Galerija Kazamat: Promocije zbirke priča "Valjalo bi me zamisliti sretnim"

[25.10.2014.] Davor Mandić održao neobičnu i zanimljivu promociju svoje knjige u Kazamatu

---

Udruga „Grupa građana“ Osijek i Umjetnička akademija u Osijeku u suradnji s Nakladom Ljevak sa zadovoljstvom najavljuju izniman književno-performerski događaj: promociju hvaljene zbirke priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ Davora Mandića, koja će se održati u petak, 24. listopada 2014. godine, u 19,00 sati u Galeriji Kazamat u osječkoj Tvrđi.

Atraktivan i zanimljiv prostor Kazamata tako će postati poprište osječkog predstavljanja knjige koja je do sada zaslužila samo panegirike kritičara i čitatelja, a koja je do sada uspješno prezentirana zagrebačkoj, riječkoj i splitskoj publici. To nikako neće biti obična promocija jer Davor Mandić, pulsko-riječki književnik, kritičar i kolumnist Novog lista te rocker i alternativac po vokaciji, svaki svoj javni nastup obogaćuje elementima performansa i uključuje publiku. Uz to, moderator Tomislav Levak, novinar Glasa Slavonije i tajnik Udruge „Grupa građana“ Osijek, kolegu po žurnalističkom peru i osebujnoga sugovornika pokušat će „izrešetati“ i pitanjima koja nisu usko vezana uz ovu sjajnu zbirku priča.

Uostalom, pročitajte što o piscu i knjizi kaže urednik Nenad Rizvanović: „Mogao je Davor Mandić napisati i drukčiju knjigu, možda priručnik za podvodni ribolov ili vrtlarstvo na Kvarneru. Ili, ako bi baš krenulo po zlu, neko ispovjedno polu/semi/autobiografsko štivo u kojem će ispasti pametniji, načitaniji i ljepši nego što jest, jer takva je danas moda, bože moj. I nitko ne bi imao ništa protiv: momak lijepo piše, ima smisla za literaturu, jedino bi možda pokoja knjižničarka pomislila kako je od tog dečka ipak nešto drugo očekivala.

Pa ipak eto, tko zna kako i zašto, sve je to još pomalo tajanstveno, taj Davor Mandić nije napisao knjigu koja je potrebna samo njemu: čitateljica ili čitatelj lako će shvatiti kako u ovim lijepim pričama postoji nešto literarno fino, druželjubivo, antikompromisno i substvarnosno. Sat na ormaru malo drukčije kuca nakon ovih priča: vjetrić je puhnuo u zavjese jer su balkonska vrata otvorena. Mandić zna biti duhovit poput Davora Slamniga u „Čudovištu“ ili profinjeno melankoličan poput Stanislava Habjana u „Nemogućoj varijanti“. Sva sreća da Davor Mandić te knjige nije pročitao jer se možda ne bi usudio napisati svoju knjigu. Knjiga je, naposljetku, spremna da vas u duga popodneva nahrani blesavim planovima, blistavim promašajima, fantastičnim snovima i drugim jednostaničnim čudima. Uživajte”.

A što nekonvencionalni Mandić, koji tvrdi kako se grozi pisanja biografija, kaže o samome sebi? “Grozim se bilješki o piscu. Ili moraš, kao fol u trećem licu, slušati litanije o veleuspjesima tih egomanijaka, ili se moraš, što je još gore, probijati naplavinama tzv. duhovitosti u opuštenim biografijama da bi došao do neke informacije. Kako uspjeha nemam pa da pomislim da možda i nije tako loše o sebi govoriti u trećem licu, reći ću da su bilješke glupost. Gdje sam i kada rođen? Pa koga to zanima? Kao da je bitno da sam prozni debitant u 37. godini. To sačuvaš za sebe jer kako će kritičar (nije sinegdoha, onaj jedan kritičar u Hrvatskoj) gledati na tu činjenicu blagonaklono? Toliko početničkih grešaka, a toliko godina. Zakašnjeli debitant, eto naslova kritike. Dakle ni riječi o tome. Uostalom legitimira me to što znam što je sinegdoha”.

Sve navedeno sigurno su odlični razlozi da petak navečer u 19,00 sati naletite u Kazamat, osobito jer je ulaz – slobodan. Tamo vas čeka Mandić spreman odgovarati ne samo na pitanja moderatora, već i ona koja postave posjetitelji. Ako bude raspoložen, možda će i pročitati poneki ulomak iz knjige koju će se tom prilikom moći kupiti po povoljnijoj cijeni.

Biografija: