraživanjima.