Galerija Waldinger: otvaranje izložbe Gordane Bakić "Nepromjenjiv oblik / Permanent shape"

Gradske galerije Osijek pozivaju vas na otvorenje izložbe Gordane Bakić "Nepromjenjiv oblik / Permanent shape" u petak, 05. listopada 2012. godine, u 20 h, u galeriji Waldinger (Fakultetska 7, Tvrđa, Osijek).

Nepromjenjiv oblik
Gordana spada među one vrlo rijetke koji danas slikaju. Ma koliko banalna ta moja primjedba bila, jednostavno joj ne mogu odoljeti. Ne mogu odoljeti da prije negoli počnem o tome što je na slici "prikazano", malo zaronim u činjenicu da je ona slikana! Kojemu kognitivnom registru pripada slikarski čin? On je i tjelesan i vizualan. Realitet imaginarnog svijeta Gordane Bakić povezuje nadstvarnom uvjerljivošću tjelesnost doživljenu u registru vidljivog i medijsko transponiranje te nabujale tjelesnosti aktivnim slikarskim činom. Ako pažljivo osluhnete ove zauzlane sintagme, shvatit će te na što ciljam i koliko se preskakivanja iz jednog u drugi sustav ovdje uistinu dogodilo.



Možda to i jest ono što se uistinu događa, i to ne samo na njezinim slikama? Možda je preskakivanje ono što se događa, možda je ono glavni sadržaj. Možda ukazuje na koordinate onoga između čega se preskakuje, a možda je sama mogućnost preskakivanja ono što želim "naslikati". Slikam ono što vidim, slikam tjelesnost svijeta, vizualizirajući njezino postojanje. Sve je počelo jednom davno s apstraktnim beskonačnim poljima fiktivne arhitekture u koje gotovo neprimjetno, ali bez oklijevanja, kontinuirano, nezaustavljivo prodire "tjelesna tekućina". Potpuno nezaustavljiva, ne sasvim bezazlena, sveobuzimajuća vitalnost!

Ali da se razumijemo, ono što Gordana Bakić slika nikako ne izgleda kao buđenje proljeća. Nije to ono nešto organsko koje zbog topline godišnjeg doba počinje bujati sokovima, ovdje se događa nešto posve drugo. Spajaju se svjetovi. Paralelne percepcije tjelesnog i vizualnog, doživljajnog i racionalnog probijaju opnu razumljive svakodnevnice. I rastu.

Prepleti
Naš život ima oblik prepleta. Možda se baš zato i pleterom tako hvalimo. Grane drveća, žile živih bića i korijenje biljaka izgleda kao preplet! Prepleti nastanjuju neku ograničenu dubinu, ali se iz njih kod Gordane Bakić – a i inače u životu, ona je tu stopostotni realist – rađaju neki novi izdanci koji sačinjavaju nove preplete ograničene dubine. I tako u nizanju jednih na druge postajemo besmrtni. A prostor koji zauzimaju prepletene cijevi života, prostire se u nesagledivu dubinu!

Zašto Gordana Bakić plete to što plete? Vidim da se često ponavlja lijepa opservacija kako ona radi svojevrsni work in progress jer se slika nastavlja i raste u nekoj sljedećoj. Jer svaki idući ciklus osvaja novu dimenziju i za isti naslikani preplet života osvaja novi prostor i svijest. Pa zaista slike tako funkcioniraju, jer je to dio priče, priče o prepletu žila, cijevi, prolaza i protoka kroz koje cirkulira život.

Da bismo mogli ispričati priču, moramo je sekvencionirati, izrezati je na djeliće. Neprekinuto trajanje je neprepričljivo. A život je u oblicima nadovezivanja jedinki i generacija, kako to slika i Gordana Bakić, upravo takav neprekinut pa stoga i neprepričljiv. Dakle, Gordana Bakić pletući to što plete ispituje sve razine i registre nespojivosti, neprenosivosti, neiskazivosti i neprikazivosti kroz slikarski čin koji se svojim aktivnim prokreativnim karakterom sukobljava sa svim što smo spomenuli kao slikarski sadržaj takvog čina.

