Utvrda Korođvar: Povratak vitezova na utvrdu Korođvar [2016.]

Manifestacija s temom viteških borbi i gospodarski sajam održati će se na Utvrdi Korođvar 17. rujna 2016. u organizaciji Agencije za odživi razvoj Općine Antunovac, Općine Antunovac i Općine Čepin.

Ulaz na događanje je slobodan.

"Wasserburg" Korođvar je srednjovjekovna utvrda, a nalazi se u ostacima močvare nedaleko Ivanovca uz cestu Čepin – Ivanovac. Utvrda je izgrađena nakon darovanja posjeda obitelji Korođ. Prvi put se u pisanim izvorima spominje 1290. godine, pa se ta godina uzima kao godina izgradnje utvrde.

Korođvar je izgrađen na brežuljku u močvari gdje je postojalo prapovijesno naselje, a nakon toga rimski vojni tabor. Pravilnoga je kružnoga oblika promjera 40 metara, dvorište je pravilnog osmerokutnog oblika u sredini je Donžon kula, po legendi prozvana Zmijska kula. Takva kula je tipična građevina u srednjovjekovnim burgovima, u mirnodopskim razdobljima služila u podrumu kao zatvor, a na gornjim katovima za stanovanje, u vrijeme ratne opasnosti kula je bila posljednje pribježište.

Korođvar je pod Turke pao poslije 25. studenog 1573. godine, čak deset godina poslije Osijeka, jer se nalazio na nepristupačnom terenu.

Nakon turskog osvajanja Korođvar propada i više nikada nije obnavljan. Na početku XX. stoljeća ondje je bila gostionica, gdje su veleposjednicima dolazili brojni gosti na lov. Prilikom konzervatorskih radova 1978. godine, otkriveno je da je utvrda građena kao i Venecija po principu “Drvenih rašlji” od hrastovih greda.

Poludjevojka – poluzmija

Legenda kaže da se za noći punoga mjeseca oko grada u močvari može čuti siktanje zmija i sablastan smijeh, a često i krik od kojega se svim živim bićima ledi krv u žilama.

Prema pučkoj predaji poludjevojka – poluzmija je mitsko biće koje ima gornji dio tijela ženski, a donji dio tijela zmijski rep. Navodno je Filip Korođ pobjegao s Kolođvara, jer su ga opsjedale močvarne zmije. Kasnije su zaposjele grad poslije odlaska Korođa. Filip Korođ je zazidao svoju kćer u zmijsku kulu da mu čuva blago, koje nije mogao ponijeti sa sobom. Ona se je nakon toga pretvorila u poludjevojku – poluzmiju.

Narod ju krivi za nestajanje djece u blizini Korođvara, jer je ona pjesmama dozivala djecu u ruševni otvor s vanjske strane, a nakon što su djeca ušla ona ih bi gušila svojom dugom kosom i proždirala njihova tijela, koja su joj omogućavala preživljavanje. Nitko tko je ušao u otvor s vanjske strane, koji je navodno i ulaz u podzemne tunele sve do osječke Tvrđe.

U taj otvor prilikom obnove konzervatori su pustili psa, koji se nikada nije vratio…

Jedna od legendi veže i baruna Franju Trenka, da je nakon uspješnih ratova za austrijsku krunu opljačkano zlato pohranio je u zmijsku kulu. Kako nitko od njegovih pandura nije imao hrabrosti doći po sedam sanduka zlata, možda se to zlato i danas tamo krije…"