Galerija Kazamat /HDLU Osijek: otvorenje izložbe "Obiteljsko, nacionalno, zabilježeno, zaboravljeno"

U Galeriji Kazamat, HDLU Osijek, u subotu, 22. lipnja 2013. godine, u 20h, održat će se izložba "Obiteljsko, nacionalno, zabilježeno, zaboravljeno".

Grupna izložba četvero autora: Mario Matoković, Ana Sladetić, Miran Šabić, Maja Rožman

Izložba će biti otvorena do 14.srpnja 2013.godine, ulaz na sva događanja je besplatan.

Radno vrijeme galerije:
Četvrtak-nedjelja:17:00 - 20:00h
Petkom 10:00 - 13:00h i 17:00 - 20:00h

Grupe mogu dogovoriti termin i van radnog vremena.

Grafika je osnovni medij koji je četvero grafičara (Mario Matoković, Ana Sladetić, Miran Šabić, Maja Rožman) iskoristilo kao elementarnu tehniku, ali popraćenu, u nastajanju ili tijekom samog izlaganja, s fotografijom, audio zapisom, kolažom, crtežom i video instalacijom. Riječ je o iznimno talentiranim i nagrađivanim umjetnicima koji pripadaju mlađoj generaciji koja upravo stvara suvremenu umjetničku scenu. Sve četvero autora su već etablirani umjetnici koji su sa svojim radovima nastupili ne samo na domaćim već i na međunarodnim likovnim manifestacijama. Boravak na Akademiji nakon redovnog studija prolongirali su time što su svoj umjetnički razvoj nastavili i uskladili s karijerom predavača na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i u Osijeku.

Poigravanje s grafikom kao pomoćnim sredstvom u radu Mirana Šabića, izbjegavanje standardne matrice prilikom izrade otiska kod Maje Rožman, integriranje fotografija i crteža kao podrazinu grafike kod Ane Sladetić te u potpunosti napuštanje grafičke tehnike i "otiskivanja" stvarnih predmeta u drugim medijima (kolaž, video projekcija) kod Maria Matokovića definitivno nas odvlači od pokušaja da ovaj izložbeni postav prozovemo grafičkim.

Umjetnica Ana Sladetić svjetlosnim sredstvima kreira vizualnu manifestaciju, oživljujući bakropise u light box-ovima. Ciklus Gdje je __ dom? u svom se retoričkom nazivu ispražnjenim mjestom referira na svakog pojedinca zasebno. U središte svake kompozicije postavljen je objekt - kuća koja je u svom prikazu svedena na minimalističke plohe. Kao i kod nekih svojih ranijih radova, i ovdje je riječ o osobnom svjedočenju prostora oko sebe, koji se u ovom slučaju zadržava na relaciji dom - okolina. Gašenjem ili paljenjem prekidača na light box-u posjetitelj može uz primarni bakropisni otisak vidjeti i onu skrivenu razinu podsvijesti.

Koristeći netipičan materijal u izradi svog umjetničkog djela, Mario Matoković ironično komentira viđenje hrvatske samostalnosti i konzumerizam koji je ušao u naše živote. "Što je od Hrvatske ostalo hrvatsko?" pita se ovaj autor koji na promišljen način ističe bit naše svakodnevnice. Poigravajući se idejom nacionalnog izabrao je za svoj rad osnovni element istog – zastavu. Rad Zastava autor izlaže kao video projekciju čiji sadržaj je popraćen audio zapisom hrvatske himne, dok je nasuprot izložena instalacija u obliku zamotane zastave. Uz ovaj rad iz 2012. godine, Matoković izlaže i novonastali rad Ne govori ništa, ne reagiraj! (2013.) kojim se nadovezuje na seriju svojih radova socijalne problematike.

Pogled na radove Mirana Šabića izaziva nostalgiju nekih prošlih vremena, ali nostalgiju koja svoje korijene ne vuče iz važnih životnih trenutaka, već kao kod Prousta, uz lipov čaj i kolačiće madeleine, izvlači na površinu trenutke iz svakodnevnog života koji je prošao. Miranov Combray je sazdan od njegovih sjećanja koje minuciozno obrađuje, prenoseći rukom na papir svaki misaoni detalj zarobljen na prethodno snimljenoj fotografiji. Miran je svoja istraživanja memorije započeo crtežima iz ciklusa Zaboravljeni trenutci koji su postali svojevrsna uvertira u njegovu disertaciju nazvanu Arhiviranje memorije na granici života i smrti u sklopu poslijediplomskog studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

Razmišljanja o pojavnosti paralelnih stvarnosti koje se događaju istovremeno u jednom vremenskom kontinuitetu Maja Rožman je započela još tijekom poslijediplomskog studija na Sveučilištu u Ljubljani. Instalacija "Susret" sastoji se od kompozicije "grafika" (footprint) te stereo zvučnog zapisa vlastitog glasa. Audio podloga je sačinjena od višeslojnog otiska Majina glasa koji u jednom žamoru zvuči kakofonično. Koristeći se produktom svakodnevnog života – potplatom obuće stvara matricu za izradu otisaka. Otisak simbolizira samu autoricu i njeno istovremeno postojanje i susretanje inačica sebe same u različitim stvarnostima.

Kako se ne bi ukalupili u, ponekad pretenciozne, ali time pomodne okvire nekih suvremenih umjetničkih stremljenja, ova grupa autora se na vrlo jednostavan i izravan način želi približiti publici. Parafrazirajući okolinu oko sebe i svoje vlastite osjećaje i razmišljanja izražavaju se neposrednim likovnim jezikom. Ovakva imedijatnost je karakteristična cijeloj grupi što je prepoznato i na različitim likovnim manifestacijama te im je osiguralo mnogobrojne nagrade i priznanja, kao i buduće angažmane.



Tekst: Antonia Došen