Doživljaj
Izložena slikama Gordane Bakić iz ciklusa Nepromjenjiv oblik bezglasno sam zaječala. Kao da poput vrlo snažnog zvuka i one proizvode udare zračne mase usmjerene na tijelo recipijenta. Medijacija doživljenog ovdje ponovno zakazuje. Silina zadržana u slikama kao u užarenim emitirajućim tijelima ne napada. Ona je zaustavljena iza nevidljivoga zaštitnog polja koje nas štiti od prodora imaginarnog u opipljivu svakodnevnicu. Ali iza slikarskog ekrana ili unutar njega dostignuto je svekoliko usijanje! Isprepletenost oblika nije uvijek ugodna, ali nije ni gruba. Oni ne upućuju na sputanost, ali im je sputanost implicitna! Ideja o biću borgu koje govori – bit ćete asimilirani i svaki je otpor suvišan, zastrašujuća je, ali ona je priča našega svijeta, ideja koja ga vrlo dobro opisuje. Izloženi razularenom životnom protoku slika iz ciklusa Nepromjenjiv oblik bojimo se da ćemo biti usisani i asimilirani. Ali njima se ne može odoljeti. Nema na njima ničega neugodnog u doslovnom smislu riječi. One su beskonačno privlačne, zavodljive, afirmativne, pulsirajuće i neodoljive.

You will be assimilated
To nas plaši, plaši nas privlačnost, plaši nas dubina koja pulsira. Nit priče koja nas vuče u nepoznatom pravcu i zapliće u neizmjerno zavodljive kombinacije plod je slikarske analize i konstrukcije. Ovi su svjetovi izgrađeni, graditeljica zna sve o njima. Oni nju zavode dok slika razapeta između racionalnog i analitičkog oka te tijela, koja neposrednošću stvarnoga života spaja nespojivo. Konstrukcija tog imaginarnog, koje ipak ostaje pod sigurnosnom kontrolom vlastitog okvira, neizbježno nas čudi svojom silinom. Što ono reprezentira i kome je upućeno? Upućeno je meni jer sam ja ta koja sada stojim pred njime. Otčitano okom, oslikano platno Gordane Bakić asimilira neopreznog promatrača. Ili je možda bolje rečeno – ono izaziva ovisnost.

Dok smo promatrali slike u ateljeu, stalno sam brinula da ih još pomno promotrim nasamo. Ili možda samo da im se izložim. Da upijem njihovo zračenje. I to bi bilo sasvim očekivano i dobro. Brine me onaj drugi dio a taj je da su moja želja i znatiželja bile toliko velike da bih to rado bila radila u potaji. Što izaziva nelagodu? Prevelika znatiželja? Ta potreba da buljiš, odakle je ona i na što ona upućuje.

Rekla bih da je neodoljiva silina stvarne "životne tekućine", upucane u njih. Iako je, naravno, riječ još o vještini, i dubini i pričama koje su sekvencionirane i prenesene u kontrolirano polje slika. One su poput nekih lica na ulici s kojih jednostavno ne možete dignuti pogled. Ona su lijepa, ali nikad nije samo to.


Gordana Bakić
Rođena 1972.godine u Zagrebu. Završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, 1990. godine. Iste godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, pedagoški odjel, smjer slikarstva. Diplomirala u klasi prof. Zlatka Kesera, 2001. godine. Članica je HDLU-a od 1996. godine.

- Od 2004. – 2012. godine zaposlena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na oslikavanju scenografija (kazališna slikarica).
- 2011. godine magistrirala na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani, smjer slikarstvo, u klasi prof. Bojana Gorenca.
- Od 2012. godine predaje crtanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
- 1994. godine dobitnica Rektorove Nagrade.
- 2001. godine dobitnica Nagrade Zagrebačke banke.
- 2003. godine dobitnica Nagrade HDLU-a za najbolju mladu umjetnicu.
- 2007. godine Grand Prix za slikarstvo Hrvatske poštanske banke

