Ukidanje dobne granice mjere stručnog osposobljavanja - prikupljanje potpisa

Na Trg Ante Starčevića u periodu 22. travnja - 07. svibnja 2017., prikupljat će se potpisi za ukidanje dobne granice mjere stručnog osposobljavanja.

Donošenjem važećeg Zakona o poticanju zapošljavanja (NN 57/12, 120/12, 16/17) uvedeno je dobno ograničenje za korištenje mjere Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (NN 16/17, Čl.2/1/1).

Iako vjerujemo da nije bila namjera, takva je odredba proizvela diskriminirajući učinak jer osobe starije od 30 godina više nisu u mogućnosti iskoristiti spomenutu mjeru, te samim time, ne mogu pristupiti polaganju stručnih ispita a koji su uvjet za daljnje zapošljavanje u struci.

Naime, radi se o osobama koje su kasnije od uobičajenog upisale studij ili prekvalifikaciju, sukladno zanimanjima koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, u skladu s potrebama tržišta rada. Također, radi se i osobama koje su nakon jednog završenog studija upisale drugi, kao i onima koji su nastavili obrazovanje na poslijediplomskim doktorskim ili specijalističkim studijima.

Obzirom na olakšice koje Vlada nudi poslodavcima, bilo javnom ili privatnom sektoru, isključivo se raspisuju natječaji za Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (tzv. SOR). Naime, po svakom ugovoru o SOR-u poslodavcima se za svakog korisnika mjere isplaćuje novčana pomoć, trošak doprinosa za mirovinsko, zdravstveno osiguranje, te trošak zaštite na radu. Kao ishod takve politike, poslodavci više ne raspisuju natječaje za zapošljavanje klasičnih vježbenika.

Najveći broj stručnog osposobljavanja odrađen je u tijelima državne ili lokalne uprave, te javnim institucijama (bolnice, škole, muzeji, ministarstva, instituti itd.) iako postoji zabrana zapošljavanja u javnim ustanovama i drugim pravnim osobama koje se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske. Navedenom mjerom, profesori, psiholozi, sociolozi, knjižničari, etnolozi, arheolozi, ekonomisti, pravnici, socijalni radnici, socijalni pedagozi, farmaceutski tehničari, prvostupnici sestrinstva, dentalni tehničari, odgojitelji, učitelji i drugi, stariji od 30 godina nemaju mogućnost steći potrebno radno iskustvo i položiti stručni ispit koji je uvjet za zaposlenje u zanimanjima za koje su se školovali. Potrebno je napomenuti da su na isti način zakinute i struke kojima su potrebne dvije godine stručnog osposobljavanja, npr.
geodeti i građevinari. Zakon također koči i zdravstvene djelatnike kojima je staž nakon obrazovanja ključan za dobivanje licence, a SOR je postupno i to zamijenio.
Mjerama aktivne politike zapošljavanja Vlada nije ponudila rješenje za pristup tržištu rada u struci ovim osobama, bile one iz društvenih, humanističkih, zdravstvenih, tehničkih ili drugih struka.

Ukratko, osobama starijim od 30 godina, trenutnim zakonskim rješenjem, nakon završenog fakulteta, poslijediplomskog studija ili prekvalifikacije, onemogućeno je zapošljavanje u struci za koju su se školovale. U tom smislu, onemogućen je pristup tržištu rada, nažalost čak i kada se radi o deficitarnim zanimanjima.
Nadalje, radi ilustracije, naveli bismo nekolicinu primjera.

Primjeri:
„Moj problem: Slijepa sam osoba. Diplomirala sam bibliotekarstvo i muzeologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Knjižnica u kojoj sam za vrijeme studija obavljala praksu i radila preko student servisa uzela bi me na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Međutim, to je po sadašnjem zakonu nemoguće jer imam 30 godina. U toj mi je knjižnici prilagođeno i računalo, instalirana je govorna podrška i prilagođen program s kojim radim. Kao slijepoj osobi teže mi je pronaći posao, a još teže će biti bez položenog stručnog ispita.“
„Studirala sam hrvatski i književnost no put me odveo radu u udrugama gdje sam obavljala poslove koji bi po struci više odgovarali pravnicima ili ekonomistima. Nakon 11 godina više nisu imali sredstava za moju plaću pa sam na Zavodu od studenog 2016. godine. Znajući što me čeka, krenula sam s traženjem posla puno ranije. I dalje sam bez posla: s 11 godina staža i 2 završena fakulteta (drugi je inozemni: Radnik s mladima u zajednici).“

