Muzej likovnih umjetnosti: Otvorenje izložbe "Tragovi"
11.09.2017. 10:48
U organizaciji Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku u četvrtak 14. rujna 2017. u 19 sati bit će otvorena izložba radova Lane Ključarić pod nazivom Tragovi. Izložba se sastoji od 10 radova nastalih unazad dvije godine u tehnici kemijska olovka na papiru. Radovi na izložbi predstavljaju novi umjetnički smjer mlade umjetnice, kojoj je ovo prvo samostalno predstavljanje u MLU nakon niz predstavljanja kako u zemlji tako i u inozemstvu.
Novi radovi, koji su u svojoj konceptualnoj osnovi još uvijek, i oduvijek, autobiografski i psihološki piktogram svoje autorice, sada se udaljavaju od reprezentacijske prepoznatljivosti i realističnog prikaza onoga što fizičko oko vidi. Izolirani potezi olovke stvaraju zgusnuta polja crnine i polja bjeline, združuju koncentraciju oka, duha i ruke te s papira kreću u preuzimanje prostora. Eksperiment prepuštanja sebe olovci u ruci, koja je u isto vrijeme oruđe i misaoni putokaz, vodi od suzdržane geometrije do organske lirike neobuzdanog poteza. U trenucima istinskog suočavanja same sa sobom i u preispitivanju i promišljanju stvaralačkog procesa, umjetnica formalističkom redukcijom ispisuje nove apstraktne znakove na papiru i ta je tanka crta tinte skromna i nenametljiva koliko i sadržajno sveobuhvatna. Kroz ove kružne, sjenčane, kose i ravne tokove povučenih crta na papiru promatrač ulazi u sfere neizrečenog i psihološki se spaja s umjetnicom u njezinu iskazu. I ne samo to – pozvan je dodati vlastite asocijacije i tumačenja.
Zašto kemijska olovka? Jer je umjetnica drži u ruci od rođenja i njezina varljiva jednostavnost odiše pitanjima trajnosti: naše ljudske i one umjetničke. Ovi tragovi na papiru, koji svoje crnilo ostavljaju sve dok u olovci ima tinte, mogu i označavati uzorak naših otkucaja srca, koji su također mjerljivi i stvarni sve dok u nama ima duha i daha. Kada se jedna olovka isprazni, njezinu je radu došao kraj, trag se zaustavlja i obrisi crteža više se ne šire.
Novi radovi, koji su u svojoj konceptualnoj osnovi još uvijek, i oduvijek, autobiografski i psihološki piktogram svoje autorice, sada se udaljavaju od reprezentacijske prepoznatljivosti i realističnog prikaza onoga što fizičko oko vidi. Izolirani potezi olovke stvaraju zgusnuta polja crnine i polja bjeline, združuju koncentraciju oka, duha i ruke te s papira kreću u preuzimanje prostora. Eksperiment prepuštanja sebe olovci u ruci, koja je u isto vrijeme oruđe i misaoni putokaz, vodi od suzdržane geometrije do organske lirike neobuzdanog poteza. U trenucima istinskog suočavanja same sa sobom i u preispitivanju i promišljanju stvaralačkog procesa, umjetnica formalističkom redukcijom ispisuje nove apstraktne znakove na papiru i ta je tanka crta tinte skromna i nenametljiva koliko i sadržajno sveobuhvatna. Kroz ove kružne, sjenčane, kose i ravne tokove povučenih crta na papiru promatrač ulazi u sfere neizrečenog i psihološki se spaja s umjetnicom u njezinu iskazu. I ne samo to – pozvan je dodati vlastite asocijacije i tumačenja.
Zašto kemijska olovka? Jer je umjetnica drži u ruci od rođenja i njezina varljiva jednostavnost odiše pitanjima trajnosti: naše ljudske i one umjetničke. Ovi tragovi na papiru, koji svoje crnilo ostavljaju sve dok u olovci ima tinte, mogu i označavati uzorak naših otkucaja srca, koji su također mjerljivi i stvarni sve dok u nama ima duha i daha. Kada se jedna olovka isprazni, njezinu je radu došao kraj, trag se zaustavlja i obrisi crteža više se ne šire.
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (0)