Galerija Waldinger: Čajanka i druženja s arhitektom Josipom Tešijom

Arhitekt Josip Tešija rođen je u Osijeku, 21. veljače 1926. godine. Osnovnu školu i realnu gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studij arhitekture u Zagrebu na tadašnjem Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta 1954. godine, u klasi profesora Vladimira Turine.

Nakon diplomiranja odmah se vraća u Osijek i prve četiri godine radi u građevinskoj operativi građevinskog poduzeća “Gradnja” u Osijeku.

1958. godine s arhitektom Franjom Mesarićem osniva projektni biro “Arhitekt” u kojem djeluje neprekidno do odlaska u mirovinu 1985.godine. U tom periodu projektira 50-ak objekata koji su uglavnom svi realizirani, tj. izgrađeni i to gotovo svi u Osijeku.

U projektnom birou “Arhitekt” obnaša i značajne rukovodne funkcije (tehnički direktor, a po smrti arhitekta Mesarića 1978. godine i funkciju direktora).
Za svoj stručni rad dobio je niz društvenih priznanja, među kojima u 3 navrata Nagradu grada Osijeka: za objekt pošte u Donjem gradu, za energanu u dvorištu Saponije u Donjem gradu, te za projekt uređenja restorana “Bastion”u osječkoj Tvrđi (koautori arhitekti Franjo Mesarić i Dragutin Kapun).

Najznačajniji realizirani objekti

U svom bogatom opusu arhitekt Tešija pretežito se bavio projektiranjem stambenih i javnih zgrada. Svi su projekti izrađeni u projektnom birou “Arhitekt” u Osijeku.
Ovo je pregled najznačajnijih objekata s godinom projektiranja:

1. Poslovni objekt “KOTEKS” (rekonstrukcija i nadogradnja), Kapucinska ul. (1958)
2. Stambena četverokatnica, Kapucinska ul. (1958)
3. Obiteljska kuća Tešija-Horvatić, Mažuranićev vij. 7 (1959.)
4. Stambene uglovnice u Istarskoj ulici (1960.)
5. Dom učenika u ugostiteljstvu, Lučki prilaz (1960)
6. Stambena četverokatnica (Tip T-1), Vijenac I. Meštrovića (1961)
7. Toranj za raspršivač “Saponia” (koautor arh. V. Richter) (1961/62)
8. Upravna škola (danas Prva gimnazija), Županijska ulica (1962)
9. Stambena četverokatnica (Tip T-2), Vijenac I. Meštrovića (1962)
10. Osnovna škola Franje Krežme, Školska ulica (1962)
11. Stambena četverokatnica za Poljoprivredni institut, Vukovarska (1963)
12. Poslovni objekt Ekonomski institut -Arhitekt, Mažuranićev vijenac 8 (1963)
13. Veslački klub “Iktus”, Perivoj kralja Tomislava (1963.)
14. Dom umirovljenika (I. i II. dio) (1963. i 1970)
15. Dom za nezbrinutu djecu Klasje, Ružina ulica (1964)
16. Pošta-Donji grad (1966)
17. Poslovni objekt i Stambena četverokatnica, Blok centar I (1966)
18. Rekreacioni centar “Copacabana” (koautori arh. D.Kapun i Košir) (1969)
19. Uređenje restorana “Bastion” u osječkoj Tvrđi (koautori arh. F.Mesarić i D.Kapun) (1970)
20. Nastavno-sportska dvorana “Zrinjevac” (1973)
21. Kemijska i Medicinska škola, Zeleno polje (1975)
22. Zdravstvene stanice Jug II. i Retfala (1975)
23. Poljoprivredni fakultet, Tenjska cesta (1975)
24. Stadion u Gradskom vrtu (koautori arh. V. Ober i M. Mitevski) (1977)
25. Samački hotel za željezničare (danas hotel “Mursa”) (1979)

Ocjena arhitektonskog stvaralaštva i doprinosa arhitekta Tešije Osijeku i osječkoj arhitekturi

Arhitekt Tešija pripada prvoj generaciji osječkih arhitekata koji su završili studij arhitekture i počeli djelovati u Osijeku nakon Drugog svjetskog rata. Uz arhitekta Mesarića zapravo započinje uspostavu arhitektonske djelatnosti nakon prekida nastalog odlaskom, odnosno prestankom djelovanja najznačajnijih arhitekata koji su u Osijeku djelovali uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata: Axmanna, Domesa i Pelzera, a koji su ustvari bili prvi akademski obrazovani arhitekti u Osijeku.
Također, Mesarić i Tešija započinju djelatnost arhitekture u Osijeku nakon perioda zastoja od 15-ak godina nakon Drugog svjetskog rata kada praktično arhitekture nije niti bilo, obzirom da je prioritet bila obnova grada i sve se svodilo na “građevinarstvo”.