„(Staž zdravstvenog djelatnika!)
Obvezan sam stažist (Članak 59. ZOR-a) i bez pripravničkog staža ne smijem raditi u struci za koju sam se školovala (radna terapija). Pripravnički staž zdravstvenih radnika se smatra drugačijim od ostalih struka. Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pojašnjavaju: "Oblik stručnog osposobljavanja za 2.620,80 kn kuna je potpuno dobrovoljan, dok stažiranje svih zdravstvenih djelatnika predstavlja obvezu prema jasnim pravilima njihove struke i nije dobrovoljno jer predstavlja obvezni dio obrazovanja i reguliran je zakonima, pravilnicima i kolektivnim ugovorima". Završila sam srednju medicinsku školu (medicinska sestra), nakon koje sam odradila svoj pripravnički staž za medicinsku sestru. Onda upisujem i završavam Zdravstveno veleučilište u Zagrebu (radni terapeut) te zbog jasnih zakona da bih dobila licencu za rad moram ponovno odraditi pripravnički staž za radnog terapeuta. Međutim, kako je u jednom trenutku stručno osposobljavanje za rad u potpunosti izbacilo pripravništvo iz sustava, ljudi s 2 obrazovanja su ostali primorani izabrati jedno jer se mjera stručno osposobljavanje ne može koristiti više puta. Isto tako ne možemo koristiti niti jednu drugu mjeru jer nemamo licencu za rad za obrazovanje za koje smo se obrazovali. U Ministarstvu zdravstva me savjetuju da idem volontirati što je također nemoguća opcija jer Zakon o volonterstvu ( NN br 58/07 i 22/13) u članku 11. stavak 2. kaže: „Nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca“, a moj pripravnički staž mora trajati 12 mjeseci. Isto tako, ustanova koja bi me bila voljna primiti na „volonterstvo“ bi za mene morala plaćati doprinose (obvezni doprinos mirovinskom osiguranju (HZMO) u iznosu od 7.057,92 kn za 12 mjeseci, obvezni doprinos zdravstvenom osiguranju (HZZO) u iznosu od 5.468,96 kn za 12 mjeseci) što niti jedna ustanova naravno ne želi i smatra da im ja nisam „isplativa radna snaga“.“

„Diplomirala sam 14.04.2016. godine, od tada su me već dvije ustanove željele primiti na staž no svaki puta bih dobila negativnu ocjenu od HZZ-a i sve bi “palo u vodu”. Već skoro godinu dana nezaposlena čekam da se nešto dogodi i da mi netko odobri pripravnički staž, nakon kojeg mogu polagati stručni ispit i tek tada kao zdravstveni radnik mogu predati zahtjev za licencu i krenuti u "lov" na pravi posao, tj. Bez odrađenog pripravničkog staža po zakonu ne smijem raditi u struci za koju sam se školovala (Na temelju članka 136. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, »Narodne novine«, broj 150/08, 71/10 i 139/10, Pravilnik o pripravničkom stažu zdravstvenih). Nažalost, veliki problem u Hrvatskoj predstavlja upravo taj put zdravstvenih radnika od diplomiranja do traženja posla, jer po zakonu koji propisuje Ministarstvo zdravstva ne smiju raditi u struci bez odrađenog pripravničkog staža.“

„Fakultet sam upisala kasnije, duga priča zašto (a mislim da to u ovom trenutku nije važno) i krajem 2016. sam diplomirala psihologiju. Moram položiti stručni ispit da bi dobila dopusnicu za samostalan rad. Većina natječaja su vezani za stručno osposobljavanje na koje eto nemam pravo zbog godina, a u ostalim natječajima uvjet je položeni stručni ispit i dopusnica za samostalan rad. Bila sam spremna i volontirati godinu dana samo da ispunim uvjete za polaganje stručnog ispita (našla sam i gdje) ali ni to ne mogu jer nije dopušteno volontiranje u punom radnom vremenu. Natječaja za stručno osposobljavanje za moju struku ima dosta, na nekima sam bila pozvana na razgovor ali zbog dobnog ograničenja sam uvijek odbijena.“

„Odgojne znanosti - nakon toliko žrtvovanja i odricanja, uz dijete s teškoćama u razvoju i još drugo dvoje, dođeš do kraja studija i umjesto da se raduješ, ti si stavljen pred zid! Bitan mi je pripravnički staž da bih mogla položiti ispit i raditi u struci, jer bez pripravničkog je nemoguće dobiti posao, potrebna mi je ta godina.“

„Imam rijetku bolest - hereditarni angioedem, razne prehrambene alergije, godinama sam se bezuspješno prijavljivala za SOR, a kada sam ga dobila na javnom natječaju, saznala sam nakon pola godine odrađenog, da poslodavac nije raspisao dobar naziv radnog mjesta i da s tim nazivom neću moći izaći na stručni ispit koji je ključan za moju struku. U mobingu od strane mentora, poslodavca, ispostave HZZ-a koji su pogriješili jer je natječaj trebao biti napisan ispravno ili odbijen pa napisan ponovo, doživjela sam pogoršanje svoje bolesti te sam morala prekinuti SOR. I u međuvremenu sam napunila 30 godina.“