Skupne izložbe
- 2011. Zagreb, HDLU, 1. bijenale hrvatskog slikarstva
- 2010. Zagreb, MSU, "T-HT nagrada"
- 2009. Luxembourg, Galerija Le Konschthaus Beim Engel, "Space in and in between"
- 2008. Zagreb, "MAXARTFEST", garaža Kvaternikovog trga
Bruxelles, "5 portrait positions", Galerija HGK
Maroko, Rabat, "Hrvatski suvremeni umjetnici u Maroku", Galerija Bab-el-Kabir
- 2007. Zagreb, Gliptoteka HAZU, "5+", izložba radova nagrađenih studenata ALU
Luxembourg, Galerija Le Konschthaus Beim Engel
Zagreb, 42. zagrebački salon
- 2006. Vukovar, "1. Vukovarski salon", Gradski muzej Vukovar
Zagreb, Povratak u budućnost – 40 godina Galerije SC
"Parada hitova: 80te, 90te, 00te", Galerija SC
- 2005. Berlin, "Meet us at 7", Kolonie Wedding
- 2004. Dubrovnik, "Slika i objekt", zbirka Filip Trade
Umjetnička Galerija Dubrovnik
Zagreb, "27. salon mladih", Dom HDLU-a
- 2003. Koprivnica, "First Drava Art Annale", Galerija Koprivnica
Zagreb, "Akupunktura2", Park Maksimir
Udine, "IX Biennale Intergraf Alpe Adria", Centro Friulano Arti Plastiche
"Novi fragmenti", (Gliptoteka HAZU Zagreb, Galerija "Kortil" Rijeka, Galerija
"Vjekoslav Karas" Karlovac)
- 2002. Koprivnica, "Novo za Novo", Galerija Koprivnica
Zagreb, "Akupunktura", Park Maksimir
Prag, zbirka FILIP TRADE, Galerija Manes
Zagreb, 3. hrvatski trijenale crteža
- 2001. Zagreb, "Artiljerija", Galerija PU
Rijeka, "15. Međunarodna izložba crteža", Moderna galerija Rijeka
Zagreb, "Razmeđa", Umjetnički paviljon
- 2000. Kranj, "5 World festival art on paper"
Zagreb, "Aquarius-art", slike-skulpture-instalacije
- 1999. Zagreb, "2. hrvatski trijenale crteža"
- 1998. Racibórz, Poljska, "2. Međunarodni biennale malog formata"
Zagreb, "25. salon mladih"
Slavonski Brod, akvarelistička kolonija "Sava", Likovni salon "Vladimir Becić"
- 1996. Zagreb, Galerija "Isidor Kršnjavi", izložba crteža
Zagreb, Galerija Arteria, mladi autori
Zagreb, 1. hrvatski trijenale crteža
Zagreb, "24. salon mladih"
Budimpešta, 4.međunarodni biennale kiparskog crteža
- 1995. Zagreb, "30. zagrebački salon", MGC
- 1994. Split, "Biennale malog formata"
Zagreb, "Likovna stvaraonica", Stara gradska vijećnica
- 1993. Zagreb, "Piktoplastike", Galerija SC

Samostalne izložbe
- 2011. Zagreb, Galerija Kranjčar, "Premotavanje", slike, crteži
- 2010. Zagreb, Galerija Vladimir Bužančić, "Nekoliko objekata", slike
- 2008. Koprivnica, Galerija S, slike
- 2007. Varaždin, Galerija Ajngel
Osijek, "Prijenos", Galerija Kazamat
- 2006. Rijeka, "Overland", Galerija OK, klub Palach
- 2005. Zagreb, "Gameoverland", Galerija Josip Račić
Krapina, "Raster, svjetlo i slika", Galerija grada Krapine
Velika Gorica, "Prijenos značajnog signala", Galerija Galženica
- 2004. Zagreb, "re-", Galerija 01
Zagreb, Galerija Kristofor Stanković
- 2003. Zagreb, "Isključene slike", Galerija Karas
Zagreb, "Shooting star", Galerija Matice Hrvatske
Križevci, ciklus izložbi "bez_veze03", Galerija Matice Hrvatske
- 2002. Rijeka, Art klub Gal, slike
Zagreb, "Mono", Galerija Isidor Kršnjavi
- 2000. Požega, Galerija Hajdarović, slika
- 1999. Zagreb, "Opservatorij", Galerija SC
- 1998. Zagreb, "Pozdravimo jezgru", Galerija VN
- 1995. Zagreb, "Avionsko groblje", Galerija Nova
- 1994. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, slike
- 1993. Zagreb, "Aluzija", KIC Moderna vremena, slike i crteži





Tekst: Marina Viculin