Osnivanjem projektnog biroa “Arhitekt” u Osijeku, kojega su osnivači upravo arhitekti Mesarić i Tešija, započinju i prvi arhitektonski ambiciozniji projekti, koji arhitektonske zadatke rješavaju uvažavajući sve kriterije koji uvjetuju da se neki arhitektonski objekt može ocijeniti kao uspješno arhitektonsko djelo. Arhitekti Mesarić i Tešija su tandem u kojem je veći doprinos arhitekta Mesarića na organizacijskom planu, tj. vođenju arhitektonskog ureda, dok se arhitekt Tešija uglavnom bavi projektiranjem, i to vrlo uspješno. U skladu s tadašnjim ne laganim i ne jednostavnim uvjetima rada arhitekt Tešija promiče nove arhitektonske vrijednosti što se očituje na prvim objektima koje je radio. Tu treba posebno upozoriti na rekonstrukciju objekta firme “Koteks” na osječkom Korzu koje je bilo u Kapucinskoj ulici, gdje se postojeći objekat adaptira i nadograđuje, te na vrlo fini način komponira ulično pročelje. I danas je to pročelje vrlo vrlo moderno; ne umanjuju njegovu suvremenost primjenjena vrlo jeftina aluminijska obloga, koja je tada bila jedino dostupna. To pročelje je pandan pročelju zagrebačkog nebodera na trgu bana J. Jelačića, koje se upravo rekonstruira.

Iz tih prvih godina djelovanja potrebno je posebno ukazati na nekoliko vrlo kvalitetnih interpolacija-uglovnica uz Vukovarsku cestu (danas Vukovarsku ulicu) koje je vrlo znalački projektirao arh. Tešija. Prije svega se to odnosi na uglovnice kod Istarske ulice. Izvanredno funkcionalno rješenje (glavna orjentacija stanova s loggiama prema manje bučnoj Istarskoj ulici), stanovi sa dvostranom orjentacijom i poprečnim prozračivanjem, oblikovno rješenje s kosim krovovima, kojima arhitekt poštuje oblikovne karakteristike starije arhitekture (tada se smatralo da su jedino ispravna i “moderna” rješenja sa ravnim krovovima), te kolorističko tretiranje pročelja s bojama iz spektra Mondrijana dali su tim vrlo eksponiranim lokacijama i potezu zgrada uz Vukovarsku cestu traju kvalitetu.

Od višestambenih zgrada koje je radio arh. Tešija ističu se velika stambena četverokatnica na Korzu, stambena zgrada za Poljoprivredni institut na Vukovarskoj cesti, te tipske stambene zgrade izgrađene u naselju Vijenac Ivana Meštrovića (tipovi T-1 i T-2). Arhitekturu tih zgrada odlikuje funkcionalnost rješenja organizacije samih zgrada i pojedinih stanova, racionalnost tehnologije građenja (u to vrijeme nezaobilazni kriterij), te oblikovna dosljednost.

Nekoliko školskih objekata zaslužuje posebnu pozornost kao značajan doprinos arhitekta Tešije oblikovanju pojedinih prostora u Gradu. To se prije svega odnosi na objekat osnovne škole u Školskoj ulici (koja je zapravo bila vježbaonica tadašnje Pedagoške akademije), kod koje je arhitekt Tešija isprobavao primjenu na pročeljima fasadne opeke, kao tradicionalnog materijala u našim krajevima. Nakon toga projekta zgrade s pročeljima od fasadne opeke bile su široko primjenjivane i to s razlogom.Također je uočljiv, kod tog objekta, beskompromisan koncept arhitekta Tešije glede uklapanje novog objekta u historicistički objekat Akademije, tj. Primjena suvremenih arhitektonskih elemenata i materijala na pročelju, fino proporcioniranih, te korektno dimenzionalno usklađenog volumena objekta s postojećim objektom Akademije.

Zapažen je i projekt Upravne škole u dvorištu Županije, koja ima vrlo lijepo raščlanjen i oblikovan veliki volumen same zgrade.

Od ostalih javnih objekata istaknuto mjesto ima objekat pošte u Donjem gradu. Inspiriran neposrednim susjedstvom s kapelicom Marije Snježne, objekat je bogato oblikovan o kombinaciji betona, stakla i fasadne opeke. Jednako tako uspješno je riješen specifičan sportski objekat novoformiranog osječkog veslačkog kluba “Iktus” uz Dravu, u Perivoju k. Tomislava.

Veliku sadržajnu vrijednost Grada ima realizacija rekreacijskog centra “Copacabana” na lijevoj obali Drave, što je kao zadatak predstavljalo apsolutnu novost u vrijeme njegovog projektiranja, obzirom da tada nije bilo sličnih primjera koji bi mogli biti uzor za osječki slučaj. Arhitekt Tešija dao je svoj doprinos i u projektiranju i izgradnji i drugih športskih objekata u Gradu (sportska dvorana “Zrinjevac”, stadion u “Gradskom vrtu”i dr.), pri čemu je bio veliki utjecaj i pritisak politike, pa se treba imati razumijevanja za arhitekta, jer je bio stavljen u situaciju da u nemogućoj situaciji glede lokacije i rokova gradnje napravi što je maksimalno moguće, odnosno da se spasi što se spasiti može. Ipak, treba ocijeniti da su ti objekti dali veliki doprinos osječkom sportu svojom skromnošću, jednostavnošću i racionalnošću. Tek su danas sazreli uvjeti i potrebe da se grade novi sportski objekti, koji će imati daleko zahtjevnije uvjete korištenja i funkcionalnosti.

Na kraju možemo ocijeniti da je konkretan doprinos arhitekta Tešije njegovim arhitektonskim rješenjima, koje je podario našem gradu vrlo značajan, da je postavio visoke standarde kvalitete arhitektonskih rješenja, te da je time promovirao arhitektonsku struku u službi kvalitetnijeg života naših sugrađana.

Arhitekt Miroslav Pavlinić