„Završen studij Socijalnog rada. Živim u Požeško-slavonskoj županiji u kojoj sam jedini socijalni radnik na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje područnog ureda Požega. Institucije poput Centra za socijalnu skrb i Dom za odrasle Ljeskovica, raspisuju natječaje i nitko im se ne javlja. Natječaj za SOR, raspisan od Doma za psihički oboljele odrasle osobe- Ljeskovica, na koji sam prošle godine aplicirala, bio je raspisan u lipnju 2016. godine i ujedno sam bila jedini kandidat. Posljednjeg dana istog natječaja u lipnju 2016.g. HZZ je donio Odluku o ukidanju stručnog za starije od 30.god. Struka socijalnih radnika je u mojoj županiji deficitarna, a u radni odnos nas niti jedna ustanova ne prima jer je uvjet iskustvo u struci od minimalno jedne godine i položen stručni ispit. Na "klasično pripravništvo " također ne mogu jer Ustanove nemaju sredstava za financiranje itd. Komora socijalnih radnika odnosno, nadležno nam Ministarstvo, ne izdaje licencu jer nismo odradili staž. I tako nam je i ta stavka uskraćena.“

„Socijalni sam radnik. Uvjet za rad u struci jest položen stručni ispit a uvjet za njega je godina pripravništva. Sve institucije socijalne skrbi objavljuju natječaje samo za stručno osposobljavanje, SOR, na koje zbog godina nemam pravo... iako je u Slavoniji moje zanimanje deficitarno i neke natječaje ponavljaju jer očito nema dovoljno kandidata. A ja sam odbijena jer ne zadovoljavam uvjete za stručno osposobljavanje zbog godina. Čista diskriminacija zbog koje moja diploma ništa ne vrijedi.“

„Spletom životnih okolnosti upisala sam Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet s 30 godina. Diplomirala sam nakon pet godina kao magistra socijalne pedagogije i ubrzo se javila na natječaj za stručno usavršavanje u OŠ Trnsko. Nažalost, škola je sredinom veljače od HZZ-a primila odbijenicu za mene zbog mojih godina. Pisala sam na Ministarstvo rada i mirovinskog sustava te na Ministarstvo znanosti i obrazovanja i osobno išla tamo i svi su me upućivali na moju stručnu savjetnicu. U četvrtak (16.3.2017.) sam imala individualni razgovor kod svoje više stručne savjetnice. Nadala sam se da će mi ona znati pomoći, jer su od 2.ožujka aktivne nove mjere zapošljavanja. Od svih mjera rekla mi je da se na mene može primijeniti samo ona za dugoročno nezaposlene osobe (nakon porodiljnog sam se vratila na HZZ 1.2.2016.godine). Međutim, moja viša stručna savjetnica ne zna može li poslodavac (u ovom slučaju škola) tu mjeru za mene upotrijebiti. Njezin savjet je bio da me škola zaposli. Po drugi put sam joj objasnila da me škola ne može zaposliti, jer već imaju socijalnog pedagoga. Ne može jedna škola imati dva, a neka druga niti jednog socijalnog pedagoga. Ono što želim su isti uvjeti za sve neovisno o dobi, jer ovako se radi o diskriminaciji po dobi. Dozvoljeno mi je bilo da upišem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet s 30 godina i steknem diplomu magistre socijalne pedagogije kao i moje mlađe kolege. Zašto onda ne bih i ja mogla na stručno osposobljavanje uz naknadu kao i moje mlađe kolege i kolegice? Bez stručnog osposobljavanja i kasnije polaganja stručnog ispita ne mogu konkurirati na tržištu rada i na taj način uskraćuje mi se moje pravo na rad propisano Ustavom Republike Hrvatske.“

Nakon navedenih primjera, voljeli bismo istaknuti kako se na ovaj način demotiviraju svi oni koji bi se u kasnijim godinama željeli uključiti u obrazovni proces (npr. u tridesetima), odnosno, sudjelovati u cjeloživotnom obrazovanju.

Nezaposlenost u Hrvatskoj postoji kao problem već dugi niz godina. U normalnim uvjetima na tržištu rada svi bismo se uspjeli prijaviti na natječaje za pripravnike. Međutim, takvi se natječaji više ne raspisuju. Stoga, ukoliko se ne izmijeni postojeći Zakon o poticanju zapošljavanja (NN 57/12, 120/12, 16/17) izvjesna sudbina osoba koje dovrše svoje obrazovanje nakon 30-te godine jest da postanu dugoročno nezaposlene, te osobe čije se stečene kompetencije postupno gube, njihovo vrijeme i novac kao i novac poreznih obveznika investiran u obrazovanje ostaje neiskorišten, a oni postanu postupno opterećenje za porezne obveznike. Postojeća politika doprinijeti će nažalost daljnjem ubrzanju iseljavanja stručnih i visokoobrazovanih osoba, u zemlje koje očito više cijene stečena znanja i vještine od Hrvatske.